Istria Wine & Walk u Bujama: šetnja kroz vinsko srce sjeverozapadne Istre

Neočekivano za ovo doba godine, na dan ovogodišnjeg bujskog Istria Wine & Walka osvanuo je sasvim ljetni predivan sunčani dan. Bio je tek 21. svibanj, službeno do kraja proljeća imamo još mjesec dana, no kako se užarena Sunčeva kugla toga dana sporo kretala s istoka prema zapadu, osjetila se valjda slobodnom podsjetiti one male ljude tamo dolje da je ona stvaratelj i gospodar života: zapržilo je kao da je sredina srpnja. I sinulo mi je u jednom trenu, dok smo oznojeni i umorni prolazili pokraj prekrasnih redova loza s razbujalim zelenim lišćem, među kojima su se tek počele formirati male nakupine zelenih mrvica koje će za koji mjesec postati sočne bobe prepune slatkoga soka, da je to svojevrsna poruka, znak, pouka.

Priroda je naime htjela da i mi, hedonistički rekreativci, na jedan dan osjetimo kako skoro svaki dan izgleda tim ljudima, tim vinogradarima i vinarima, koji stvaraju te divote koje su nama toga dana namijenjene za kušanje i uživanje. Na to često ne mislimo: iza svake čaše mirisnog, ukusnog i opojnog vina kojim nas darivaju njegovi tvorci, stoje mjeseci, pa i godine mukotrpnog rada. Ti ljudi, ti stvaratelji vinskih čarolija u kojima mi često i nezahvalno uživamo, su svaki dan tu vani na suncu, vjetru, vrućini ili hladnoći, oni rade, oni brinu, oni koriste znanja predaka ali i sami neprekidno uče, njima se trebamo pokloniti do poda i zahvaliti im se što su stvorili te divote… kroz koje ćemo mi, nas otprilike sedam stotina, prošetati u taj jedan jedini dan. To nam je, promišljao sam otirući znoj, htjelo poručiti Sunce te predivne i prevruće svibanjske subote.

Bio sam i lani na bujskom Istria Wine & Walku, pa sam otprilike znao što očekivati (osim prejake sunčeve žege), ali su se organizatori pobrinuli ovogodišnji hodački i enogastronomski doživljaj učiniti prilično drukčijim od lanjskog. Dobro je to, lani mi je bio prvi put, ove godine drugi, i sada kad znam da svaki put mogu očekivati nešto novo, sigurno ću opet doći i dogodine. Zborno mjesto je vrlo praktično zakazano u Bujama u starom gradu, a još praktičnije je organiziran autobusni prijevoz hodača do startne pozicije, do samog srca vinske priče Bujštine, do legendarnih vinograda na lokaciji Santa Lucia. Ispunjeni obiljem energije i entuzijazma hodamo laganih pola kilometra do prve postaje, gdje nas dočekuju dvije suprotnosti: lagana i osvježavajuća kupaža malvazije i sauvignon blanca Valle vinarije Kozlović, čiji su vinogradi baš tu oko nas, i profinjeni pjenušac Vino degli Angeli vinarije Basanesse odnosno In vino veritas iz malo podaljeg Kaštela, a kao prvi zalogaj okrjepe, fast food Poluotok ponudio nam je dvije vrste tramezina, jedne s kozicama i pistacijama, te druge sa šunkom, artičokama, medom i senfom. Za početak – odlično, i u čaši i za pod zub, no još smo previše željni hodanja pa nastavljamo dalje do samog srca Santa Lucije.

Nastavite čitati ovdje.