Izborna šutnja postaje besmislena?

Treba li nam uopće izborna šutnja? Ili bi možda bilo poštenije da je ni nema u situaciji u kojoj postoje slučajevi da se ona ili legalno krši ili je besmislena. Primjerice ovaj vikend bit će otvoreni tuneli Sveti Rok i Mala kapela, i na tim će se prigodama pred kamerama prošetati državni vrh predvođen premijerom i šefom vladajuće stranke. Mediji će o tome izvijestiti, što bi pak doista moglo imati neke posljedice za izbornu utrku koja će se održati dan kasnije, posebice u onim mjestima gdje bi ona mogla biti vrlo neizvjesna.

Izborna je šutnja besmislena tamo gdje nema izbora u drugom krugu, ali i u slučaju interneta. Zadnjih nekoliko godina svjedoci smo prave eksplozije blogova i portala, radi se ovdje o potpuno novom mediju kojeg će u smislu izborne šutnje biti vrlo teško ili čak i nemoguće zakonski regulirati. Znači li primjerice izborna šutnja to da svaki portal mora ovog vikenda ukloniti sve tekstove i linkove koji govore o lošim ili dobrim potezima bilo vladajućih bilo onih u oporbi.

Uz sve ovo treba naravno spomenuti i stare dobre plakate s kojih će nas kandidati promatrati ne samo tijekom šutljivog vikenda nego još danima nakon izbora, sve dok komunalne službe ne odrade svoj dio posla. Probleme imaju i mediji. Pa je tako uvijek problematično treba li na dane kada se šuti objavljivati bilo kakve tekstove koji propituju bilo koju razinu bilo koje djelatnosti neke političke stranke ili osobe.

Dio analitičara smatra da bi institut izborne šutnje trebalo u potpunosti ukinuti, kažu da bi tako sve bilo poštenije. S druge pak strane postoji škola mišljenja koja smatra da vikend bez izborne promidžbe ipak ima svoj smisao, posebno u jednoj tranzicijskoj zemlji. Međutim, više je nego jasno da izborna šutnja u sadašnjem obliku ne može opstati. Ona se naprosto mora ili zakonski doraditi ili ograničiti samo na izbornu nedjelju. Ili naprosto ukinuti.

Zlatko CRNČEC