Istarska policajka Nataša Rogić istrčala jednu od najtežih trail utrka oko Mont Blanca, dugu 171 kilometar

Prije dvije godine policijska službenica za odnose s javnošću Policijske uprave istarske Nataša Rogić završila je jednu od najprestižnijih i najtežih trail utrka UTMB, a ove se godine ponovno uspjela plasirati te je na utrci sudjelovala kao jedina žena iz Hrvatske i jedna od samo devet trkača koji su predstavljali Hrvatsku.

Nataša se na svoju 171 kilometar dugu avanturu uputila u petak u 17 sati iz francuskog mjesta Chamonixa, a trčala je po planinskom masivu s preko 10 tisuća metara nadmorske visine. Svega 2.300 trkača dobilo je ove godine priliku trčati u surovim uvjetima ispod vrha Mont Blanc, od čega ih je 800 odustalo. Rogić je stigla do cilja nakon 45 sati, 40 minuta i 19 sekundi.

Svoje mjesto među elitnim trkačima Nataša je zaslužila skupljajući bodove sudjelovanjem na trail i ultra trail utrkama u Hrvatskoj. Nakon što je udovoljila bodovnim zahtjevima, nije imala sreće na lutriji u siječnju kojom se biraju sudionici utrke, no povoljna epidemiološka situacija u Hrvatskoj omogućila joj je da u lipnju, na dodatnoj lutriji, ipak osvoji svoje mjesto među najelitnijim trail trkačima.

– Još uvijek slažem dojmove, a moram nadoknaditi i dosta sna, no srce mi je puno. Sretno sam stigla do cilja, unatoč virozi koja me mučila par dana prije utrke i bolovima u zglobu gotovo 100 kilometara. Na samom početku mi se pojavio problem s disanjem, da li zbog visinske razlike, uzbuđenja ili pak straha kako ću ja to, no pokušala sam odmaknuti crne misli i krenula sam dalje, polako s noge na nogu, ispričala je Rogić. Kako kaže, staza je na pojedinim dijelovima bila izrazito teška, teža nego prošli put, a iako je danju bilo sunčano, jak vjetar podizao je s tla prah koji joj je smetao očima.

– Nakon 30. kilometra na stazi sam ugledala trkača iz Osijeka Petra Šokčića, a nakon toga se pojavio i moj prijatelj Andrej Vadlja pa smo svi troje nastavili put do 50. kilometra gdje je bila okrijepa. Tu nas je sustigao i Franjo Korić, još jedan prijatelj iz Primorsko-goranske županije, s kojim sam se ovog ljeta i pripremala za utrku pa smo zajedno nastavili dalje sve do cilja. Zbog izrazito dugih, teških i strmih nizbrdica kojih kod nas nema, počela sam osjećati bol u zglobu lijeve noge. Trpjela sam je do kraja jer odustajanje nije bila opcija. A kao da bol u zglobu nije bila dovoljno, nakon 100. kilometra, nakon vrha Col Ferret u Švicarskoj, udarila sam u trku nizbrdo istom nogom u kamen pa sam ozlijedila i palac'', prisjetila se Nataša koja je utrku nastavila dalje u sporijem ritmu.

Nakon što je drugi put istrčala krug oko drugog najvećeg vrha u Europi, Mont Blanca, sljedeći izazov joj je osvojiti sam Mont Blanca.

– Ideja je pala pa mi sada preostaje proći obuku, trenirati i vidjeti hoću li ostvariti svoje snove, rekla je Nataša.