I Poreč je nekada bio Funkytown

Lokalno

16.05.2012 06:00

D. Požarić

Veseli ljudi se zabavljaju (Foto: Vladimir Bugarin)

Najmlađe generacije željne zabave ne mogu se, naravno, sjetiti sedamdesetih ni osamdesetih, a da one ne bi pale u zaborav, moramo im reći sljedeće: naš je grad tih godina stvarno bio Funky Town: centar zabave u državi nekoliko puta većoj od današnje, u kojeg su se zabavljati dolazili mladi i stari iz pola Europe. Poreč je nekad imao kafiće popularne u bivšoj državi i šire. Društva su se u Ljubljani , Zagrebu , Beogradu , Sarajevu i inozemnim metropolama ovako dogovarala: "Nađemo se u Amfori , Old Timeu ili Marlboru . Onda idemo u Inter, Lanternu ili Plavu ." Svatko tko je čuo za Amforu i Marlboro zna i tko su Manči i Miro , ili Rade koji i danas radi na istome mjestu. Čak su i najveće "rupe" u to vrijeme dobro radile.

Nije tada bilo Zrća, a Dubrovnik je bio tamo daleko (nikakvih autocesta prema Jugu nije bilo). Poreč je za ogromnu većinu gostiju koji dolaze sa sjevera bio i Zrće i Dubrovnik.

Kako je multimedija jedna od velikih prednosti weba nad papirom, molim da za potpuni ugođaj kliknete na "play" malo niže.

[yt5]

Nitko od mladih ne može to znati ako mu roditelji ili stariji prijatelji nisu ispričali: Inter je bio tamo gdje je danas Byblos. Da bi na terasu ili u disco mogla upasti u petak, ekipa je već u četvrtak kampirala na travnjaku i u vrećama za spavanje čekala početak prodaje ulaznica. Zaštitari su hrpimice, "za guzicu i za kolet", izbacivali ilegalce koji su preskakali metalnu ogradu. Živjelo se u "tvrdom socijalizmu" uz "strogu" Miliciju (današnju Policiju), a više je bilo žiže u rukama mladih željnih zabave nego trave u cijeloj Zelenoj.

[sivacdesno]

Plaća izbacivača i konobara tada bila je nekoliko puta viša od današnje plaće blagajnice u LaCopu.

Autor ovih redaka je pred sam Domovinski rat radno vrijeme provodio za šankom u Amfori. Plaća je bila pristojna, a onakvu manču barmeni danas mogu samo sanjati. Nisi po zabavu morao "ići van" jer je "vani" bilo u svakom djeliću grada. Mogao si se, ako si imao sreće, zabavljati i na vlastitom poslu.

Više i ne znamo što je to pravi turizam

Ako ste mislili da je ono što danas u Decumanusu vidite gužva, vjerujte da zapravo nemate pojma što je to prava gužva u starogradskoj jezgri Poreča. Život je trajao neprekidno, 24 sata djevno, cijeloga ljeta. Na doslovno svim hotelskim terasama svirala je živa glazba, a Poreč je imao i nekoliko diskoteka i noćnih barova.

Caffe bar Amfora radio je cijele noći, o Marlboru da i ne pričamo. Rade je jedini koji i danas odolijeva svima i svemu.

Svako toliko dogodila se neka racija, ali to je uobičajeno svugdje, jer gdje ima zabave, tu ima i kriminala. Tako je jedne od svojih prvih žešćih batina upravo u Poreču dobio i srpski ratni zločinac Arkan.

Današnje turističke fešte nisu ni blijeda sjena onoga što su nekad fešte predstavljale, a gradska je riva bila toliko pretijesna za rijeke turista koji su se našetavali, pili sokove, žvakali nešto ili lizali sladolede, da nikome nikad nije palo na pamet zakrčiti je besprizornim štandovima na kojima se danas prodaju artikli uglavnom bez ikakve veze sa porečkim turizmom i mediteranskom kulturom.

[sivaclijevo]"Smjena u Amfori završavala je ujutro, kad bi nas Redenta izbacivala metlom. Odlazili smo na katamaran na jutarnju kavu, a smjenu nastavljali u Amfori nakon što bi nas Redenta otjerala i sa katamarana kojeg je, također, čistila. Smjena je trajala do 3 poslijepodne, a onda 24 sata odmora, plaže i zabave. Nitko nije bio umoran, nije bilo vremena za umor."[/sivaclijevo]

Imali smo prave kolonije slikara i drugih uličnih umjetnika koji nisu, kao danas, ljeti u potrazi za kruhom krstarili obalom Jadrana, nego su grabili prvu priliku da u Poreču uhvate kakav smještaj i u njemu provedu cijelo ljeto. Pojam "namlatiti pare u jednoj sezoni" vjerojatno je nastao upravo u to doba. Jer, tada su se turistima iznajmljivali i neuređeni šufiti, a brojne su porečke obitelji cijeloga ljeta spavale u garažama. Nikome nije smetala gužva, svi su mlatili pare!

Jedni gradili - drugi rušili i gasili

Poreč je nešto kasnije imao i Coloniu, o kojoj je jedan posjetitelj na Virtualturistu 2003. godine napisao sljedeće: -Poreč je živo mjesto sa mnogo barova. Ima ih jako puno u turističkim naseljima Zelena laguna i Plava laguna. U gradu svakako posjetite "Old time" bar i dva bara u blizini Casina. Najbolje mjesto među svima je Colonia, smještena među drvećem uz samu obalu. Privlači mladu, trendy, predivnu publiku. Zabava ne počinje prije ponoći i traje do 4 ujutro. Vrlo dobra mjesta za izlaske!

Osam je godina Colonia Iulia bila središte porečke zabave i jedno od mjesta zbog kojih su mladi dolazili u Poreč. Privatni je investitor to nekadašnje utočište zmija, štakora i narkomana počistio od smeća i pretvorio u mjesto smijeha i zabave. U osam je godina tu organizirano sedamdesetak vrlo kvalitetnih i posjećenih manifestacija na koje je upad bio besplatan!

Imao je Poreč i Blue Moon koji je, zajedno sa Coloniom, ugašen zbog toga jer je nekima bio preglasan, a nije se ni uklapao u nepostojeću koncepciju razvoja turizma vladajućih, čiji je jedini posao ugađanje partikularnim interesima članova svoje stranke, u ovom slučaju stanovnika određenih gradskih kvartova. Gradski su oci onda, baš kao što danas rade, pokazali kako ih trendovi u turizmu ni najmanje ne zanimaju, niti ih poznaju. Zabavu su ubili i zamijenili je maćuhicama i kružnim tokovima, kako bi nas turisti što brže i ugodnije zaobišli, izbjegavajući porečku turističku ponudu: bofl robu, leteće kuglice sladoleda, zatvoreni muzej, ruševine posvuda, razvaljene šetnice i plaže, kako po izgledu tako i po broju prestrašne štandove te čisto more i borove šumice za koje ti gradski oci nisu ni najmanje zaslužni.

I Funtana je imala diskoteku, zvala se Margerita . Danas su tamo gumeni dinosauri.

Drugi idu naprijed, Porečani - stoj

Danas imamo to što imamo, dok pod nametima ne pogine i ono malo ugostitelja koji još uvijek pristaju na ucjenjivački visoki najam terasa.

Titulu središta zabave preuzimaju nam gradovi u okolici koji, za razliku od našega grada, čije se vođe obilato koriste tom isprikom, opstaju krizi usprkos .

Kod susjeda se svjetlo nije ugasilo kao kod nas. Njima nije trebala čak ni vizija razvoja, dovoljno im je bilo iskopirati onu koju su zacrtali Štifanić , Restović i druga dalekovidna ekipa Porečana na koju nas podsjećaju još samo loše održavana šetališta sa njihovim imenima.

Možda vam, ako niste proživjeli to doba, sve ovo zvuči kao puka nostalgija. Naravno, i onda smo imali puno problema, ni onda nismo živjeli u idealnim uvjetima. Ali vjerujte: mnogi bi od nas danas ubili da današnje probleme mogu zamijeniti za ondašnje.

Polako ali sigurno, našem gradu oduzimaju budućnost zacrtanu prije 50 godina, a sa sugrađanima i prijateljima sve češće komuniciramo putem Skypea. Zato jer su u Kanadi, Americi, na Novom Zelandu i drugdje.

Kako je Funkytown postao Spookytown?

Tako što se 15-20 godina umjesto u ljude, manifestacije, sport, kulturu i druge sadržaje ulaže u beton, željezo i staklo. Čovjek je društveno biće i odavno mu već nije najvažnije da ima krov nad glavom. Neoliberalni kapitalizam natjerao nas je da se borimo za golo preživljavanje i da nemamo vremena za druge životne sadržaje. Vremenom su ti sadržaji ugašeni, a ugasili su ih dijelom oni koji žele da se bavimo samo preživljavanjem, a dijelom i mi svojom inercijom. Jer, račun za to odgovornima se može ispostaviti svake četiri godine, a mi to nismo učinili. Eto, tako je nastao Spookytown.

I Poreč je nekada bio Funkytown

Više i ne znamo što je to pravi turizam

Jedni gradili - drugi rušili i gasili

Drugi idu naprijed, Porečani - stoj

Kako je Funkytown postao Spookytown?

Fotogalerija