Istarske skitnje Balotinih agrotehničara

Zavičajne skitnje: tako bi neki protumačili terensku nastavu srednjoškolaca SŠ Mate Balote. Međutim, za nas učenike 3. i 4. razreda agrotehničara, srijeda je još jedan, radni, školski dan. U planu i programu piše da ćemo obići tri gospodarstva na tri različite lokacije; poslušati, proučiti, fotografirati, zapisivati i na kraju, o svemu tome izvijestiti. Krećemo, kao i uvijek, od početka - prve stanice.

Stigli smo u Sv. Petar u Šumi na OPG Franjul, kod obitelji kolege  Lorisa Franjula , učenika 4. razreda agrotehničara. Jutarnje nezainteresirani, očekujemo da nas ništa neće i ne može oraspoložiti, iznenaditi. Na stolu već čekaju suhomesnati proizvodi kao predjelo, a u pećnici pečene kobasice s krumpirom i kiselim zeljem. Topla domaća kuhinja polako budi naša osjetila. Dok su domaćice obitelji Franjul pripremale bogatu trpezu za nas tridesetak učenika, domaćin Loris nam je bio vodič. Proveo nas je kroz svoj pogon, a nakon jela pokazao i uzgoj svinja. Vrijedni ljudi koji lijepo i zadovoljno žive od svog rada, nije li to najvažnija poruka od svih? Siti i zadovoljni, znatno opušteniji, krećemo dalje.

Došli smo do mjesta Orbanići kraj Žminja, do mljekarskog pogona Latus d.o.o.. Nekoć obiteljsko gospodarstvo, danas uspješno poduzeće mladih poslovnih ljudi. Tradicionalno, ova se obitelj bavila uzgojem mliječnih krava i proizvodnjom mlijeka. Iako još uvijek drže krave, njihova djelatnost je otkup istarskog mlijeka radi proizvodnje i prodaje visokokvalitetnog domaćeg proizvoda: mlijeka, jogurta, sira i skute. Mladi ljudi ovog obiteljskog poduzeća najprije vjeruju u zdravu hranu te izdaleka znaju što je to pravo domaće - zdravo mlijeko. Oni su ljudi ovoga kraja i, osim što žele unaprijediti svoj posao, žele unaprijediti i svoj kraj. Priča o uspješnom poslovanju poprilično nas je inspirirala na čuvanje svojih prirodnih bogatstava, dok radom i trudom u poljoprivredi možemo biti uspješni.

Nastavili smo dalje, pravac Manjadvorci, u posjet farmi koza kod gospodina Stokića . Zrak je ovdje poseban, nekako odiše lakoćom i mirom, nekom pozitivnom energijom. Kraj je lijepo uređen i vidi se da lokalno stanovništvo brine o okolišu. Farma, tek godinu dana stara, u koju je uložen ogroman rad i trud, vlasnikov je ponos. Uzgoj koza i za njega je novo zanimanje, ali svoje koze zna po imenu i o njima priča s puno ljubavi.

Naposljetku, nismo ostali ravnodušni. Dobra hrana, lijepa naša Istra, vrijedni i dobri ljudi, nadmašili su naša očekivanja. Još ćemo dugo razmišljati i pričati o njima. Nastava u živo kod stvarnih ljudi, u stvarnim životima, to je prava škola.

Monika Jurcan, 4. agro