Ivanu Matejčiću uručena nagrada za životno djelo „Krasna zemljo - Meraviglioso paese“

Nagrada Istarske županije za životno djelo „Krasna zemljo - Meraviglioso paese“ za 2023. godinu, dodijeljena je sinoć istaknutom povjesničaru umjetnosti, konzervatoru i sveučilišnom profesoru dr. sc. Ivanu Matejčiću, koji je, kako je navedeno, „svojim stvaralaštvom i iznimnim postignućima u području zaštite materijalne kulturne baštine i muzeologije te u ostalim područjima kulture, obilježio vrijeme u kojem djeluje, a njegova djela i ostvarenja ostaju kao trajno dobro Istarske županije“. U povijesnom ambijentu Istarske sabornice u Poreču, pred njegovim kolegama, prijateljima i štovateljima te predstavnicima institucija, nagradu su mu uručili istarski župan Boris Miletić i predsjednica Skupštine Istarske županije Sandra Čakić Kuhar, a prvi mu je za govornicom čestitao i zahvalio porečki gradonačelnik i saborski zastupnik Loris Peršurić.

Matejčićevu karijeru karakteriziraju vrhunska stručnost, integritet i odlučnost, kako u znanstvenom, tako i u praktičnom radu - strastveno predanoj zaštiti, istraživanju, prezentaciji i valorizaciji materijalne kulturne baštine Istre, istaknuto je više puta tijekom svečanosti. Najsnažnije se to ogleda u projektu istraživanja, konzervacije i prezentacije kompleksa Eufrazijane te njenom upisivanju na UNESCO-ov Popis svjetske baštine 1997. godine, s čime ga mnogi s pravom poistovjećuju. No, profesor Matejčić je, između ostalog, zaslužan i što je Istarska županija 2000. godine konačno dobila svoj Konzervatorski odjel u Puli te je bio njegov prvi pročelnik. Među brojnim njegovim stručnim publikacijama u posljednje se vrijeme ističe serija monografija Umjetnička baština istarske crkve, čiji je glavni urednik i koautor. Njegova istraživanja fresaka, gotičkih i renesansnih drvenih raspela te rezbarenih i oslikanih poliptiha, ranosrednjovjekovne arhitekture i skulpture, kao i kompleksa Eufrazijane, nisu samo sačuvala, već su i reinterpretirala bogatu prošlost Istre.

Matejčićev znanstveni rad nije ograničen samo na akademske krugove. Kao profesor bio je omiljen među studentima, koji su ga prepoznali kao mentora i autoritet s dubokim razumijevanjem materije, ali i s nevjerojatnom sposobnošću da znanje prenese na jasan i inspirativan način. A znanje prenosi i u dokumentarnim filmovima i edukativnim emisijama na državnoj televiziji, koje s guštom snima i za njih piše scenarije.

Tijekom večeri je prikazan kratak film o laureatu, u kojemu su kroz izjave njemu bliskih osoba, kolega i suradnika istaknuta ne samo njegova stručna postignuća, već i eklektična osobnost, ljudska toplina te afinitet za okupljanje i povezivanje ljudi.

Gradonačelnik Peršurić se osvrnuo za važnost očuvanja spomenika i kulturno-povijesne baštine i tradicije, za što je odgovornost na konzervatorima, ali i na vlastima. Upravo u tu svrhu Grad Poreč posljednjih godina ulaže velika sredstva i to će i dalje činiti, poručio je gradonačelnik, izrazivši uvjerenje da će ih profesor Matejčić u tome nastaviti pratiti i pomagati im.

Sandra Čakić Kuhar je istaknula da je nagrada dodijeljena jednoglasnom odlukom županijske Skupštine, a na inicijativu Kulturnog vijeća. Istarska županija će i dalje čuvati i promicati svoju kulturu i baštinu te podržavati njeno istraživanje, a u svemu tome će im djelo profesora Matejčića biti inspiracija i putokaz, poručila je.

Župan Boris Miletić podsjetio je da je profesor Matejčić priznat i nagrađivan i izvan granica Hrvatske te naglasio da je njegov rad doprinio afirmaciji Istre kao „male prekrasne butik regije“ i njenih specifičnosti, u Hrvatskoj i inozemstvu. Istarska županija drži do svoje povijesti i tradicije, što potvrđuje i financijskim ulaganjima te će tako i nastaviti, zaključio je.

Akademik i sveučilišni profesor Robert Matijašić se složio sa svim ostalim govornicima da je nagrada došla u prave ruke. Prisjetio se brojnih susreta i druženja s Matejčićem, među kojima posebno sastanka u Pazinu s tadašnjim županom Ivanom Jakovčićem i njegovim suradnicima, koji je u konačnici rezultirao osnivanjem Konzervatorskog odjela u Puli.

Povjesničar Gaetano Benčić, kustos Zavičajnog muzeja Poreštine, govorio je o iznimnim ljudskim i profesionalnim kvalitetama Ivana Matejčića. Naglasio je da je riječ o znanstveniku s izraženom etikom, koji kao konzervator zna donijeti teške odluke, pa i reći „ne“ kad nitko ne bi želio izgovoriti tu riječ, a sve na temelju njegovog autoriteta proizašlog iz dominacije materije povijesti umjetnosti. „Takav stav omogućio mu je suočavanje s političarima i javnim mnijenjem, dostižući konkretne rezultate u zaštiti spomenika“, rekao je, napominjući da ga cijene i mnogi koji se s njim nisu slagali. Benčić je, između ostalog, govorio o Matejčićevoj velikodušnost u dijeljenju vlastitih istraživanja te dragocjenoj potpori mladim studentima i znanstvenicima. Podsjetio ga je da u Poreču ima još posla koji treba završiti, počevši od monografskog prikaza kompleksa Eufrazijane.

Čestitkama i pozivu da, unatoč umirovljenju na poziciji izvanrednog profesora, ne prestane s radom, pridružio se i nekadašnji župan Ivan Jakovčić, koji je istaknuo da je za Istru - regiju kulture, uvelike zaslužan upravo profesor Matejčić.

Na koncu se okupljenima obratio sam laureat. U svom prepoznatljivom ironičnom stilu naglasio je da je svjestan da nagradu za životno djelo nije dobio radi svoje popularnosti, već radi toga što je cijeli život posvetio ispravnim odlukama, ponekad suočen s nezadovoljstvima i nesuglasicama, ali uvijek vođen višim ciljevima. Naglasio je da je osim priznanja za njegov rad, to ujedno i svojevrsna utješna nagrada za sve one koji vječno propitkuju svoje odluke, jer ih ljudi nisu konstantno hvalili za dobro odrađen posao. A one koji su uvijek bili samo hvaljeni - život je ionako već samim time nagradio, duhovito je dometnuo.

-Plemenitost istarske baštine nas obvezuje, nedavno je iznio srž svog poziva, spominjući poznati izraz „noblesse oblige“, a ovom je prigodom dodao da je sad i sam plemenitiji zbog ukazane mu velike časti dodijeljenom nagradom. To znači da njegove riječi i djela sad imaju novu težinu te će se trebati drugačije ponašati. „Ako mislite da to što sam sad rekao nije prijetnja… grdno se varate!“, uz smiješak je poručio okupljenima, popraćen gromoglasnim aplauzom.

Jednako srdačno popraćena je opaska voditelja večeri Kristijana Nemeta da bar mali djelić nagrade ide Matejčićevoj supruzi novinarki i aktivistici Sniježani Matejčić, koja je uvijek uz njega. Svečanost su svojim nastupima obogatili Ronald Braus koji je izveo svečanu pjesmu „Krasna zemljo“ te Dario Marušić i Edna Strenja Jurcan s pjesmama „Rondinella“ i „Addio Lugano Bella“.

Obrazloženje je detaljno obrazložila Sunčica Mustač, kustosica konzervatorica Povijesnog i pomorskog muzeja Istre, ustanove koja je predložila nagrađenog. Obrazloženje donosimo u cijelosti:

Dr. sc. Ivan Matejčić diplomirao je povijest umjetnosti te talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1973. godine. Od 1977. do 1980. godine radio je kao konzervator u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika u Splitu, a od 1980. do 1988. u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža u Zagrebu. Godine 1988. postaje ravnateljem Zavičajnog muzeja Poreštine, da bi ubrzo nakon toga bio izabran za ravnatelja Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika u Rijeci 1990.

Zahvaljujući njegovom velikom trudu, 1996. godine Zavod otvara svoju podružnicu u Poreču kako bi se na adekvatan način moglo započeti s istraživanjem i konzervacijom kompleksa Eufrazijane, što će prerasti u Matejčićev najvažniji konzervatorski poduhvat i kasniju temu doktorata. Godine 2000. I. Matejčić svojim utjecajem uspijeva uvjeriti Ministarstvo kulture RH da je Istarska županija zaslužila vlastiti konzervatorski odjel te se isti otvara u Puli a I. Matejčić postaje njegovim prvim pročelnikom.

Tijekom svoga konzervatorskog djelovanja Matejčić se stručno usavršava u Parizu (1998), Ateni (2002) i Rimu (2004) te sudjeluje na mnogim europskim znanstvenim kongresima i stručnim skupovima. Na mjestu pročelnika Konzervatorskog odjela u Puli ostaje do 2006. godine, nakon čega karijeru nastavlja kao predavač na Akademiji likovnih umjetnosti i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci te 2007. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu brani doktorski rad s tezom o građevnom razvoju kompleksa Eufrazijane u Poreču. Umirovljen je kao izvanredni profesor.

Dr. sc. Ivan Matejčić autor je i urednik niza znanstvenih knjiga, priloga i članaka od kojih se, kada je riječ o uredničkom poslu, u posljednje vrijeme ističe serija monografija Umjetnička baština istarske crkve /Patrimonio artistico della chiesa istriana od kojih su do sada objavljena dva sveska – Kiparstvo od 4. do 13. stoljeća. (Poreč 2014) te Kiparstvo od 14 do 18. stoljeća (Pula 2017), s time da je upravo pred izlaskom i treći svezak posvećen Slikarstvu od 4. do 16. stoljeća. Ova edicija izvrsno prezentira sakralnu baštinu Istre te predstavlja jedini takav pregled povijesti umjetnosti istarskog poluotoka.

Matejčić se ipak kao autor ponajviše bavi ranokršćanskim, srednjovjekovnim i renesansnim razdobljem, posebice drvenim raspelima i rezbarenim te oslikanim poliptisima iz razdoblja gotike i renesanse, te je tim tekstovima i atribucijama pomogao da se djela pojedinih majstora koji su djelovali u Istri restauriraju a njihov rad raspoznaje u širim internacionalnim okvirima. U međunarodnim vodama svakako su ostali primijećeni njegovi radovi o ranosrednjovjekovnoj arhitekturi i skulpturi, pri čemu je, zajedno s prof. Miljenkom Jurkovićem, na svijetlo dana iznio jedan gotovo do tada nepoznati „karolinški sloj“ crkava Vodnjnaštine, Bala i Novigrada, s kraja 8. i početka 9. stoljeća, a sve su te crkve nakon istraživanja i konzervirane. O svim je tim radovima i otkrićima Matejčić opširno pisao za domaće i strane znanstvene časopise i zbornike.

Ništa manje važna nisu njegova istraživanja ranokršćanske, odnosno, kasnoantičke sakralne arhitekture, poput sv. Nikole u Puli, dapače, za istraživanje, konzervaciju i prezentaciju kompleksa Eufrazijane i biskupskog sjedišta u Poreču dobio je međunarodno priznanje - nagradu "Europa Nostra".

Zahvaljujući njegovoj studiji i konzervatorskom radu, Eufrazijana je još prije kandidirana za ulazak na Popis svjetske baštine pri organizaciji UNESCO, na koji je uvrštena 1997. godine. Matejčić se okušao i u muzejskoj praksi pa je tako, uz koncept Muzeja biskupije u Poreču, i koautor postava te koncepta novigradskog Muzeja Lapidarium kao i Lapidarija u Balama, u kojima su izloženi kameni ulomci kao rezultati dugogodišnjih istraživanja lokaliteta poput Novigradske katedrale, samostana Marije Velike kraja Bala, crkve Marije Male te San Pola kraj Bala. Među važnim njegovim zaslugama svakako još treba istaknuti i ulogu koju je imao u revitalizaciji i istraživanju urbanih cjelina (Poreč, Motovun, Gračišće, Guran).

Matejčić je bio vičan i pedagoškom radu te je kao izvrstan predavač bio omiljen među studentima što ga je potaknulo na pisanje scenarija za dokumentarne filmove te snimanje više edukativnih emisija na državnoj televiziji.

Konačno, valja spomenuti i njegove istraživačke i konzervatorske radove na zidnim slikama. Od samih početaka Konzervatorskog odjela u Puli kojeg je osnovao jedna od glavnih zadataka bila mu je obnova predromaničkog i romaničkog sloja zidnih slika pa tako pokreće obnove fresaka u crkvi sv. Agate kod Kanfanara, crkvi sv. Foške kod Peroja, crkvi sv. Martina u Svetom Lovreču, ali obnavlja i zidne slike kasnijih crkava iz 14. i 15. stoljeća kao što su freske u crkvi sv. Duha u Balama, crkvi sv. Petra u Sorbaru i crkvi sv. Barnabe u Vižinadi, o čemu objavljuje i knjigu.

Ne treba zaboraviti ni druge njegove monografske obrade značajnih srednjovjekovnih spomenika (poput Sv. Marije Velike kod Bala, Sv. Tome kod Rovinja, Sv. Marije Male kod Bala i Sv. Foške kod Peroja) s kojima je značajno promijenio sliku o veličini i kvaliteti ukupne istarske ali i hrvatske kulturne baštine. Uz spomenutu Europu nostru, dobitnik je godišnje nagrade "Vicko Andrić" za zaštitu spomenika (2004.) i nagrade "Radovan Ivančević" Društva hrvatskih povjesničara umjetnosti za Muzej Lapidarium u Novigradu (2009.).

Iz svega navedenog razvidno je iznimno kvalitetno i bogato djelovanje dr. sc. Ivana Matejčića na više srodnih područja te njegova posvećenost istraživanju, zaštiti i prezentaciji kulturne baštine istarskog poluotoka po čemu je međunarodno priznat i za što je dobio nekoliko stručnih priznanja.