Istra u EU-u samo kao "Hrvatska Istra"
Iustracija
Kad je Hrvatska prije tri godine Europskoj uniji predala svoje pregovaračko stajalište za poljoprivredu tražila je, među ostalim, da jedna od vinogradarskih podregija, uvršenih u europsku pravnu stečevinu, bude i Istra. Zemlje EU-a u svom su stajalištu odgovorile da im je zahtjev prihvatljiv pod uvjetom da podregija "Istra" bude nadopunjena specifikacijom "Hrvatska".
Tako je u engleskoj verziji Ugovora o pristupanju EU, koju je u srijedu objavio Jutarnji list, među vinogradarskim podregijama zapisana i "Hrvatska Istra": bio je to, tvrde izvori bliski pregovaračkom procesu, kompromis na zahtjev Slovenije jer oni u svojim europskim dokumentima imaju "Slovensku Istru". Pitanje je time, barem zasad, riješeno, ali bi se, kažu naši izvori, ponovno moglo pojaviti ako Hrvatska bude zatražila europsku zaštitu istarskog pršuta. U tom slučaju, Slovenija bi mogla uložiti prigovor, a ako se to dogodi, tko ima pravo koristiti naziv "istarski" na kraju bi mogao odlučivati Europski sud.
"Težina" hrvatskog glasa
No, ovo je tek mali detalj iz više od 200 stranica pristupnog ugovora u kojem je sažeto šest godina pregovaračkog procesa. Iz dokumenta se može iščitati kakva će biti pozicija Hrvatske ako njezini građani na referendumu odluče da treba postati članica EU-a. Tako se, među ostalim, u ugovoru navodi da je "težina" hrvatskog glasa u Vijeću EU-a, u slučaju kada Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom, jednaka težini glasova Danske, Finske, Litve i Slovačke, što je četiri puta manje od "težine" glasa Njemačke. Naime, kada Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom o nekom prijedlogu Europske komisije, za pozitivnu je odluku potrebno najmanje 260 glasova koji predstavljaju većinu zemalja članica - među tih 260, može biti i Hrvatska sa svojih sedam te Njemačka s 29 glasova. Zbog ulaska Hrvatske, EU predviđa promjene u cijelom nizu svojih institucija, primjerice, u Ekonomsko socijalnom vijeću gdje ćemo imati devet članova, kao i u Odboru regija. Kao odgovorna članica, Hrvatska će morati i pridonositi institucijama i fondovima EU-a, pa ćemo tako kapitalu Europske investicijske banke pridonijeti s nešto više od 42 milijuna eura koje ćemo uplatiti u osam rata do 2018. godine.
Prava radnika
U ugovoru je vrlo detaljno pojašnjeno kakva će prava imati hrvatski radnici na tržištima zemalja članica EU-a. Od ranije je poznato da zemlje mogu i dalje tretirati hrvatske državljane kao radnu snagu iz ne-EU države maksimalno sedam godina nakon pristupanja Hrvatske Uniji. No, pojašnjena su i prava njihovih supružnika i djece mlađe od 21 godinu ili ekonomski ovisne: primjerice, ako suprug legalno radi u zemlji članici 12 mjeseci ili više, članovi najuže obitelji, koji legalno borave s njime, imaju pravo na pristup tržištu rada već od dana pristupanja Hrvatske EU. Njemačka i Austrija, pak, ako odluče uvesti ograničenja za hrvatske radnike, moći će to učiniti i za pružanje usluga u pojedinim sektorima, poput građevinarstva, hortikulture, industrijskog čišćenja ili kućne njege. Tvrtke koje se time bave u Hrvatskoj, a otišle bi to raditi u Njemačku i Austriju, morat će, ako žele da posao obave hrvatski radnici, za njih tražiti radne dozvole. Takva praksa ne postoji u drugim zemljama članicama EU-a gdje ne postoji ograničenje za pružanje usluga u pojedinim sektorima.
U pogledu prodaje poljoprivrednog zemljišta stvari su manje-više otprije poznate: Hrvatska će maksimalno sedam godina moći braniti prodaju europskim kupcima. No, samozaposleni poljoprivrednici koji žele doći u Hrvatsku, tu se nastaniti i pokrenuti posao, moraju biti tretirani jednako kao hrvatski državljani. (I. FRLAN/NL)
Tako je u engleskoj verziji Ugovora o pristupanju EU, koju je u srijedu objavio Jutarnji list, među vinogradarskim podregijama zapisana i "Hrvatska Istra": bio je to, tvrde izvori bliski pregovaračkom procesu, kompromis na zahtjev Slovenije jer oni u svojim europskim dokumentima imaju "Slovensku Istru". Pitanje je time, barem zasad, riješeno, ali bi se, kažu naši izvori, ponovno moglo pojaviti ako Hrvatska bude zatražila europsku zaštitu istarskog pršuta. U tom slučaju, Slovenija bi mogla uložiti prigovor, a ako se to dogodi, tko ima pravo koristiti naziv "istarski" na kraju bi mogao odlučivati Europski sud.
"Težina" hrvatskog glasa
No, ovo je tek mali detalj iz više od 200 stranica pristupnog ugovora u kojem je sažeto šest godina pregovaračkog procesa. Iz dokumenta se može iščitati kakva će biti pozicija Hrvatske ako njezini građani na referendumu odluče da treba postati članica EU-a. Tako se, među ostalim, u ugovoru navodi da je "težina" hrvatskog glasa u Vijeću EU-a, u slučaju kada Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom, jednaka težini glasova Danske, Finske, Litve i Slovačke, što je četiri puta manje od "težine" glasa Njemačke. Naime, kada Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom o nekom prijedlogu Europske komisije, za pozitivnu je odluku potrebno najmanje 260 glasova koji predstavljaju većinu zemalja članica - među tih 260, može biti i Hrvatska sa svojih sedam te Njemačka s 29 glasova. Zbog ulaska Hrvatske, EU predviđa promjene u cijelom nizu svojih institucija, primjerice, u Ekonomsko socijalnom vijeću gdje ćemo imati devet članova, kao i u Odboru regija. Kao odgovorna članica, Hrvatska će morati i pridonositi institucijama i fondovima EU-a, pa ćemo tako kapitalu Europske investicijske banke pridonijeti s nešto više od 42 milijuna eura koje ćemo uplatiti u osam rata do 2018. godine.
Prava radnika
U ugovoru je vrlo detaljno pojašnjeno kakva će prava imati hrvatski radnici na tržištima zemalja članica EU-a. Od ranije je poznato da zemlje mogu i dalje tretirati hrvatske državljane kao radnu snagu iz ne-EU države maksimalno sedam godina nakon pristupanja Hrvatske Uniji. No, pojašnjena su i prava njihovih supružnika i djece mlađe od 21 godinu ili ekonomski ovisne: primjerice, ako suprug legalno radi u zemlji članici 12 mjeseci ili više, članovi najuže obitelji, koji legalno borave s njime, imaju pravo na pristup tržištu rada već od dana pristupanja Hrvatske EU. Njemačka i Austrija, pak, ako odluče uvesti ograničenja za hrvatske radnike, moći će to učiniti i za pružanje usluga u pojedinim sektorima, poput građevinarstva, hortikulture, industrijskog čišćenja ili kućne njege. Tvrtke koje se time bave u Hrvatskoj, a otišle bi to raditi u Njemačku i Austriju, morat će, ako žele da posao obave hrvatski radnici, za njih tražiti radne dozvole. Takva praksa ne postoji u drugim zemljama članicama EU-a gdje ne postoji ograničenje za pružanje usluga u pojedinim sektorima.
U pogledu prodaje poljoprivrednog zemljišta stvari su manje-više otprije poznate: Hrvatska će maksimalno sedam godina moći braniti prodaju europskim kupcima. No, samozaposleni poljoprivrednici koji žele doći u Hrvatsku, tu se nastaniti i pokrenuti posao, moraju biti tretirani jednako kao hrvatski državljani. (I. FRLAN/NL)
