Ja sam Istrijan = Ja sam Hrvat = Ja sam majmun

Devedesetih su nas pozivali da se izjasnimo kao Hrvati i Katolici. Dobili smo državu koju smo željeli i bili zbog toga sretni. Usput smo dobili i vlast kakvu smo željeli, a to da njome nismo sretni nekima je iz guzice u glavu stiglo tek nakon dvadeset godina.

Istina, narodu je nakon deset godina samostalnosti, od koje su profitirali jedino i samo koječiji rodijaci, malo dopizdilo, pa je umjesto plavih izabrao crvene. No, radost mu je bila kratka vijeka: rodijaci su već bili zauzeli tako moćne pozicije da su se već nakon sljedećih izbora vratili u svoje fotelje i nastavili pljačkati.

Baš smo bili majmuni, zar ne?

No, pustimo sad na stranu barbarizam struktura sa kamenjara zbog koje nam je gotovo svima loše. Kamenjarci su rasprodali sve što su stigli, a novac uzeli sebi. Ono što nisu razumjeli - to su uništili, uključujući i školstvo koje već nakon 20 godina polako ali sigurno proizvodi prilično oglupavljelu, neambicioznu djecu.

I mi Istrijani bili smo sretni zbog toga što smo napokon "svoji na svome". Alternative nismo imali, a u probuđenom nacionalno-regionalnom entuzijazmu ona nam doista nije ni trebala. Jer, na vlasti su bili "naši". I danas su tu, dapače, šakom i kapom sveudilj nudeći obećanja, obećanja, obećanja...

I tu dolazimo do problema: zar još postoji netko kome nije jasno da su sve to bile bajke?

Ne da mi se ovdje po tko zna koji put nabrajati sve dnevnopolitičke floskule našeg župana-vizionara, kao ni rezultate pregalačkog saborskog rada našeg narodnog tribuna sa Buzeštine. Pustimo sad željeznicu, tunele, Ipsilon, Barbarigu i Dragoneru, Sveučilište, kampus i menzu, Rockwool, novu TE Plomin, Hypo banku, Glas Istre, NIT i tako dalje.

Ono što me jako (ali baš jako!) ubolo u oko je nova, naizgled nevina akcija koju je Klub mladih IDS-a ovih dana pokrenuo, a tiče se poziva Istrijanima da se prilikom skorašnjeg popisa stanovništva izjasne kao Istrijani.

I ne bi čak ni čangrizalo poput mene toj u suštini zgodnoj ideji pronašlo zamjerke da se ne radi o upravo katastrofalnom tajmingu, zbog kojeg je kristalno jasno da se ponovno radi o prozirnom predizbornom pokušaju buđenja zajedništva koje već odavno nema veze sa osjećajem pripadnosti nekome ili nečemu.

Kao što Jadranka, potpuno izgubivši dodir sa realnošću, opet diže halabuku oko Purde i branitelja, tako su i u IDS-u izgleda savršeno svjesni činjenice da je sve teže braniti pozicije Istre kao lokomotive hrvatskog vlaka na putu u EU. Zato se sad, u izbornoj godini, krenulo sa udaranjem u oprobani, stari regionalistički bubanj.

Hajde da budem i politički pragmatičan pa priznam da čak ni takvo ponašanje nije neshvatljivo ni neprihvatljivo. Jer, radi se o sasvim legitimnom sredstvu političke borbe (iako je veliko pitanje protiv koga se uopće IDS ima boriti kad mu čak i istarski SDP već javno ljubi skute i liže čizme).

No, ne mogu a da si ne postavim suštinsko pitanje, a to je koliko je takav potez za Istru koristan, a koliko štete donosi.

Pogledamo li malo diskusije po hrvatskim medijima i forumima, vidjet ćemo da nam se, poput devedesetih, događaju optužbe za elitizam, separatizam, nedovoljno hrvatstvo itd. A čak i ako to zanemarimo, ne možemo ne primijetiti da su oko toga podjele krenule i u Istri.

Hoće li tih nekoliko postotaka nas koji ćemo iskoristiti mogućnost da se pri popisu stanovništva izjasnimo kao Istrijani u svakodnevnom životu ili budućnosti donijeti kakav pozitivni pomak?

Teško.

A hoće li nam to ponovno nanijeti veliku štetu, kako po pitanju odnosa sa ostatkom Hrvatske, tako i među nama samima? Jamačno hoće.

I kao što hrvatska desnica pred izbore džonom krene na ljevicu, mobilizirajući svih u borbi protiv crvene opasnosti, tako IDS ovako prozirnim pokušajima homogenizacije biračkog tijela nastoji prave, životne probleme učiniti što daljima. Sve do nakon izbora, nakon kojih će imati još četiri godine za smišljanje nove izborne strategije.

Istina, zaboravio sam spomenuti još jednu bitnu stvar: cijela je ta priča najvažnija onima koji su svoje istrijanstvo već odavno naplatili, kojima je Istrijanstvo u međuvremenu postalo zanimanjem. Zato, mladi IDS-a, nemam ništa protiv toga da pokrećete ovakve akcije, ali bih vas osobno radije pogurao kad bih vidio da pokrenete lustraciju tipa "U zatvore sa onima koji poslove dobijaju mimo natječaja i zakona", ili objavljivanje kretanja broja nezaposlenih u proteklih 20 godina, zajedno sa brojkama koje govore o porastu birokratskog aparata u lokalnoj samoupravi.