Javna tribina u Srednjoj školi Mate Balote Poreč: Kako su se zabavljali Porečani u 80-ima

Zanimljivo, zabavno i poučno bilo je na jučerašnjoj javnoj tribini “Đilet i mullet – kako su se zabavljali Porečani u 80-ima”, koju je Srednja škola Mate Balote Poreč uspješno organizirala u sklopu svog istoimenog projekta, sedmog po redu iz institucionalizacije zavičajne nastave Istarske županije. Govorili su Giancarlo Šegon, poznat kao DJ MISTER G, i njegovi kolege iz organizacijskog odbora susreta „Di si generacijo“ Denis Mikatović Jugovac i Damir Miloš – Čuro, ravnateljica Zavičajnog muzeja Poreštine Elena Uljančić i bivši gradonačelnik, glazbenik i autor knjige „Inter – Priča iz Poreča“ Josip Maras.

Plenarna dvorana škole za tu je prigodu ukrašena originalnim pločama – od Michaela Jacksona do Sergija Pavata, kazetofonom i kazetama, isprintanim slikama naslovnica LP-ja, uporabnih predmeta, odjeće i automobila, Rubikovom kockom, pa čak i pravom mini disco kuglom. Učenici su je ispunili do posljednjeg mjesta, a među gostima su bili županijski pročelnik za kulturu i zavičajnost Vladimir Torbica, dogradonačelnik Poreča Ugo Musizza, direktor porečke Turističke zajednice Nenad Velenik i ravnateljica Turističko - ugostiteljske škole Antona Štifanića Tatjana Gulić Pisarević.

Srednjoškolci su kroz živopisne anegdote doznali kako su njihovi vršnjaci uopće preživljavali bez mobitela i društvenih mreža. „Sve što vi radite koristeći tehnologiju, mi smo radili u živo“, rečeno im je s dozom ponosa i nostalgije. U 80-ima su se mladi Porečani sastajali uglavnom uz more i u nekadašnjem Omladinskom domu kraj kina, odakle bi zajedno odlazili na razne aktivnosti i u izlaske. Kultna su mjesta bila Disco Plava u Plavoj laguni te International club u Zelenoj laguni, legendarni Inter koji je nekad bio najpoznatiji i najveći zabavni centar u ovom dijelu Europe, sa živom glazbom i vrhunskim programima na terasi, u noćnom klubu i diskoteci. U Inter su dolazili posjetitelji iz cijele Europe i svijeta. Na ulazu se čekalo u dugim redovima, turisti su znali kampirati u njegovoj okolici, mnogi su pokušavali ući preskakanjem ograde, a za domaće je bio znak prestiža dobiti propusnicu.

Omiljena mjesta izlaska su bile i terase hotela na kojima su grupe izvodile evergreene i hitove s najnovijih top lista, kao i diskoteka hotela Poreč i Pivnica/Kapitol u centru grada. Zanimljivo je da su mladi na relaciji centra, prigradskih i turističkih naselja kretali uglavnom pješice i to je bila odlična prilika za druženje, razgovore, prikupljanje informacija i približavanje simpatijama. Gotovo svi su tijekom ljetnih praznika radili u turizmu, a izlascima je prethodilo mukotrpno nagovaranje i pregovaranje s roditeljima oko vremena povratka kući, pa i odjeće i šminke. Među frajerskim „outfitima“ spomenute su crvene starke u kombinaciji s bijelim hlačama, kožne jakne, košulje s „dignutim koletom“ i duge kose za dečke te rifle s bijelom crtom, koledžice i espadrile koje se upravo vraćaju u modu za cure.

Gotovo nepojmljivo za današnje generacije, hobiji su često značili strpljivo skupljanje i mijenjanje – sličica, salveta, bedževa, značaka, markica… U leksikone su se upisivale vlastite karakteristike i preferencije, gotovo kao na današnjem Facebooku, a najvažnija su bila pitanja o simpatijama. Kreativnost je vladala, kako u organiziranju slobodnog vremena, tako i prilikom izrade šalabahtera, a referentno mjesto za najljepši školski pribor, ploče, odjeću i torbe bio je, naravno, Trst. Nerijetko su tada torbe za divljenje bile (ne)obične vrećice iz tršćanskih trgovina. No, ljepotu i slobodu tadašnje mladosti je dijelom činilo i to što su svi bili više – manje podjednaki u financijskim mogućnostima i stvarima koje su željeli i mogli imati.

Govornici su ostali pomalo zatečeni kad su srednjoškolcima trebali objasniti što su to sentiši, lagane i romantične pjesme koje su u diskotekama bile prilika za pozivanje djevojki na ples stiskavac. A priču su nastavili prisjećanjem na nezaboravne feštice u nečijoj garaži koju su danima prije toga kitili, odlaske na radne akcije i otpraćaje u vojsku. Svojim su uspomenama javnoj tribini doprinijeli i još jedan Damir Miloš, Edi Žužić koji je kao DJ animirao i oblikovao glazbene ukuse te direktor TZ-a Nenad Velenik. Na sudjelovanju je svima zahvalio ravnatelj Krešimir Bronić kojemu je Josip Maras poklonio svoju knjigu posvećenu Interu. U vođenju događaja Giancarlu Šegonu su dragocjenu podršku dali učenici Vita Gržetić, Samuela Ajhner i Sandi Herak, dok su pogođeni uvod priuštili Fran Šimonović na klaviru s pjevačicom Lukrecijom te video-snimke plesnih numera srednjoškolki.

Zaključak i poticajna poruka u kojima su se složili svi govornici kaže da su mladi svih generacija zapravo isti, žele se izraziti i biti primijećeni i prihvaćeni, bez obzira kakvo im je okruženja i tehnološka sredstva na raspolaganju. „Uživaju u mladosti i druženju, slušajte muziku koju volite i radite ono što vas ispunjava i raduje“, rekli su im, ukazujući također, na važnost obrazovanja.

S tom je mišlju završila javna tribina tijekom koje su se svi okupljeni počastili „vintage“ bombonima „Kiki“, „Bronhi“, „dimnjačar“ i „505 s crtom“. Projekt “Đilet i mullet – kako su se zabavljali Porečani u 80-ima”, koji vode profesorice Andrea Deković, Dunja Brence i Sanja Banko Sirotić, međutim, ide dalje. Tijekom cijele školske godine učenici su imali glazbene slušaonice, kreirali remake-ove poznatih video-spotova, a sa svim pripremljenim materijalom predstavit će se na 7. Festivalu zavičajnosti za srednje škole, u petak, 17. svibnja, u Buzetu ispred hotela Fontana. Srednja škola Mate Balote od samog je početka uključena u provedbu institucionalizacije zavičajne nastave Istarske županije, a lani je s Gradom Porečom bila i domaćin ovog festivala.

Foto: Kristina Flegar/Parentium