Javna tribina BDM Cluba: trend propadanja Poreča kao turističke destinacije treba čim prije zaustaviti!

Prva u nizu javnih rasprava i radionica koje pod motom "Turistički Poreč kakvog želimo" organizira porečki BDM Club održana je u srijedu, 18. prosinca u Grand hotelu Palazzo. Pozivu na tribinu odazvalo se preko 50 zainteresiranih koji su progovorili o prednostima i nedostacima porečkog turizma, a očekivano su dominirale rasprave na temu njegovih nedostataka.

Jedan od zaključaka skupa bio je kako je neočekivano da je netko u zimskom periodu uspio sakupiti 50-ak Porečana „na hrpu“, kako bi razgovarali o tako važnoj temi kakva je turizam, što ulijeva nadu da se uz dobru volju nešto zaista može i napraviti po tom pitanju.

Osim malih poduzetnika, od privatnih iznajmljivača do ugostitelja i turističkih agencija, na javnu su tribinu bili pozvani i predstavnici dviju velikih turističkih tvrtki, Valamara i Lagune Poreč, kao i predstavnici Grada Poreča i Turističke zajednice. Predstavnici Valamara i Lagune Poreč odazvali su se pozivu i prisustvovali raspravi, dok su predstavnici Grada i Turističke zajednice svoj izostanak opravdali drugim obavezama, zbog čega ih, kažu u BDM-u, očekuju na predstojećim sličnim susretima.

Organizator je javno predočio plan rada i način na koji je Savjet za organizaciju javne rasprave, sastavljen od turističkih djelatnika - članova poslovnog kluba, zamislio provođenje ove javne rasprave. Predstavljen je hodogram aktivnosti koje bi trebale trajati sve do početna naredne turističke sezone (kako bi trenutni porečki turistički „lovostaj“ bio iskorišten za konstruktivan rad na poboljšanju atraktivnosti Poreča kao turističke destinacije).

Sudionici tribine raspravljali su o popriličnom broju tema, od kojih je svakako najvažnija notorna činjenica da Poreč, nekadašnji neprikosnoveni šampion turizma, već izvjesni broj godina gubi na svojoj atraktivnosti i šarmu, pa je zaključeno kako je krajnje vrijeme da „skupimo glave zajedno“ i promislimo na koji način okrenuti ovaj silazni trend.

Evo još nekih zaključaka sa skupa

Uspjeh sezone treba prestati mjeriti krevetima i noćenjima. Potrebno se okrenuti financijskim pokazateljima uspjeha i doživljaju koji Poreč pobuđuje kod svojih gostiju, koji će šarmantnu i originalnu destinaciju preporučivati svojim prijateljima te se sami poželjeli vratiti.

Do sada je u Poreču izostala široka rasprava na teme: „Kakav mi to turizam uopće želimo? Kakve smještajne kapacitete za to trebamo? Kakvu infrastrukturu? Kakvi nam (školovani i kvalitetni) kadrovi za to trebaju? Što nakon završetka glavne turističke sezone, kad Poreč jednostavno zamre?“

Koliko je poznato, uložen je ogromni novac, stotine tisuće eura, da bi nam stranci napisali  strategiju turističkog razvoja. Rezultat? Razvijamo obiteljski turizam. Neodrživo je da turističko mjesto kao Poreč svoj razvitak temelji na samo jednom segmentu turizma. Što je sa kongresnim turizmom, sportskim turizmom, vjerskim turizmom…?

Velike firme ulažu velika sredstva u obnovu svojih turističkih kapaciteta u kojima nema grijanja – jasno je za kakvu su se turističku sezonu oni opredijelili. Grad Poreč i Turistička zajednica u funkciji su velikih firmi, a što je s nama malima? Zajedno s prethodno spomenutim velikima, ima nas puno, ali se nitko s nikim ne može o ničemu dogovoriti, o donošenju strategije da i ne govorimo.

Kod promišljanja turizma u Poreču, svakako je potrebno cijelu priču podijeliti u dvije skupine: sam Poreč i njegove rubne dijelove, odnosno razvoj ruralnog turizma.

Malo je smiješno da se Poreč promovira kao „grad mozaika“ uz samo jedan mozaik, onaj u Eufrazijani. Zašto se umjesto silnog raslinja na silnim kružnim tokovima nije osmislilo neko rješenje u mozaicima pa da napokon opravdamo ovo „Poreč – grad mozaika“?

Izvjesni napredak u turizmu postoji, ali je užasno spor. Želimo li to promijeniti, mora nam biti kristalno jasno da se moramo okupiti i organizirati te tako okupljeni i organizirani dati svoj doprinos, odnosno zajednički promišljati što zapravo želimo. Rješenja nam sigurno neće pasti s neba i reći nam „Mi smo gotova rješenja za vaše situacije“.

Kako je bilo puno govora o gubitku velikog broja Rusa kao izuzetno zanimljivog emitivnog tržišta (a izgubili smo ih zbog notorno spore i neefikasne hrvatske administracije), zaključeno je da bi se trebalo prestati toliko brinuti o Rusima i zapitati se: gdje su nam Nijemci i ostali tradicionalni gosti, kojih nekako ima sve manje i manje?

Već 15 godina pričamo uvijek o istom – „sunce i more“. Do kada ćemo tako? Turistička pred i posezona su nam prazne. Zašto ih ne popunimo, npr. umirovljenicima? A što s našim domaćim gostima, Zagreb je od nas svega 2 i sitno sata autom?

Postavljeno je i pitanje promotivnog materijala kojeg, kad im je potreban, turistički djelatnici dobivaju "na kapaljku".

Potez (pješke) od Picala do grada je užasan. Zar se tu ne može baš ništa napraviti? Oslikati grafitima ili nešto slično tome? Što je s plažama za pse? Što s mladima, kamo ih uopće poslati? To su samo neke nabacane teze, čisto da navedemo kako nam je sve zbrkano i neorganizirano.  A ima toliko mogućnosti: organizacija „Puzzle day-a“, nabava sadnica za park u kojem bi gosti sadili stabalca i time ostavili svoju uspomenu u našem gradu, da navedemo samo neke.

Turizam nisu ni kreveti ni noćenja. Turizam su priča i doživljaji. U smislu: gostu, dok jede krumpir, treba dati da čita priču o tom krumpiru. Sve je u biti jednostavno. Ali, bez strategije i organiziranog menadžmenta destinacije možemo zaboraviti da će naš grad ikad biti istinski atraktivna turistička destinacija!

Više puta provlačena tema: mi mali sve radimo razjedinjeno i sami, svatko za sebe. Empirijski je dokazano da možemo tehnički biti i najsavršeniji u obavljanju svog posla, no ne postoji li sinergija među nama, osjetit će se ova atmosfera međusobne otuđenosti i pomanjkanja zajedništva! Ovakvi skupovi su jedini pravi način – okupiti se, usuglasiti stavove i napraviti nešto konkretno. Realiziramo li zajednički, tijekom iduće turističke sezone, svega DVIJE, čak i male stvari – napravili smo jako puno i veliki iskorak u odnosu na „učmalost“ koja je postala već pomalo uobičajena.

Jedan od zaključaka organizatora tribine jest da je njen cilj postignut time što je pokrenuta rasprava na temu turizma u Poreču. -Ne pada nam, naravno, napamet stati na tome, nego slijede nova druženja, nove rasprave i nova, konkretna promišljanja, traženja  i pronalaženja isto tako konkretnih rješenja, smatraju u BDM Clubu. Na iduću će tribinu svaki sudionik dovesti još jednog zainteresiranog za teme o kojima će se raspravljati, pa ih očekuju preko stotinu. Takvim načinom multipliciranja zainteresiran, kažu, zaista mogu puno napraviti, a priključenje inicijativi očekuju i od predstavnika Grada i Turističke zajednice, jer su to službene institucije financirane iz prihoda realnog sektora, čijim je nositeljima stvari o kojima se na tribini raspravljalo dio osnovne djelatnosti, ili čak osnovna djelatnost.

Drugi je bitan zaključak tribine sljedeći: Na grafu životnog ciklusa turističke destinacije postoji nekoliko faza: faza istraživanja, angažiranja, razvijanja i konsolidacije, nakon koje turistička destinacija kreće u dva moguća pravca: pomlađivanje ili propadanje. Prisutni sudionici javne rasprave jednoglasno su zaključili da se Poreč u ovome trenutku nalazi u fazi propadanja, što nije nimalo laskavo.

Nastavak aktivnosti BDM Cluba na pitanjima porečkog turizma slijedi nakon 15. siječnja 2014. godine.