Jakovčić (se pravi da) ne razumije nove političke vjetrove

Istarski je župan Ivan Jakovčić svojim posljednjim javnim istupom jasnije nego ikad pokazao koliko dobro razumije aktualnu političku situaciju. Već je odavno, naime, shvatio da luzersko prikupljanje glasova birača na platformi izmišljanja vanjskih neprijatelja uvijek urodi plodom, pa je istarsko biračko tijelo počesto homogenizirao gromoglasnim jadikovkama o tome kako nas Istrijane svi iskorištavaju, a ništa nam zauzvrat ne daju, misleći pritom na tadašnju desno orijentiranu vlast. Nisu Jakovčić ni IDS otkrili ništa nova: sa takvih se pozicija u bivšoj državi (ne bez opravdanog razloga) napadalo Beograd ("Hrvatska više daje nego što dobiva"), a sad se jednakom retorikom ide na centralnu vlast nove države, onu u Zagrebu.

Osim overdoziranja biračkog tijela istrijanstvom i pronalaženjem novih neprijatelja uoči izbora, IDS je svoju vlast pod palicom neprikosnovenog vođe održavao i umrežavanjem svojih ljudi na ključnim političkim i gospodarskim pozicijama, iz čega nikako ne treba isključiti ni medije. Čak i daleko više nego u vremenima socijalizma, politička se borba vodi isključivo za fotelje, zbog čega se politikom danas bave rijetki optimisti željni opće korisnog rada. Sve je to, naposlijetku, kod običnih ljudi (birača) rezultiralo gubitkom interesa za politiku, a političare se zbog toga, donekle posve opravdano, počelo smatrati nečasnim ljudima usidrenim u fotelje iz kojih ih više nitko ne može izbaciti.

Zato su, uz ogromnu financijsku i materijalnu štetu proizašlu iz dugogodišnje vladavine nekompetentnih, građani osim interesa za politiku izgubili i vjeru u nju, a radi se o jedinom instrumentu koji im može riješiti svakodnevne probleme, ali i trasirati put u bolju budućnost.

Danas je moderno reći da su političari pokvareni, što je jedan od važnih razloga zbog kojih većina građana uopće ne izlazi na izbore. Malo tko među njima želi prihvatiti činjenicu da takvo ponašanje odgovara samo onima koji se politikom bave zbog vlastitog uhljebljenja, kojima su javno dobro i interes posljednja rupa na svirali. Još je manje izbornih apstinenata spremno prihvatiti vlastitu odgovornost za situaciju u kojoj se svi zajedno nalazimo.

Vladajući bjesomučno redikuliziraju čak i rijetke nezavisne optimiste koji se u političku borbu usude upustiti izvanstranačkim angažmanom, što se među narodom također počelo smatrati normalnim.

A to je jednako normalno koliko je normalno prihvatiti da vam dijete u školi mlati nasilnik koji svoje pravo na batinanje drugih temelji isključivo na fizičkoj moći, što je moguće samo u neuređenim sustavima kakvo je naše društvo.

Ukratko: nasilnici to čine zato jer mogu, a to su im, uz vlastito biračko tijelo, omogućili i oni koji događaje nezainteresirano promatraju sa strane. Ako se i pojavi netko tko građanima govori drugačije, vladajući već pronađu načina da ga ocrne, kao što su Plinija Cuccurina nesmiljeno krenuli gađati porijeklom imovine.

I to je, naravno, sasvim legitimno sredstvo političke borbe, ali je apsurdno da su tu priču "popušili" oni koji glasaju za IDS, a da se ni na trenutak nisu upitali koliko su novaca, nekretnina i automobila najgrlatiji napadači na Cuccurina imali prije nego su se upustili u plovidbu političkim vodama. Doista, sjeća li se još netko kako su današnji moćnici izgledali prije 20 godina?

Posvemašnja svjetska gospodarska kriza se, prirodno, prelila i u Istru i Hrvatsku. No, iako su se u velikom dijelu Europe i svijeta trendovi značajno promijenili, u Istri od gospodarskog oporavka nevidimo ni "o". Osim razumljivog opreza investitora koji se zbog krize mogu nabrojati na prste jedne ruke, na svjetlo dana izašle su i sve posljedice katastrofalnog vođenja lokalne politike, na što su oporbeni vijećnici (nezavisni, a nekad čak i SDP koji je danas u koaliciji sa IDS-om) godinama upozoravali. No, nitko ih nije slušao, njihovi su argumenti pred nezainteresiranom javnošću rušeni ignoriranjem.

Poduzeća i obrti propadaju, nestaje jedini zdravi izvor financiranja lokalne samouprave, nestaje novaca za gradske i županijske investicije, pa ga više nema ni za "provjerene" kadrove koji su svoje imetke stekli na netransparentnom dijeljenju poslova od strane gradova i županije. Osim onih žilavih i neovisnih, gospodarski opstaju samo biznisi naslonjeni na besramno poslovanje sa jedinicama lokalne samouprave mimo svakog zakona i reda, koji poslove dobivaju uz namještene javne natječaje i čiji su vlasnici na bilo koji način zadužili "partiju".

Osim zdravog gospodarstva koje djeluje u uvjetima tržišne konkurencije se, dakle, osipati počelo i ono partijsko, zbog čega Jakovčić i njegovi lokalni gubernatori gube važan instrument vladanja, a to je držanje vrlo skupe glasačke mašinerije u ekonomskoj ovisnosti. Zbog toga je i županu, prirodno, jedino sredstvo za političku borbu ostalo prodavanje patetične priče o istrijanstvu i neprijatelju iz Zagreba.

Samo osoba cijepljena od zdrave logike može preko Jakovčićevih jučerašnjih riječi prijeći a da se ne upita zbog čega on svoju poziciju župana koristi da bi javno i glasno progovarao o događajima u SDP-u, dakle, ne u svojoj stranci. Jer, predsjednik IDS-a je u zgradi Županije javno komentirao informacije koje se direktno tiču samo i isključivo članstva i vodstva SDP-a. Nigdje se u SDP-ovom priopćenju nije dalo iščitati ništa o koaliciji SDP-IDS u Puli i Istri. U toj se informaciji (za koju je bivši šef istarskog SDP-a Dino Kozlevac novinarima nespretno rekao da je neće komentirati jer ju nije službeno dobio, iako ju je HINA razaslala svim medijima koji su je i objavili te iako je ona objavljena i na službenoj stranici SDP-a) govorilo isključivo o raspuštanju županijske i lokalne pulske organizacije, što znači novu izbornu konvenciju na kojoj se za iste pozicije mogu kandidirati i oni koji su netom smijenjeni. Nitko im to, pa ni Zoran Milanović ne može zabraniti, jer iz stranke nitko nije izbačen.

Osim što je nebulozno komentirati unutarnje stvari druge stranke, još je nebuloznije činiti to kad je u pitanju koalicijski partner, kako lokalni, tako i onaj na državnom nivou.

Iako je po Damiru Kajinu zbog njegova neprincipijelnog ponašanja još donedavno gazio, pitajući ga javno ima li pojma o tome da su IDS i SDP u Kukuriku koaliciji zajedno te pojašnjavajući mu da nisu neprijatelji, Jakovčić je sada, očigledno u posvemašnjem gubitku takta, istog političkog partnera prozvao zbog ni više ni manje nego "destabilizacije Istre".

O kakvoj se mogućnosti destabilizacije Istre radi lako je moguće izračunati ako na web stranici Županije prebrojite županijske vijećnike SDP-a, pa taj broj usporedite sa brojem IDS-ovih.

Ne radi se, naravno, o destabilizaciji Istre sa kojom se župan i IDS vole demagoški poistovjećivati, nego je u pitanju sasvim izgledna destabilizacija IDS-a kojem bi se nakon izborne konvencije u SDP-u moglo dogoditi da na važne funkcije ne budu izabrani Jakovčiću uvijek vjerni SDP-ovi kadrovi. Njih se stranka sasvim legitimno želi riješiti zato jer su svojom šutnjom i utapanjem u IDS-ov "way of life" potpuno uništili identitet političke sljednice Saveza komunista Hrvatske koja je u nekim drugim vremenima među stanovništvom Istre imala plebiscitarnu podršku.

U tome leži poanta cijele županove halabuke o ugroženosti Istre. Posljednje što njegovom IDS-u treba je jaki SDP koji bi osvježenjem svojih redova jedini mogao značajno ugroziti totalitarnu vlast koja IDS-u treba zato da bi na čim druži rok odgodio ispadanje kostura iz Bajićevog ormara što će, uzmemo li u obzir da je do sljedećih izbora još dosta vremena, biti vrlo teško izvesti.

U tom smislu Jakovčićevu aktualnu retoriku na temu unutarnjeg ustroja istarskog SDP-a treba promatrati samo i isključivo kao držanje utopljenika za slamku spasa zvanu populizam. Što je novaca za kupnju glasova manje, to će njegova jadikovke biti glasnije i češće. Jer, šef IDS-a je više nego svjestan činjenice da mu se nakon dva desetljeća neprikosnovene vladarske pozicije urušava tlo pod nogama. Osim frakcija unutar SDP-a, slične probleme ima i u vlastitoj stranci.

Koliko su god njeni članovi godinama prešućivali silne nepravde na račun onih koji nisu puhali u Jakovčićev rog, zajedno sa strankom ljulja se i egzistencija koju su od stranke dobili za sebe i svoje obitelji. Oni su stranački miševi koji su već počeli napuštati broj kojem je, sasvim je to očigledno, voda doprla na pola puta do prove. A ni osiromašenim građanima, naročito onima koji dnevno pohode burzu rada, više nije svejedno kolike plaće imaju javni dužnosnici koji i dalje žive jednako, ako ne i bolje nego prije krize.

Vrijeme je za polaganje računa.

U tom smislu IDS i u Poreču, njegovom bastionu, očekuje pakleno vruća zima. Jer, jedina šansa za popravak groznog stanja su jači SDP, konsolidirani i od lopovluka očišćeni IDS te povratak u život oporbe i nezavisnih. Naročito će o svojoj sudbini, pogotovo u Poreču, dobro morati razmisliti umirovljenici i manjinci koji su IDS-u do sada zdušno držali ljestve i zatvarali oči pred ogromnom nepravdom učinjenom građanima, a sve zbog zaštite vlastitih interesa.