IHF i reprezentacije nas hvale zbog savršene organizacije, a neki se na nas nabacuju 'srboljubljem'

Fotografije: čitatelj portala i Dejan Hren

[slika1d]Jučer je na rukometnom portalu balkanhandball.com izašao članak prepun riječi hvale za Poreč, njegove građane kao domaćine, sportsku dvoranu i uopće sve na što su naišli brojni predstavnici medija iz Srbije, akreditirani u porečkoj sportskoj dvorani. Jednako tako, od članova Međunarodne rukometne federacije slušamo samo hvalospjeve o tome kako smo najbolji organizator SP za muškarce, kao što smo prije nekoliko godina bili najbolji domaćini SP u rukometu za žene, iako smo među domaćine uskočili u doslovno zadnji trenutak, te za pripremu imali daleko manje vremena od drugih gradova-domaćina. Uostalom, baš je odlična organizacija SP za žene u skučenim uvjetima stare dvorane ”Veli Jože” bila osnovni razlog da i ovogodišnje prvenstvo organizira naš grad.

Takve je ocjene vrha IHF-a na NIT-u u jučerašnjoj večernjoj emisiji ponovio i porečki gradonačelnik Edi Štifanić.

Ukupna ocjena beogradskog portala jest da je u Poreču sve ”prva liga”, a autor je krenuo od gostoprimstva lokalnih ljudi i cjelokupne organizacije grupe D Svjetskog rukometnog prvenstva. Sportska dvorana ocijenjena je najvišim ocjenama i proglašena pravom ljepoticom, a u njoj, prema srpskom novinaru, sve funkcionira besprijekorno, usprkos tome što je u press službi akreditirano čak 120 novinara, među kojima su najbrojniji oni iz Danske i Srbije.

U tekstu su izrečene i pohvale na izgled našega grada, a posebno na centralni trg, uz napomenu da će poslije ovakvog siječnja Poreč sasvim sigurno postati njihova preporuka kao ljetna destinacija za odmor i zabavu. Cijeli tekst možete pročitati ovdje .

I dok nas rukometni svijet u svojim medijima hvali, u Hrvatskoj su jučer gotovo svi preuzeli informacije iz našeg članka o zapaljenoj hrvatskoj zastavi na parkiralištu ispred Velog Jože. To je na internetskim forumima izazvalo pravu nacionalističku histeriju, prebrojavanje krvnih zrnaca, pozive na osvetu. Mogu se tu pročitati svakakve gnjusobe, od onih o ”srpskoj Istri i Poreču” do ”vidjet ćete kad dođete u Zadar”. Posebno je zanimljiv anonimus koji je u komentaru vijesti na jednom pulskom portalu napisao da smo mi nešto objavili ”ne provjerivši činjenice” te ”da ga ne čudi što do dolazi baš od nas”.

[slika2w]

Poreč ne ”voli” samo Srbe. Poreč ”voli” sve svoje goste, oduvijek

Sav je taj verbalni proljev iskazan na forumima i newsgrupama uglavnom posljedica mogućnosti anonimnog iznošenja stavova kakvi bi, da ih je potrebno potpisati imenom i prezimenom, zauvijek čučali u autorima, zatrpani sa ostatkom gnoja kojeg oni sadrže. Zato se na takve stvari i ne treba obazirati: šljama je uvijek bilo, a uvijek će ga i biti.

Ono što me u cijeloj ovoj priči uznemiruje jest činjenica da se Istrijane i Porečane optužuje za antihrvatstvo zato jer ”vole Srbe”.

Nikome od tih ”kritičara” na um ne pada činjenica da Porečani i Istrijani ne ”vole” Srbe ništa više nego bilo kojeg drugog gosta iz bilo koje druge države na svijetu. Upravo je to razlog zbog kojeg sam sretan što sam Porečan i Istrijan, iako za to nisam ni najmanje zaslužan: tu sam se rodio samo zato jer su to htjeli moji roditelji. I sreća što sam se rodio tu, a ne u nekoj zabiti. Sreća je moja neizmjerna što sam odgojen da ne mrzim i ne razmišljam tuđom glavom, nego da to činim svojom.

Biznis nije ljubav

Turizam je biznis, a gost je u tom biznisu zakon. Mi u Istri to, očigledno, shvaćamo bolje od nekih drugih ljudi, te je upravo to razlog što su Istra i Poreč, uz neke izuzetke, nedostižan i nedosanjani san ostalih turističkih destinacija diljem Hrvatske i šire. Mi cijenimo turiste, jer oni su ruka koja nas hrani. Mi smo bez turizma nitko i ništa, te nas zato od malih nogu odgajaju da budemo susretljivi, a mi takvi i nastojimo biti. I uspijevamo u tome, uglavnom, iako postoje izuzeci.

I nemamo nikome potrebu dokazivati svoje hrvatstvo: to smo činili tijekom Domovinskog rata, kad ni jedna županija u Hrvatskoj nije imala viši odaziv na mobilizacijski poziv od Istre: na svakih sto poziva odazvala su se 92 ili 93 Istrijana. Ima li netko bolji?

I zato mrzim kad me kao Istrijana nazivaju ”Srboljupcem” ili bilo kakvim ”ljupcem”. Ni to nemam potrebu nikome objašnjavati, jer Srbe ne volim ništa više nego Dance, Norvežane, Brazilce... Dapače, mogu reći ”da ih volim malo manje”, jer sasvim sigurno za mog života neće biti oprosta za ono što su njihovi sudržavljani napravili mojoj državi i mojim sudržavljanima. Takvi zločini, sasvim sigurno, nikad neće biti zaboravljeni. No, ne pada mi na pamet zbog toga mrziti novinare ili navijače iz Srbije, niti im to nabadati na nos. Nisam tako odgojen, sorry. A kao što ja njima ne zamjeram ono što su mi učinili tamo neki njihovi sunarodnjaci, tako ni oni mene neće zamjeriti to što sam prema njima rezerviraniji nego bih bio da rata nije bilo. I baš me briga za budalu koja nosi zastavu Nazovirepublike Srpske - to je posao za policiju. Neću valjda ja time prljati ruke? Dovoljno je veliki luzer zbog toga što živi u nazovidržavi koju nitko ne priznaje jer je nastala na zločinu. Gde ćeš veće kazne? Live, and let live.

”To nije trebalo objaviti”

Možda je zastavu doista zapalio neki od navijača Srbije, bilo lokalni, bilo jedan od onih koji su u dvoranu stigli organizirano iz Srbije. ”Možda”, kažem, jer je jednako tako moguće da je to napravio netko tko nema veze sa rukometom, niti sa Srbijom, kao što je moguće da se to dogodilo u bilo koje vrijeme između 16 sati i ponoći, kad je automobil našeg volontera tamo bio parkiran.

Paljenje nacionalne zastave je ozbiljno nedjelo i kao takvog ga treba tretirati. I mene je ono duboko uvrijedilo, kao što bi uvrijedilo svakog građanina koji drži do nacionalnih simbola svoje države. Uvrijedilo je i čitatelja našeg portala koji nam se obratio sa željom da tu vijest objavimo. Zato smo je i objavili, te ćemo i ubuduće objavljivati ono što smatramo da je potrebno, bez obzira na ono što o tome misle osobe koje se ovih dana izjašnjavaju o tome da je objavljivanje tih informacija bacilo sjenu na izvrsnu organizaciju takmičenja u skupini D.

Budimo realni, događaj se zbio na parkiralištu druge sportske dvorane i nema nikakve direktne veze sa organizacijom Svjetskog prvenstva, a nešto takvo nikako ne može zasjeniti perfekcionizam kakvog je do sada pokazao, kao i mnogo puta do sada, organizacijski kadar iz Poreča, kao ni gostoprimstvo i pitomost Porečana i drugih Istrijana. Teorije o tome da neke stvari ne treba objavljivati jednostavno ne drže vodu, jer, kad bi one bile istinite, ne bi bilo razlike između Hrvatske danas i Kine iz vremena najrigidnijeg komunizma. Nitko od nas nije Reuters kojeg, poznato je, nisu uspjeli zaustaviti. No, malih medija ima više nego ikad ranije i nikakav se događaj ne može i neće smatrati nepoćudnim za objavljivanje, osim ako to ne bi bilo u direktnom sukobu sa zakonom. Mi radimo svoj posao, a policija neka radi svoj. Ako izvor informacije želi biti anoniman, mi ćemo dati sve od sebe da tako i bude.