Istrani se razvode pod stare dane
1
Unezvijerena i uplakana žena priča u nevjerici da joj je suprug jedan dan došao s nevjerojatnom idejom - želi razvod braka, i to odmah i bez mogućnosti da promijeni mišljenje. Imaju troje djece u osnovnoj školi. Žive u kući koju su podizali zajedno sa suprugovim roditeljima, ona radi za malu plaću, on je ostavio sigurni posao u državnoj službi za dobru sezonsku zaradu.
Ona je svoj solidan posao zamijenila najprije rodiljnim dopustima, potom radom u sezoni, spremanjem po kućama da bi se popunio kućni budžet, i ne može vjerovati da joj se život ruši poput kule od karata.
Ovo je tek inačica uobičajene priče koja se u nastavku može zakomplicirati raznim detaljima, ali na poznat način - kad se dvoje ljudi koji žive zajedno rastaju, sve ono najružnije iz čovjeka najčešće ispliva na površinu. Tako će muškarac, a neki put i žena, pokušati izbjeći plaćanje alimentacije, nastojat će suprugu i svoju djecu iseliti iz kuće koju su zajedno gradili, zaprijetit će ili upotrijebiti silu fizičkih argumenata u podjeli krhotina.
Pri tome nema ograničenja u načinu maltretiranja i zastrašivanja dojučerašnjeg idealnog partnera/partnerice, a priča će dobiti epilog na sudu. Djeca, ni kriva ni dužna, pritom trpe ogromnu štetu. Tako otprilike izgleda više od pet tisuća priča o razvodima brakova u Hrvatskoj, kojih je svake godine više.
Više od pet tisuća razvoda
Prema podacima iz publikacije "Razvedeni brakovi u Hrvatskoj u 2009." Državnog zavoda za statistiku proizlazi da su te godine sklopljena 22.382 braka, što je gotovo četiri i pol posto manje nego godinu dana ranije, a raskinuto ih je 5.076, ili jedan posto više nego 2008.
U Hrvatskoj se razvede 22 posto vjenčanih, što je iznimno visok postotak u odnosu na okruženje - u Italiji je stopa razvoda četiri posto, u Grčkoj i Španjolskoj šest, a za dva posto bolji smo i od Nizozemaca. Najviše se razvrgne brakova koji traju između deset i 14 godina - njih 811. Više od polovice raskinutih brkova odnosi se na one od 10 do 25 i više godina.
Istarsko stanovništvo uglavnom prati nacionalni trend. U 2009. bilo je u čitavoj županiji 319 razvoda, od kojih najviše, naravno, u Puli (135), potom u Poreču (31). Slijede Rovinj s 23 razvoda, Umag s 15, Labin s 14, Vodnjan s 11, Buje s 10, Novigrad s osam, Pazin sa šest i Buzet s četiri.
Odmak od nacionalne statistike kaže da je u Istri najviše raskinutih dugovječnih brakova - onih od 25 i više godina - čak 93 od 319 razvoda, dok je u Hrvatskoj najviše raskinutih brakova od deset do 14 godina. Zato je u Istri veći broj raskinutih brakova bez uzdržavane djece (124).
Ipak, razvrgnuto je 118 brakova s jednim djetetom za uzdržavanje, 71 brak s dvoje i šest brakova s troje i više djece koju treba uzdržavati. Kao i u ostatku Hrvatske, velika većina uzdržavane djece prilikom razvoda braka dodijeljena je majkama - u 167 slučajeva, a samo u 16 slučajeva očevima, odnosno u 11 slučajeva oboma.
U Hrvatskoj je 2009. gotovo četiri i pol tisuće malodobne djece doživjelo veću ili manju traumu zbog razvoda braka svojih roditelja.
Sve stariji u bračne vode
Činjenica je da od 1975. do danas broj sklopljenih brakova stalno pada, ljudi koji sklapaju brak sve su stariji (žene prosječno 27 godina, muškarci 30), dok je broj razvedenih u porastu, a najčešće se rastaju žene i muškarci između 30. i 39. godine.
U ovoj priči postoji još jedan iznimno važan podatak - gotovo 64 posto brakova u Hrvatskoj sklopljeno je u crkvi. A Crkva brak tretira kao jedan od svetih sakramenata - kad ga jednom preuzmete, ne možete ga vratiti. Život, pak, pokazuje da ljudi to čine bez zadrške.
Razvod je tema koja zaokuplja mnoge ljude - one koji još nisu u braku, kao i one koji jesu. Postoje virtualni forumi koji se bave samo tom temom.
- Ljudi ne razumiju što se događa - moj djed je ukrao baku da bi se oženili i živjeli su zajedno 60 godina, piše jedan forumaš. Drugi odgovara da se ljudi ne prestaju razvijati nakon što uđu u brak i da se može dogoditi da se supružnici razvijaju drugačije.
- Tko je jučer bio savršen partner, danas možda više nije, lamentira čovjek koji misli da naše društvo omogućuje lagane razvode, pa im zato ljudi i pribjegavaju čim se jave problemi. Treći će na to reći da je pretpostavka da su muškarac i žena koji stupaju u brak odrasli ljudi sposobni živjeti s posljedicama svojih odluka, pogotovo ako su izrodili djecu.
- Imaš jednog partnera, drugog, trećeg, tražiš osobu s kojom bi mogao provesti ostatak života, a biološki sat otkucava. Potraga ne donosi rezultate, pa se i očekivanja smanjuju, spuštaš prag, a to više nije to, to je računica, ali ne želim reći da je brak prevaziđena institucija, ali nešto nije u redu, mudruje osoba na forumu i na odličnom je tragu.
Neki misle da se puno brakova sklapa samo zato što su žene u vezi ostale u drugom stanju, a jedan cinik veli da je možda tajna u postavljanju drugačijeg pitanja. Trebali bismo se pitati koliko možemo podnijeti njegove/njezine loše strane, a ne koliko nam se sviđaju dobre. Neki će učestalost razvoda pripisati vremenu općeg otuđenja pojedinaca, drugi pak govore da svakodnevne brige uništavaju čaroliju privlačnosti zajedničkog života, a ljudi ne razmišljaju prije braka da on ne donosi samo med i mlijeko.
- Prije žene nisu imale izbora, trpjele su loše brakove, batine... Ni danas nije sasvim drugačije, ali onog trenutka kada je počela zarađivati, žena je sebi stvorila slobodu izbora, piše forumašica.
Loš brak = loš život
Loš brak znači loš život, a ljudski život je prekratak da bismo ga prokockali. Brak će uspjeti samo ako nađeš partnera koji želi isto što i ti, jer onda se razumijete i zajedno ćete tražiti način da zadovoljite svoje potrebe.
U svakoj od ovih tvrdnji ima barem dio istine, a čini se ključna ona koja kaže da u brak stupaju odrasli ljudi koji bi morali znati kako se nositi s posljedicama svojih odluka. Ali, nitko ih tome ne uči. Zapravo, najčešće se brak uzima zdravo za gotovo, kao nešto što treba učiniti na putu odraslog čovjeka.
Jednako kao što u jednom trenutku morate pronaći posao i zarađivati za vlastiti život, morate imati krov nad glavom, možda i nekakav automobil ili motor, tako većina u nastavku gleda i na osnivanje obitelji kao na logični slijed stvari. Treba imati supruga/suprugu i djecu. Ili, pak, kako kažu hrvatske statistike, mladi ljudi najlakše odustaju od osnivanja vlastitih obitelji, sve manje njih se ženi.
Oko nas je sve više samaca koji su zagazili u četvrto desetljeće života. Nema škole koja će ljude pripremiti za brak, u kojoj će saznati što je stvarno brak i što znači na svijet donijeti djecu s nekim drugim bićem. Mladi ljudi promatraju i cijene brak na temelju istih onih elemenata na temelju kojih je netko u prošlom stoljeću ukrao ženu da bi se njome oženio - zaljubljenost, očaranost, strast... nisu dovoljno dobar temelj bračne veze između dvoje ljudi.
Brak je hod po žici, svakodnevna borba za preživljavanje, to je krhka biljka koja traži cjelodnevnu pažnju. (Sniježana MATEJČIĆ)
PROČITALI STE SKRAĆENU VERZIJU TEKSTA. OPŠIRNIJE O OVOJ TEMI ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD NEDJELJE.
Ona je svoj solidan posao zamijenila najprije rodiljnim dopustima, potom radom u sezoni, spremanjem po kućama da bi se popunio kućni budžet, i ne može vjerovati da joj se život ruši poput kule od karata.
Ovo je tek inačica uobičajene priče koja se u nastavku može zakomplicirati raznim detaljima, ali na poznat način - kad se dvoje ljudi koji žive zajedno rastaju, sve ono najružnije iz čovjeka najčešće ispliva na površinu. Tako će muškarac, a neki put i žena, pokušati izbjeći plaćanje alimentacije, nastojat će suprugu i svoju djecu iseliti iz kuće koju su zajedno gradili, zaprijetit će ili upotrijebiti silu fizičkih argumenata u podjeli krhotina.
Pri tome nema ograničenja u načinu maltretiranja i zastrašivanja dojučerašnjeg idealnog partnera/partnerice, a priča će dobiti epilog na sudu. Djeca, ni kriva ni dužna, pritom trpe ogromnu štetu. Tako otprilike izgleda više od pet tisuća priča o razvodima brakova u Hrvatskoj, kojih je svake godine više.
Više od pet tisuća razvoda
Prema podacima iz publikacije "Razvedeni brakovi u Hrvatskoj u 2009." Državnog zavoda za statistiku proizlazi da su te godine sklopljena 22.382 braka, što je gotovo četiri i pol posto manje nego godinu dana ranije, a raskinuto ih je 5.076, ili jedan posto više nego 2008.
U Hrvatskoj se razvede 22 posto vjenčanih, što je iznimno visok postotak u odnosu na okruženje - u Italiji je stopa razvoda četiri posto, u Grčkoj i Španjolskoj šest, a za dva posto bolji smo i od Nizozemaca. Najviše se razvrgne brakova koji traju između deset i 14 godina - njih 811. Više od polovice raskinutih brkova odnosi se na one od 10 do 25 i više godina.
Istarsko stanovništvo uglavnom prati nacionalni trend. U 2009. bilo je u čitavoj županiji 319 razvoda, od kojih najviše, naravno, u Puli (135), potom u Poreču (31). Slijede Rovinj s 23 razvoda, Umag s 15, Labin s 14, Vodnjan s 11, Buje s 10, Novigrad s osam, Pazin sa šest i Buzet s četiri.
Odmak od nacionalne statistike kaže da je u Istri najviše raskinutih dugovječnih brakova - onih od 25 i više godina - čak 93 od 319 razvoda, dok je u Hrvatskoj najviše raskinutih brakova od deset do 14 godina. Zato je u Istri veći broj raskinutih brakova bez uzdržavane djece (124).
Ipak, razvrgnuto je 118 brakova s jednim djetetom za uzdržavanje, 71 brak s dvoje i šest brakova s troje i više djece koju treba uzdržavati. Kao i u ostatku Hrvatske, velika većina uzdržavane djece prilikom razvoda braka dodijeljena je majkama - u 167 slučajeva, a samo u 16 slučajeva očevima, odnosno u 11 slučajeva oboma.
U Hrvatskoj je 2009. gotovo četiri i pol tisuće malodobne djece doživjelo veću ili manju traumu zbog razvoda braka svojih roditelja.
Sve stariji u bračne vode
Činjenica je da od 1975. do danas broj sklopljenih brakova stalno pada, ljudi koji sklapaju brak sve su stariji (žene prosječno 27 godina, muškarci 30), dok je broj razvedenih u porastu, a najčešće se rastaju žene i muškarci između 30. i 39. godine.
U ovoj priči postoji još jedan iznimno važan podatak - gotovo 64 posto brakova u Hrvatskoj sklopljeno je u crkvi. A Crkva brak tretira kao jedan od svetih sakramenata - kad ga jednom preuzmete, ne možete ga vratiti. Život, pak, pokazuje da ljudi to čine bez zadrške.
Razvod je tema koja zaokuplja mnoge ljude - one koji još nisu u braku, kao i one koji jesu. Postoje virtualni forumi koji se bave samo tom temom.
- Ljudi ne razumiju što se događa - moj djed je ukrao baku da bi se oženili i živjeli su zajedno 60 godina, piše jedan forumaš. Drugi odgovara da se ljudi ne prestaju razvijati nakon što uđu u brak i da se može dogoditi da se supružnici razvijaju drugačije.
- Tko je jučer bio savršen partner, danas možda više nije, lamentira čovjek koji misli da naše društvo omogućuje lagane razvode, pa im zato ljudi i pribjegavaju čim se jave problemi. Treći će na to reći da je pretpostavka da su muškarac i žena koji stupaju u brak odrasli ljudi sposobni živjeti s posljedicama svojih odluka, pogotovo ako su izrodili djecu.
- Imaš jednog partnera, drugog, trećeg, tražiš osobu s kojom bi mogao provesti ostatak života, a biološki sat otkucava. Potraga ne donosi rezultate, pa se i očekivanja smanjuju, spuštaš prag, a to više nije to, to je računica, ali ne želim reći da je brak prevaziđena institucija, ali nešto nije u redu, mudruje osoba na forumu i na odličnom je tragu.
Neki misle da se puno brakova sklapa samo zato što su žene u vezi ostale u drugom stanju, a jedan cinik veli da je možda tajna u postavljanju drugačijeg pitanja. Trebali bismo se pitati koliko možemo podnijeti njegove/njezine loše strane, a ne koliko nam se sviđaju dobre. Neki će učestalost razvoda pripisati vremenu općeg otuđenja pojedinaca, drugi pak govore da svakodnevne brige uništavaju čaroliju privlačnosti zajedničkog života, a ljudi ne razmišljaju prije braka da on ne donosi samo med i mlijeko.
- Prije žene nisu imale izbora, trpjele su loše brakove, batine... Ni danas nije sasvim drugačije, ali onog trenutka kada je počela zarađivati, žena je sebi stvorila slobodu izbora, piše forumašica.
Loš brak = loš život
Loš brak znači loš život, a ljudski život je prekratak da bismo ga prokockali. Brak će uspjeti samo ako nađeš partnera koji želi isto što i ti, jer onda se razumijete i zajedno ćete tražiti način da zadovoljite svoje potrebe.
U svakoj od ovih tvrdnji ima barem dio istine, a čini se ključna ona koja kaže da u brak stupaju odrasli ljudi koji bi morali znati kako se nositi s posljedicama svojih odluka. Ali, nitko ih tome ne uči. Zapravo, najčešće se brak uzima zdravo za gotovo, kao nešto što treba učiniti na putu odraslog čovjeka.
Jednako kao što u jednom trenutku morate pronaći posao i zarađivati za vlastiti život, morate imati krov nad glavom, možda i nekakav automobil ili motor, tako većina u nastavku gleda i na osnivanje obitelji kao na logični slijed stvari. Treba imati supruga/suprugu i djecu. Ili, pak, kako kažu hrvatske statistike, mladi ljudi najlakše odustaju od osnivanja vlastitih obitelji, sve manje njih se ženi.
Oko nas je sve više samaca koji su zagazili u četvrto desetljeće života. Nema škole koja će ljude pripremiti za brak, u kojoj će saznati što je stvarno brak i što znači na svijet donijeti djecu s nekim drugim bićem. Mladi ljudi promatraju i cijene brak na temelju istih onih elemenata na temelju kojih je netko u prošlom stoljeću ukrao ženu da bi se njome oženio - zaljubljenost, očaranost, strast... nisu dovoljno dobar temelj bračne veze između dvoje ljudi.
Brak je hod po žici, svakodnevna borba za preživljavanje, to je krhka biljka koja traži cjelodnevnu pažnju. (Sniježana MATEJČIĆ)
PROČITALI STE SKRAĆENU VERZIJU TEKSTA. OPŠIRNIJE O OVOJ TEMI ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD NEDJELJE.
