Institut u Poreču istražuje nevidljivi život stoljetnih voćaka u Istri
Uzorkovanje maslina
Izvor:
Institut za poljoprivredu i turizam Poreč
Što sve živi na stoljetnoj kruški, maslini, orahu, bademu ili oskoruši? Odgovor na to pitanje pokušava dati Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču kroz projekt koji istražuje bioraznolikost starih voćaka pomoću metode okolišne DNA (eDNA).
Projekt vodi dr. sc. Marin Krapac, a u istraživačkom timu sudjeluju dr. sc. Barbara Sladonja, dr. sc. Danijela Poljuha, Mirela Uzelac Božac i Natalyie Milovan.
U istraživanje su uključeni stoljetna kruška kod jame Baredine, monumentalni orah u Kužinićima, stara maslina na Brijunima, badem u Funtani i oskoruša na Stanciji Bružada.
Tragovi života koje ne možemo vidjeti
Okolišna DNA predstavlja genetski materijal koji organizmi ostavljaju u tlu, zraku, vodi ili na površinama. Analizom tih tragova znanstvenici mogu otkriti koje vrste žive na određenom području, bez potrebe da svaku od njih izravno pronađu ili promatraju.
U ovom projektu uzorci su prikupljani s listova, debla i tla oko stabala, a prvi put korišteni su i posebni uzorkivači zraka koje je razvila tvrtka eDNA Nature u suradnji s Fakultetom strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.
- Analiza okolišne DNA tek se odnedavno primjenjuje u ekologiji za utvrđivanje bioraznolikosti. Nadamo se da ćemo dobiti kvalitetnu i cjelovitu informaciju o organizmima koji žive na tim stablima i oko njih, rekao je voditelj projekta dr. sc. Marin Krapac.
Stabla koja čuvaju prirodnu i kulturnu baštinu
Projekt se nastavlja na ranija istraživanja Instituta vezana uz katalog najstarijih i monumentalnih stabala Istre.
Osim kulturne i povijesne vrijednosti, stara voćna stabla predstavljaju važna staništa brojnim organizmima. Prema podacima iz literature, na jednom starom hrastu može živjeti i do dvije tisuće različitih vrsta.
Istraživači ističu kako su takva stabla važna i zbog mogućeg genetskog potencijala.
- Stara voćna stabla mogu čuvati osobine koje su im omogućile da prežive stoljećima, poput otpornosti na bolesti, štetnike ili nepovoljne klimatske uvjete. Takva svojstva mogu biti važna za buduće oplemenjivačke programe, pojasnio je Krapac.
Rezultati do kraja godine
Nakon prikupljanja uzoraka slijede analiza i sekvencioniranje DNA, a rezultati bi trebali biti poznati prije završetka projekta.
Planirane su i radionice te promotivni materijali kako bi se rezultati približili građanima i posjetiteljima Istre. Dio spoznaja mogao bi biti predstavljen i na lokacijama poput jame Baredine ili Nacionalnog parka Brijuni kroz informativne ploče uz sama stabla.
Projekt financira Zaklada Adris, koja je poduprla i ranija istraživanja najstarijih i monumentalnih stabala u Istri.
Fotogalerija
