Iz tiska izašla prva Fjonda

Jučer me nazvao moj frend Oleg i tražio da se nađemo kako bi mi uručio nekoliko primjeraka prve "Fjonde", sa čijim sam nastankom, istina, bio upoznat dulje vrijeme, ali me svejedno ugodno iznenadila kad sam je navečer, nakon selidbeno-nosačkih i sličnih cjelodnevnih visokointelektualnih aktivnosti napokon uzeo u ruke.

-Pogledaj i reci mi što misliš, rekao je Oleg.

Pogledao sam, štoviše, i pročitao pa eto, sad pišem o prvome broju novog besplatnog porečkog mjesečnika koji me u određenoj mjeri podsjetio na neke moje nekadašnje pokušaje u papirnatom izdavaštvu.

Za one koji ne znaju, Fjonda je zapravo praćka. Tako ju zovemo u dobrome dijelu Istre, a originalni talijanski naziv joj je Fionda. A, budući postoji mogućnost da današnja mladež praćku nije držala u ruci ili vidjela uživo, reći ćemo (Wikipedia) kako se radi o jeftinoj i jednostavnoj vrsti ručnog hladnog oružja koja djeluje bacanjem tupog "streljiva" (npr. kamena) na cilj. Više o tome pročitajte ovdje , a o Porečkoj Fjondi možete pročitati (vjerovali ili ne!) u – Fjondi samoj. Dovoljno je da ju zatražite u nekom od trenutno otvorenih porečkih kafića i drugih mjesta na kojima se okuplja više osoba odjednom.

Ja sam, međutim, o Fjondi poželio doznati nekoliko stvari koje nigdje ne pišu, a moje će čitatelje vjerojatno zanimati. Radi se, naravno, o backgroundu cijele te priče, a za to nije bilo boljeg sugovornika od Fjondinog urednika, Olega Cukrova glavom i bradom.

Našli smo se pred njegovim radnim mjestom, u "M"-u, na brzoj kavi, pa sam ga zbog žurbe (ponedjeljak, pakao od gužve, mrzim ga!) upitao zbog čega mjesečnik, kome je namijenjen i što njime misli postići. (Samo da napomenem kako ne mrzim Olega nego ponedjeljak!)

Odavno mu je želja, kaže Oleg, pomoći u podizanju svijesti ljudi na nekakvom općem nivou, prvenstveno u smislu da ih se potakne na malo dublje razmišljanje o našem gradu i životu u njemu, konkretno o školstvu, zdravstvu, ustroju, politici i drugim temama koje nam, željeli mi to ili ne, kroje svakodnevni život. Zbog toga će Fjonda javno i ležerno progovoriti o nekim stvarima za koje zna tek uži krug ljudi, ili neka grupa na Facebooku. Bit će tu i zanimljivih priča Porečanki i Porečana, a slikovit je primjer urnebesni tekst našeg zajedničkog prijatelja Mlaggia Đakovića "Burek iz Kandlerove" kojeg uvijek iznova rado čitam.

-Zarada nije primarni cilj, pa će mjesečnik za čitatelje biti besplatan, a meni je važno da prodajom oglasnog prostora pokrijem troškove pripreme, tiska i distribucije, kaže glavni urednik, pozvavši građane da na adresu fjonda.porec@gmail.com pošalju i svoje priče o sebi i drugim sugrađanima, događanjima i pojavama. Nije mu, kaže, primarna ni aktualnost tekstova, jer se ipak radi o mjesečniku. Od jednog do drugog broja mnoge aktualne priče postanu prožvakane i nezanimljive.

Fjonda nije tip oglasnika koji objavljuje samo reklame, što je i razumljivo, jer takav je format oglašavanja odavno "otkriven". Zbog toga će svaki primjerak Fjonde uz veći broj oglasa objavljivati i određenu priču o proizvodima i uslugama, a oglašivačima ponuditi priliku da budu kreativni, bez obzira na to radi li se o njezi lica, održavanju automobila, zdravoj ishrani, elektroničkim uređajima ili bilo kakvoj drugoj usluzi odnosno proizvodu.

Na moje pitanje je li intrigantni članak "U gradu Antuntuna ili Kako je Poreč izgubio sebe" objavljen u prvom broju Fjonde naznaka pseudopolitičkih tema kakvima se eventualno ima namjeru baviti, Cukrov je odrješit: ne zanimaju ga, kaže, ni politički pokrovitelji niti aktualne političke teme, ali to ne znači da ih u njegovom mjesečniku neće biti, ukoliko kao urednik bude smatrao da zavređuju biti objavljene u ponešto drugačijem formatu/stilu nego je to slučaj u klasičnim medijima.

Jeste li već nabavili svoj besplatni primjerak Fjonde?