Je li potkoncesija na pomorskom dobru izuzetak ili pravilo?

Pomorsko je dobro jedna od najunosnijih koncesija. Dodjeljuje se na dug vremenski period, a nejasnoće u propisima ili svjesno kršenje njihovih odredbi, tako tipično za prebirokratiziranu i neuređenu državu kakva je Hrvatska, omogućavaju svakakva tumačenja.

Vijećnica Snježana Mekota uporno iz sjednice u sjednicu Gradskog vijeća pokušava doznati smije li koncesionar plažu davati u potkoncesiju i zarađivati na razlici, ali pravi odgovor od nadležnih nikako da stigne.

Problem se ne tiče samo legalnosti zarade koncesionara, nego i običnih građana kojima potkoncesionari, da bi kraj ionako prekratke turističke sezone uz astronomske iznose najma dočekali u kakvom-takvom plusu, počesto ograđuju pristup plažama.

Jedan od odgovora na vijećnička pitanja bila je tekstualna kobasica koja, da skratimo, dopušta prenošenje koncesije u cijelosti ili dijelom, ali u istom opsegu i pod istim uvjetima pod kojima je koncesionaru dana, i to uz suglasnost davatelja koncesije (u slučaju plaže – Istarske županije). Djelatnost na dijelu pomorskog dobra u potkoncesiji pritom smije obavljati isključivo ovlaštenik koncesije, a iznimno i treće osobe uz ugovor o potkoncesiji i uz prethodnu suglasnost nadležnog upravnog odjela kojeg za to ovlasti Skupština Istarske županije. Zbroj svih godišnjih naknada za potkoncesiju može iznositi najviše do 50 posto godišnjeg stalnog dijela koncesijske naknade iz ugovora o koncesiji.

No, vijećnica zapravo nije dobila odgovor na svoje pitanje, pa je zaključila kako i dalje ne znamo postupa li se po zakonu odnosno izdaju li se suglasnosti o davanju pomorskog dobra u potkoncesiju, jer je razvidno samo to da zakon određuje iznimnost prakse davanja pomorskog dobra u potkoncesiju, a svi smo svjedoci kako je potkoncesija sada de facto praksa, a ne iznimka.

Konačno, iz županijskog Upravnog odjela za održivi razvoj stiže odgovor iz kojeg je razvidno kako u Istri sedam gradova i općina ima potpunu kontrolu u upravljanju pomorskim dobrom, jer za to imaju i ovlaštenje Skupštine Istarske županije za davanje koncesija. Poreč nije među njima (?!), pa mu je sugerirano da takvo ovlaštenje zatraži.

Inače, davatelj koncesije ne daje suglasnost na svaku potkoncesiju, jer je u svim odlukama o davanju koncesije za morske plaže izričito utvrđeno da suglasnost daje županijski Upravni odjel za održivi razvoj. Svi ugovori o koncesiji sadrže izričitu odredbu da godišnja naknada za potkoncesiju može iznositi najviše do 50% godišnjeg stalnog dijela koncesijske naknade, a Upravni odjel za održivi razvoj još nije dao suglasnost na ugovore o potkoncesiji za 2016. godinu.

Takav odgovor otvara još jedno zanimljivo pitanje, a to je nadzire li tko iznose koje koncesionari naplaćuju od potkoncesionara odnosno najmoprimaca na pomorskom dobru. Prema našim informacijama, neki gospodarski subjekti za doslovno "par kvadrata pomorskog dobra" koncesionarima iz godine u godinu plaćaju astronomske iznose koji uvelike prelaze zakonom dozvoljene postotke.