Istarske pruge - slijepo crijevo Hrvatskih željeznica: od Pule do Zagreba devet sati vožnje

Napisao i snimio Radenko VADANJEL

[slika1]Dugogodišnja agonija istarskog željezničkog prometa odcjepljenog od ostalog dijela svijeta, samog sebi dostatnog, bez konkretnije namjere da se ponovno poveže s prugama susjednih zemalja, zaboravljeni je prometni potencijal na koji se više nitko ne obazire. Svi su digli ruke od željeznice: političari, putnici, privrednici, a po mišljenju glavnog sindikalnog povjerenika Sindikata željezničara Hrvatske pulske podružnice, Klaudija Jadrejčića, svojom nebrigom djelomično i Uprava HŽ-a.

U posljednjih petnaest godina, saznajemo od Jadrejčića, ukinuti su mnogi vlakovi, bezrazložno su pomicana vremena odlazaka i dolazaka vlakova, dužine putovanja su se povećavale, utječući permanentno na gubitak putnika. Najnoviji gafovi Uprave HŽ-a prilikom osmišljavanja željezničkog voznog reda, u suprotnosti su s logikom poslovanja i upravljanja prometom roba i usluga, podsjećajući u nekim slučajevima svojom bizarnošću na nekad popularnu TV-seriju Monty Payton. Ipak, krenimo redom.

Najveći udarac – ukidanje poslovnog vlaka

Prvi i možda najveći udar na istarski željeznički promet, prema riječima Jadrejčića, dogodio se ukidanjem poslovnog vlaka »Arena«, koji je nakon uobičajenog, godinama poznatog prometovanja na relaciji Pula – Zagreb, Zagreb - Pula, s polaskom iz Pule u 4.10 i dolaskom u Zagreb u 9.45, ukinut 1993. godine.

[slika2]- Bila je to klasična dizel motorna garnitura koja je prometovala godinama, bez presjedanja preko Ljubljane do Zagreba. Put je trajao pet i pol sati – prisjeća se boljih vremena po istarsku željeznicu Jadrejčić.

- Onda su Slovenci digli cijenu prijevoza na svom području – nastavlja Jadrejčić - a budući da od sveukupno 360 km pruge na toj relaciji, 240 km pruge vlak vozi po slovenskom teritoriju, to je bitno podiglo i cijenu vozne karte.

Nakon ukinuća poslovnog vlaka ostao je samo brzi vlak koji je prometovao na relaciji Pula - Zagreb do 2001. godine, saznajemo od našeg sugovornika. On je isto bio brzi vlak, ali to nije bila ona stara »Arena«. Taj je vlak tri puta mijenjao lokomotive, vozni red bio mu je tako loše složen, da putnik nije uspijevao istog dana doći u Zagreb i vratiti se u Pulu. Lokomotiva se mijenjala do Zagreba tri puta (!?). Prvo je vagone vukla dizel lokomotiva do Sežane, jer istarska pruga nije elektrificirana, onda je vagone preuzimala slovenska elektrolokomotiva do Dobove gdje je ponovno vagone nastavljala vući hrvatska lokomotiva. Iz razloga što istarska pruga nije elektrificirana; a Slovenci imaju električnu prugu od tri tisuće kw istosmjerne struje, a Hrvatska osim pruge Šapjane - Rijeka i Rijeka - Moravice, ima prugu elektrificiranu na 25 tisuća kw izmjenične struje; na našoj relaciji Pula – Zagreb, preko Ljubljane, jedino je besprijekorno, bez stajanja, vozila stara Arena koja je bila na dizel (slična dizel garnitura u organizaciji slovenskih željeznica već treću godinu za ljetnih mjeseci prometuje na relaciji Ljubljana - Pula).

[slika3]Sljedeći udar na promet istarskih pruga bio je jednogodišnje ukidanje tzv. radničkog vlaka koji nije prometovao cijelu 1997. godinu na relaciji Pula - Buzet. Već sljedeće godine radnički vlak je vraćen na vozni red zbog pritiska lokalnih struktura, ali je zapravo na toj relaciji prvu godinu korišten postojeći brzi vlak prema Zagrebu, koji Istrom više nije vozio kao brzi putnički vlak, već je stajao na svakoj stanici. Te dvije godine su jako oštetile obje linije - brzog i radničkog vlaka, a dio stalnih putnika izgubljen je nepovratno.

Autobus koji uzaludno čeka svoj vlak

U posljednje dvije godine, na tragu nelogičnih i neopravdanih izmjena voznog reda i ukidanja nekih linija, prema riječima Jadrejčića, potkrala se i jedna bizarnost.

Na relaciji Pula - Lupoglav - Rijeka - Zagreb, vlak koji u 5.05 ujutro kreće iz Pule za Zagreb, u Lupoglavu dočekuje HŽ-ov autobus koji dovezene putnike prebacuje do riječkog kolodvora s kojega putnici dalje hvataju vlak za Zagreb. Već dvije godine uzastopno na lupoglavskom kolodvoru HŽ-ov autobus i nedjeljom očekuje putnike s vlaka koji nedjeljom ne prometuje uobičajenom trasom. HŽ-ov autobus, ipak, po svom redu vožnje, dolazi na pustu lupoglavsku stanicu čekajući putnike i vlak kojeg nema, vozeći neobavljena posla prazan autobus nazad u Rijeku. I tako dvije godine.

- Dopisima upućenim Upravi HŽ-a u ove dvije godine, u više navrata, tražili smo da vlak iz Pule vozi i nedjeljom, kada već HŽ-ov autobus u Lupoglavu uredno čeka putnike i vozi za Rijeku i nedjeljom, ali ništa od toga – širi ruke Klaudio Jadrejčić.

Na istoj liniji, vlaku broj 4.704 koji kreće iz Pule u 9.23 i u Rijeku preko Lupoglava dolazi u 11.55 sati, pomicanjem vremena polaska vlaka iz Rijeke za Zagreb za samo 15 minuta ranije, produžena je vožnja od Pule do Zagreba za jedan i pol sat. Do unazad dvije godine ista veza trajala je sat i pol kraće. Otkako je pomaknut polazak vlaka iz Rijeke za Zagreb petnaest minuta ranije, putnici iz Istre moraju na kolodvoru sat i pol čekati sljedeći vlak za Zagreb, te iz Pule u Zagreb stižu u 18.31, odnosno za rekordnih devet sati vožnje (!?).

Veza sa Slovenijom, a time i europskim željeznicama, još je u kaotičnijem stanju, saznajemo od Jadrejčića. Jedino radnim danom s presjedanjem u Buzetu i Divači imamo vezu do Ljubljane.

- Ako krenete u 13 sati negdje oko 19 sati ste u Ljubljani. Šest sati vožnje, a nekada poslovnim vlakom vožnja do Zagreba preko Ljubljane trajala je pet i pol sati – kaže Jadrejčić.

- Najgore je što vikendom nema nikakve veze sa Slovenijom. Rješenje je željeznički tunel kroz Učku - konspirativnim tonom priznaje naš sugovornik.

- Trebao bi biti dugačak 16 kilometara. Postoje studije...

Željeznički tunel kroz Učku?

I dok je gradnja nove pruge Rijeka - Zagreb dužine 269 km, što je za 61 kilometar kraće od sadašnje, najveći infrastrukturni projekt Sanaderove Vlade - što je za Račanovu Vladu bio projekt autoceste – u istarsku prugu koja je nedavno proslavila 120. godišnjicu postojanja, ne ulaže se ništa.

Nova će pruga do 2012. biti dvotračna, a vozit će se brzinom od 160 km na sat. Tako će se od Rijeke do Zagreba, umjesto sadašnjih tri sata i 45 minuta, putovati 59 minuta. Brža i komfornija vožnja ima i svoju cijenu: projekt prema sadašnjim procjenama stoji osam milijardi kuna. Gradnja željezničkog tunela kroz Učku nedosanjani je san istarskih željezničara i putnika. Na krilima velikog hrvatskog željezničkog projekta nove pruge Rijeka - Zagreb, mogla bi se realizirati i davno planirana gradnja željezničkog tunela kroz Učku, prema Rijeci. Za sada političari šute, ekonomska opravdanost izgradnje tog tunela nije atraktivna kao gradnja nove pruge Rijeka – Zagreb.

- Kao dio Hrvatske imamo pravo na taj tunel – kaže Jadrejčić. Preostaje nam da ga podržimo i vjerujemo u ovu bolju, optimalnu varijantu, koja je recipročno prihvatljivija trenutnoj tendenciji marginalizacije istarske pruge.