Interview sa Leonardom Komšićem, osvajačem titule Europskog prvaka u Thai-KickBoxingu (WKA profi verzija - 95kg)

Dana 29.04. u Ingolstadtu u Njemačkoj održan je meč za titulu europskog prvaka u Thai-KickBoxingu u kojem je Porečan Leonardo Komšić U WKA profi verziji knock-outom u 3. rundi pobijedio Francuza Yvana Viallona , dosadašnjeg prvaka.

«Uhvatili» smo našeg prvaka u ugodnom ambijentu porečkog caffea «Malu» kako bismo iz prve ruke doznali impresije sa tog, za Leonarda i porečki sport velikog događaja.

Kakav je bio tvoj protivnik?

Ivano je dosta nezgodan protivnik. Ima daleko veći broj profesionalnih mečeva od mene, ali istovremeno i daleko manji u amaterskim. U profesionalnim se borbama odmjerio već preko 40 puta a meni je ovo bila sedamnaesta: imam šesnaest pobjeda i jedan poraz.

Poražen sam 2004. godine u Banja Luci na način da sam slomio šaku pa sam morao predati meč - praktično sam sâm sebe porazio.

Kako se meč odvijao?

Bilo je predviđeno da meč traje pet rundi po tri minute. Sudeći po mom načinu borbe, pretpostavio sam da to neće ići do kraja: obojica smo teški i brzi borci i tu je svaki udarac koji «sjedne» vrlo težak. U takvim mečevima u pravilu pobjeđuje onaj koji «krene» prvi i nabije svoj ritam.

Načeo sam ga u prvoj rundi low-kickom po nogama nakon čega je kleknuo. U drugoj rundi mu je sudac brojao nakon još jednog mog dobrog low-kicka koji je protivnika srušio, a onda sam ga, krajem druge runde, opet jednom dobro udario te mu je sudac ponovno brojao: spasio ga je gong za kraj runde.

«Dokrajčio» sam ga u trećoj rundi: desni aperkat, lijevi kroše i onda još jednom desni aperkat. Pao je na pod, sudac je brojao, Viallon se pridigao ali je sudac odmah nakon toga i prekinuo meč jer je procijenio da nema smisla nastaviti pošto je moj protivnik bio previše uzdrman.

Imaš li kakav rok u kojem moraš obraniti novostečenu titulu europskog prvaka?

Europsku titulu moram obraniti u roku od šest mjeseci.

Je li već poznato ime tvog izazivača?

Moj bi izazivač trebao biti onaj koji je prvi na listi, a to je Franck Manuga , Francuz, također dosta nezgodan protivnik protiv koga sam se već i trebao boriti. Termin meča će dogovoriti naši menadžeri, o tome ja ne mogu odlučivati.

Kad bi otprilike mogao biti meč?

Najvjerojatnije negdje u 10. mjesecu.

Mjesto održavanja?

Htio bih da to bude Poreč, ali ne vjerujem da će to ići radi dosta zahtjevne organizacije koja bi mi oduzela mnogo vremena: ja bih se morao prvenstveno posvetiti treningu i psihološkoj pripremi za meč, tako da će se on, usprkos tome što bi meni bilo jako drago to bude u Poreču, vjerojatno održati negdje u Njemačkoj.

Bi li ti veće opterećenje bio nastup pred tvojom, domaćom publikom?

Doista ne: jedino veliko opterećenje bilo bi mi bavljenje organizacijom pošto u klubu trenutno nemamo dovoljno organizacijske sposobnosti za jedan tako veliki događaj - tad ne bih imao dovoljno vremena za kvalitetne pripreme i sasvim sigurno ne bih bio dovoljno psihički i fizički spreman.