I mi smo sanjali...

Sanjati knjige znaju učenici I., II., III. i IV. opće, te I., II. i III. razreda jezične gimnazije. I sanjali su. Sanjali su ih u petak, 10. XII. 2010. u Puli.

Možda su i bili umorni, nakon kraja još jednog napornog školskog dana, ali ipak je šezdesetak gimnazijalaca krenulo nakon nastave u Pulu. Neki su u busu drjemnuli, pa obnovljeno snagom krenuli proučavati 22 tisuće naslova u pulskom Domu branitelja.

Svakog od njih začarao je neki naslov, kao što to obično i biva. Bila to fantasy knjiga, SF, krimić ili kojekakav povijesni dokument, svaka knjiga pronađe svog vlasnika. Jer, nije li to tako? Ne pronalaze li knjige čitatelje?

Četiri su sata sajma bila dovoljna da se svi knjigoljupci nauživaju knjiga, naslova, sadržaja; na engleskom, hrvatskom ili možda kojem drugom jeziku; debelih, tankih; umjetničkih, pravnih, publicističkih, znanstvenih. 22 tisuće knjiga svih vrsta, oblika i veličina. Osim knjiga, bilo je i predavanja, nešto po čemu je pulski sajam knjiga poseban.

Svakih se sat vremena na glavnoj pozornici održavalo predavanje. Najveći je interes bio za predavanje jednog od velikih živućih hrvatskih književnika, Ive Brešana, koji je predstavio svoju novu knjigu „Prokletnici“. Ne bi se moglo reći da se predavanje svidjelo učenicima naše škole, jer, kažu, bilo je previše vulgarno, ali, kao što sam već rekla, svaka knjiga, pa tako i njeno predstavljanje, nađe svog čitatelja, što, možemo zaključiti, naši učenici nisu. Povratak su obilježila međusobna prepričavanja predavanja i uspoređivanja knjiga, a najčešće je pitanje bilo: „A što si ti kupio?“

I sanjali su tu noć. Sanjali su knjige, male, velike; u mekom i tvrdom uvezu; debele i tanke. Jer, nije li to svrha knjiga? Ne treba li knjige sanjati?

Tea Radović, I. opće gimnazije