Javna rasprava o Prostornom planu Grada Poreča: Od zahtjeva za potpunu liberalizaciju izgradnje do onih za zabranu

Do petka se po mjesnim odborima održavaju javna izlaganja predloženih izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja (PPU) Grada Poreča. Prvo od njih je proteklog tjedna u sportskoj dvorani Žatika okupilo dvjestotinjak zainteresiranih stanovnika, vlasnika nekretnina i njihovih predstavnika s područja mjesnih odbora Anka Butorac, Joakim Rakovac, Mate Balota, Veli Maj, Červar - Porat i Varvari. Prijedlog su stručno obrazlagali i na pitanja gotovo dva i pol sata odgovarali pročelnik Upravnog odjela  za prostorno planiranje i zaštitu okoliša Damir Hrvatin i predstavnica izrađivača plana, arhitektica Eli Mišan iz pulske tvrtke Urban plan.

Kako je podsjetio Hrvatin, javna rasprava traje do 25. svibnja, a već su u prvim danima pristigle primjedbe građana u vrlo širokom rasponu – od onih koji bi htjeli potpunu liberalizaciju, sa širenjem urbanizacije, povećanjem broja stambenih jedinica, izgrađenosti i visina na parcelama, do onih drugih koji zagovaraju rigorozno ograničavanje izgradnje i zabranu širenja građevinskih područja. Upravo je to pokazalo i ovo javno izlaganje.

Hrvatin je podsjetio da su dosad dobili oko 1.800 raznih zahtjeva od kojih se 1.600 odnosi na urbanizaciju više od 500 hektara. Na teritoriju Poreča je oko 1.500 hektara građevinskog područja, a sad Grad predlaže povećanje od pet posto, čime će pozitivno odgovoriti na 40-ak posto zahtjeva. Uvod je pročelnik završio istaknuvši da nitko ne dovodi u pitanje legalnost zgrada legaliziranih po sili zakona. No, izvan građevinskog područja će i dalje ostati one bespravno podignute na zemljištima koja nije moguće urbanizirati prema smjernicama i kriterijima iz zakona, odluka Gradskog vijeća, PPU-a Istarske županije i opredjeljenja struke, kojih su se držali prilikom izrade prijedloga novog PPU-a.

- Mislimo da je to ispravno, jer bi se u suprotnom u nekom naselju cijeli prostor raspoloživ za proširenje građevinskih područja mogao „potrošiti“ na parcele s legaliziranim objektima. To znači da druge parcele, koje bi po svim kriterijima mogle postati građevinske, u tom slučaju ne bi bile urbanizirane. Je li to korektno, procijenite sami, poručio je.

Na jednu takvu situaciju nešto kasnije je ukazala gospođa koja se predstavila kao „jedna od grešnika koji su bespravno gradili, pa naknadno legalizirali svoje građevine, plativši razne naknade, među kojima i prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u građevinsko“. Prethodno je predložila proširenje građevinskog područja jer se njena parcela, kako je rekla, nalazi na samom rubu neimenovanog naselja, ali je sad na karti vidjela da to nije prihvaćeno. Arhitektica Mišan joj je savjetovala da podnese primjedbu koju će nadležni razmotriti.

Ana Vinkerlić se osvrnula na planom omogućen broj turističkih kreveta, ali i na značajan rast izgradnje privatnog smještaja, odnosno kuća za odmor.

- Situacija po našim selima je takva da imamo veći broj kuća za odmor nego stanovnika. Kako ćemo to ograničiti i je li nam uopće želja zaustaviti pretvaranje sela u spavaonice?, pitala je, ukazujući na apsurdnost činjenice da mogućnosti izgradnje obiteljskih kuća koriste i strani državljani.

Na to se nadovezala Petra Počanić, podsjećajući da je prema starom PPU-u dozvoljeno 30.000 turističkih kreveta, a dosad ih je ostvareno oko 12.000 u hotelskom smještaju i više od toga u apartmanima, odnosno privatnom smještaju.

- Ne bismo li, držeći se te logike, sad trebali limitirati smještaj u turističkim zonama i zaštititi onaj jedini komad zelenila koji je ostao - na području Saladinke, kako bi buduće generacije same odlučile što će s tim prostorom učiniti?, poručila je Počanić, ukazujući na mjere kojima Općina Bol na Braču namjerava stati na kraj apartmanizaciji.

Arhitektica Mišan je rekla da se kuće za odmor grade prvenstveno prema pravilniku o domaćinstvu, kao stambene građevine, što je teško kontrolirati, a jedina je mogućnost za ograničavanje te pojave ne pretjerano širiti građevinske zone. Hrvatin je istaknuo da je osnovni problem u tome što to nije sustavno riješeno na razini države. Informirao je da su i ranije bilježili reakcije građana koji kritiziraju činjenicu da sela prestaju biti sela i odlučno se protive masovnijoj izgradnji koju pak drugi uporno zahtijevaju. Precizirao je da se 30.000 kreveta odnosi ponajprije na zone turističke namjene, ali su tu uključeni i pojedinačni objekte unutar drugih zona te da planiranje prostora temelje na projekcijama budućeg broja stanovnika (do 2030. godine Poreču i okolici predviđaju nešto više od 23 tisuće stalnih stanovnika, odnosno oko 35 tisuća „korisnika prostora“ uključujući privremene stanovnike).

Problem nestanka obilježja sela spomenula je i Elena Uljančić koja, kako je rekla, živi u selu od 54 stanovnika, gdje su putevi zapravo male kozje staze kojima su nekad prolazili tek vozovi i krave. Tu je sad omogućena izgradnja „četiri bloka po četiri stana“, što znači i 64 nova stanovnika i dodatna 32 automobila, čime se u potpunosti drastično mijenja struktura naselja.

- Mijenja se struktura izgradnje i daje mogućnost podizanja građevina na mjestima gdje ne postoji adekvatna infrastruktura. Kako ćemo se zaštititi? To je brisanje nečeg autentičnog. Da li se Poreč i Žbandaj dugoročno potpuno spajaju, bez pauze između jednog i drugog mjesta? Polako će se urbanizirati, spojiti i izgubit ćemo karakteristiku koju smo imali od Srednjeg vijeka, iznijela je Uljančić.

- Nije to baš tako dramatično da ćemo za naših života spojiti Poreč i Žbandaj. Cjelokupna izgradnja, u odnosu na teritorij koji imamo, još je uvijek usklađena s nekakvim normalnim tijekovima, replicirao je Hrvatin, istaknuvši da su „pojačali“ odredbe vezane za izgled naselja, pogotovo po pitanju oblikovanja i zaštite osnovnih vrijednosti tradicijske izgradnje, omogućili revitalizaciju naselja te da je u svemu tome potrebno pronaći mjeru.

Vinkerlić je kritizirala i činjenicu da „višestambene zgrade uporno guramo u Žbandaj, Badernu i Novu Vas“, odnosno u sela koja to više nisu, a „izbjegavamo ju u gradu, na pješačkoj udaljenosti“ i sve to dok još nije uveden pravi gradski javni prijevoz. Ukazala je na zgradurine bez i jednog stabla u Žbandaju te pohvalila uvođenje 20 posto obaveznog hortikulturnog uređenja na parcelama. Pročelnik Hrvatin smatra da se ne radi o guranju, već u tim naseljima žele ostvariti „centralitet“ sa školama, vrtićima i drugim javnim sadržajima, a ujedno postići željenu gustoću naseljenosti. S druge strane, u novom Generalnom urbanističkom planu grada Poreča, za koji će otvoriti javnu raspravu čim završe PPU, predložit će nove zone višestambene izgradnje u gradu. Potvrdio je da se parcele s novogradnjama sve više betoniraju i dodao da to više nije samo vizualni problem, već je povezano s problematičnim otjecanjem oborinske odvodnje (jer na parcelama nema zemlje i biljaka koji će tu vodu upiti) i klimatskim promjenama. Informirao je i da će, po novome, osim zelenila (o čijem se dodatnom povećanju može razgovarati) na parceli biti obavezna po dva parkirna mjesta za svaku stambenu jedinicu te da će za veću izgradnju trebati veće parcele, primjerice za višestambenu zgradu sa šest jedinica najmanje 900 „kvadrata“.

- Ne možemo sve, ali pokušavamo usmjeriti priču na način da se radi što kvalitetnije, poručio je.

Haziz Ahmetović je rekao da je pažljivo poslušao kritike na račun kuća za odmor i proširenja građevinskih područja, za koje drži da su u redu, ali da treba sagledati i drugu stranu. U tom je svjetlu pitao za ishod desetak zahtjeva za proširenje građevinske zone u Stanciji Vergotini, uz zaštitni pojas zaobilaznice, na području gdje ima legaliziranih građevina koje se, primijetio je, ne uklapaju u tamošnju građevinsku strukturu. Arhitektica Mišan mu je odgovorila da za naselje Poreč, kojemu to područje pripada, kao ni za prostor prema zeštitnim koridorima prometnicama nije moguće proširenje građevinskih područja.

Branko Kovačić se požalio da ima građevinsku parcelu od devet tisuća „kvadrata“ u Materadi, gdje mu Grad ni nakon 15 godina prepiske još nije omogućio izgradnju. Prema pročelnikovim riječima, to bi trebalo biti riješeno korigiranjem turističkih zona kroz PPU i GUP. Naime, prema zakonu je turizam unutar naselja moguć na maksimalno 20 posto građevinskog područja, pa će isključivo turistička namjena ostati za područje Lune i hotela Laguna Park s apartmanskim naseljem, dok će preostalom dijelu te zone, sa sjeverne i istočne strane, dati mješovitu namjenu koja daje širi spektar mogućnosti za izgradnju, primjerice poslovnu ili turističku. U tom dijelu grada ima više manjih građevinskih parcela, a i gustoća naseljenosti je dosad bila relativno mala, pojasnio je.

Doris Radoš je pitala hoće li prije planiranog „pretvaranja“ dijela državne ceste Poreč – Pazin (od rotora Varvari do Bonaci) u kolnik s četiri trake, osposobiti dodatni ulaz u Varvare s kružnog toka. Ona smatra da će bez tog ulaza samo povećali brzinu prometa i „zagušenost“ prilaza Poreču i poslovnoj zoni s trgovinama. Zanimalo ju je i je li proširenje građevinske zone na tom potezu onemogućeno zbog zaštitnog pojasa uz prometnicu te kako je moguće da su tamo dozvolu za izgradnju dobile dvije benzinske postaje. Hrvatin je rekao da dodatni ulaz u Varvare zasad još nije ostvaren isključivo zbog suviše plitko postavljenog magistralnog plinovoda koji treba isprazniti i premostiti, što je dosta skupo, ali će to ostvariti. Prilikom planiranja građevinskih područja treba poštivati koridore prometnica, a prema smjernicama koje je donijelo Gradsko vijeće, nema širenja naselja u pravcu cesta. Što se benzinskih postaja tiče, Hrvatin je rekao da se jedna nalazi unutar građevinskog područja, dok je druga izvan njega, ali i izvan zaštitnog pojasa prometnice.

Rodoljub Kosić je komentirao da bi prije donošenja porečkog PPU-a trebalo definirati razvitak Poreča na razini županijskog plana. Na taj način, smatra on, ne bi više morali ponavljati frazu „limitirani smo planom višeg reda“. Pitao je koliko je prijedloga Grada Poreča prihvaćeno prilikom posljednjih izmjena županijskog PPU-a. Na posljetku je konstatirao da Poreč ima tridesetak posto neizgrađenog građevinskog područja zato što je ono politički proširivano i nitko još nije platio kaznu za nekorištenje građevinskih parcela. Trebali bi se držati kvalitete programa koje predlažu investitori i(li) vlasnici zemljišta, a ne matematike izgrađenosti i gustoće naseljenosti, zaključio je.

Hrvatin je na to rekao da bi diskusija trebala ostati u okviru urbanizma i prostornog planiranja. Ipak, dodao je da je Grad Poreč predao 20 stranica primjedbi prilikom posljednjih izmjena županijskog PPU-a, 2016. godine, vrlo mali dio tih zahtjeva je prihvaćen, ali će u njima ustrajati. Što se tiče poreza na neizgrađene građevinske parcele, podsjetio je da ga je Republika Hrvatska u jednom trenutku uvela, ali je zatim ukinut. Kad bi takvog poreza bilo, vlasnici bi sami gradili, ustupili parcele drugima ili pak zatražili njihovo stavljanje izvan građevinskog područja, za što, kako je primijetio, dosad još nije bilo ni jednog zahtjeva.