Istra vs. BerlusKerum
Piše Milan RAKOVAC
BerlusKerum? Može i BerlusJambo, naravno, i osobito BerlusBandić; dolaze na vlast novi moguli, feudalci, medijski klauni i financijski manipulatori. Diljem Europe. I Hrvatske. Istra ostaje fora-me-ciamo. Čudna Istra, zar ne?
Komunizam se je torna i valje-valje komunisti će jopet zapovidati na svitu. Kako to, i zašto to? Tako to, i zato to, ča je londonski Time diventa komunistički đorna! Almeno tako je segutra, u ponediljak Prvega Pomajča, reka Silvio Berlusconi. Ma na to ću se tornati. Ta je prva ča mi gre kroz glavu. Druga je Marulićev spomenik u Splitu ufašan u najlon vrećice Kerum: Istra pak između BerlusKaisera i Keruma, s Ninom L'eternim-dijetinom, ostaje konzervativna, takorekuć antička oaza zdrave pameti na ovim stranama svijeta.
Kerum trijumfira u Splitu; muko moja & muke-ti-irudove , Split plazi pred Vlajima, to se ni dogodilo nikad, osim možda kada su Avari i Slaveni razarali Salonu (Solin)! Niman niš kontra Vlaji, ter i naši stari su Morlaki, a za Labinjane smo svi mi (uključivo pisca ovih redaka) Vlasi. Samo se pitam što se događa sa Splitom Marulića, Marka Uvodića i Smoje, s Feralovim Splitom, s težačkim Splitom i potomcima boraca Prvog splitskog odreda sasječenog talijanskim i ustaškim rafalima tamo negdje u mraku popljuvane povijesti.
Ali, Split je zacijelo moderniji od Istre, možda zato što se brže od Istre ogleda o Jadran, i gleda u odrazu Berlusce svoje vlastito lice, Kerumovo lice; lice trgovca koji slavodobitno ulazi u Božji hram i postaje Apostol - ili možda ipak pretjerujem? Sada, alora, ultima moda politička postaje i hrvatska moda, znači, u trendu smo.
Berlusconi lako može biti imperator Italije. Samo Istra je izvan trenda i mode i progresivnih protoka političke i druge euro-modernosti; Nino-for-ever! Nino-kao-drug-Tito? Sada, da! Istra je bila i ostala izvan kaosa nacionalnog domoljubno-bogobojazno-lupeškog đira, a Nino je to nosio na leđima. Intanto, Istra je ča je i bila; pod svojom kontrolom!
Ni bilo teško biti »prorok«, zato ča ja poznan našega čovika, koji na sliparije ne pada samo tako. A ni mi teško anke reći da mi je drago da je Ladonja srebrena, a nacionalne stranke su sada pomaknute na brončane pozicije.
Segutra, ponediljak, 1. pomajča, pišen uvu rubriku vozeći se na liniji Trst – Kopar – Umag, ki moran popiti mižo z preteli ča smo skupa perfektno načinili 10. forum Tomizza, ma to ste jur štili ki »Glas« lipo piše sva ča je bilo na Forumu. Ja moren još samo reći da je dokaz dobrog glasa Foruma za mene napose u tome što su među nama bili i dobro se ćutili (s nama i među sobom!) Albanci iz Albanije i s Kosova, Makedonci, Srbijanci iz Beograda, Hrvati iz Sarajeva i Mostara…
Nas domaće ne brojin; a zaradi nas domaćih i našega muoda da lipo predikamo jeni z drugima, svin tin ljudan je bilo lipo. I zato, se kapi, ča su to sve ljudi od formata, humanisti i slobodari; Ivan Čolović kao i Edi Shukriu, Ljudmil Spasov kao i Arijan Leka, Nino Raspudić kao i Gradimir Gojer. Ljudi koji nisu istomišljenici, ponekad i protivnici, ma smo svi skupa zakantali »Zora rudi majka sina budi«.
Alora, se vozin i slušan RAI; nevjerojatna verbalna ekvilibristika talijanskog premijera, logična i jasna u obrani groteskne njegove svemoći, pa i kada novinarka veli da ga ne napadaju komunisti, nego njegova žena, pa zatim njegov partner Gianfranco Fini i londonski konzervativni dnevnik. O, ne, sve je to samo komunistička kuhinja!
Pitate se kakve to sve ima veze s Istrom?
Naravno da sam ironičan, ali i ozbiljan. Naravno da je i Istra čudnovata, kad već dvije decenije izabire za svoje prve ljude Doživotne Senatore Jakovčića i Kajina. I naravno da je krajnje vrijeme da ta dva kompetentna i sposobna i meni osobno bliska čovjeka potraže vlastite nasljednike u vlastitim redovima, što će zacijelo i učiniti. Ali, tu i prestaje bilo kakva moja kritika. Jer Nino i Damir i IDS obranili su Istru, stekli osobni kapital, i zato je Istra (opet!) bila za njih: a o stvarnim razlozima pisao sam prošli tjedan.
Šefu Ladonje pak preporučam samo naslov ovog teksta; i on bi morao krenuti putem čistog populizma, a ne predstavljati se božjim janjetom, pravim srdačnim i blagim narodnim čovjekom, ako želi vladati. I to je sve. A naravno da je dobro za Istru da sada uz IDS ima i Ladonju, i da su sve ostale nacionalne stranke ostale iza!
Evo, to bi bilo sve, sinteza »na vruće«, a za analize će još biti vremena. Populizam, koji pokorava Europu uz radost masa, nikako nije rješenje, nego najveća prijetnja europskoj demokraciji. Ali, o tome ću još ovdje mnogo pisati, na žalost.
