Istarski puti

U subotu, 19. svibnja 2007., ispred dvorane Veli Jože, okupio se 1. razred jezične gimnazije , pod vodstvom našeg profesora povijesti,Vladimira Torbice , te smo krenuli na edukacijski izlet po Istri.

U planu je bilo upoznavanje kulturnih i povijesnih spomenika iz razdoblja prapovijesti i antike , što smo učili ove godine u sklopu nastavnog programa iz povijesti. [slika1]

Drugi cilj ovog izleta je bio da učenici samoorganizacijom steknu odgovornost .

Unutar razreda podijelili smo važne obveze tako što smo odabrali organizatore, koji su pribavili informacije o muzejima. Dogovorili smo se gdje ćemo večerati i kakav će biti prijevoz, te smo imali i zadatak da fotografiramo.

Naša prva stanica je pećina Sv.Romualda . Put do nje bio je naporan i trnovit. Trebalo nam je dosta vremena i snage dok smo se popeli do cilja. Špilja je predivna. Saznali smo mnogo o čovjeku u prošlosti. Pokušali smo zamisliti da živimo prije desetak stoljeća na stalnoj temperaturi od 12 stupnjeva, bez svijetla, okruženi divljinom.Tko bi to izdržao? Naučili smo da će svatko, tko ima neki cilj doći do njega prije ili kasnije.[slika4]

Nakon toga smo posjetili Bale , gradom je vladala grofovska obitelj Bembo. Bale su nas očarale predivnom sakralnom arhitekturom.Bilo je dobro saznati da smo sposobni preuzeti odgovornosti ove organizacije, iako je teško misliti na sve. Tako smo naišli i na zatvorena vrata Crkve. No, cure su ubrzo sve sredile. Nakon razgledavanja crkve Sv.Julijana i lapidarija, uputili smo se u Pulu, gdje smo razgledali Augustov i Dijanin hram, Slavoluk Sergijevaca, te arheološki muzej , čiji nalazi pripadaju razdoblju od prehistorije do antike. [slika6]

Za opuštanje i druženje imali smo sat vremena.

Slikali smo zanimljivosti i zabavljali smo se.

U Nezakciju razgledali smo ostatke najvećeg histarskog grada i ranokršćanske bazilike, koja je bila sagrađena na ostacima kapitolijsog trojstva. Svidjele su nam se i male terme, jer nas podsjećaju na trenutke luksuza i uživanja koje si znamo priuštiti i sami.

Dok je još bilo sunce na horizontu, uputili smo prema novoj stanici.

Za Dvigrad su karakteristične duge i uske uličice u kamenu, te visoke zidine, koje čuvaju tajnu o ljudima koji su tu davno obitavali, dok ih kuga i malarija nisu natjerale da se odsele u Kamfanar. Dvigrad se tada dijelio na dva grada: Parentin i Dvigrad.

Uz ovaj tajanstveni grad se vežu mnoge legende, a jedna od njih govori o sakrivenom blagu kapetana Morgana.

Naši kolege iz razreda su na licu mjesta izlagali određeni tekst o gradovima i mjestima koja smo posjetili, naravno na jednom od stranih jezika . Bilo ih je zabavno slušati i pokušati nešto shvatiti, no njihov trud se svakako isplatio.

S Dvigradom je završila naša edukacijska avantura, pa smo se umorni i gladni vratili u Limski kanal na večeru.

Svatko od nas je bio pun energije, iako smo gotovo cijeli dan bili na nogama.

Večera je bila ukusna, a to smo i očekivali, tako da smo stvorili zaista ugodnu i veselu atmosferu. Koliko god bilo zabavno, još je ljepše bilo družiti se s profesorom i podijeliti naše dojmove.

U Poreču smo bili već oko 8 sati navečer… Jedva čekamo slično predivno iskustvo , jer je bilo stvarno super. Izvrsno smo se proveli, neki smatraju da je ovo najbolji izlet dosada.

Narednih vikenda na sličnu edukacijsku ekskurziju ići će 1.OG ,3.JG i 3.OG.

Sanda Uzelac & Maja Korlević,1.JG.