Hrvatski turizam živi najljepše dane. Ali....

Piše: Đuro Tomljenović

Hrvatski turizam živi najljepše dane. Nas starije ovo vrijeme podsjeća na turističke 1986. i 1987., kad su naša jadranska turistička mjesta vrvila od turista. Ove godine sve okolnosti (osim požara) idu nam na ruku.

Istodobno, vladina politika posljednjih godina da preko HBOR-a podigne kvalitetu naših hotela, vraća se dobrim. Do prije 4-5 godina naši hoteli radili su na rubu rentabilnosti (kampovi su im pomagali da ostanu pozitivni), a sada nakon podizanja kvalitete usluge, dodavanjem novih zvjezdica postižu sjajne profite.

Opredjeljenje za kvalitetu donosi sjajne rezultate. Naši hoteli nisu nikada bili uređeniji i s više zvjezdica, ali ni punijih kreveta, većih cijena i većih dobiti. Jasno, uspjeh nerijetko vodi ka pomami za još i više. Najavljuje se potreba za gradnjom stotina novih hotela, ali i mega- marina, vila, apartmana….Kapital je nanjušio svoju priliku. A gdje je tu opći interes? Gdje smo tu mi?

Gdje je tu iskustvo Španjolske koju su ta pomama i želja stranog kapitala da iskoristi masovni turizam dovela u stanje da je zadnjih godina gospodarskom krizom možda i najteže pogođena europska zemlja?
I Španjolci su osamdesetih godina živjeli našu turističku današnjicu. Strani kapital gradio je na stotine hotela, stanova, vila… Građevinska mafija gospodarila je prostorom, plažama, ljudima…Gradonačenici velikih ljetovališta završavali su na višegodišnjim robijama. Španjolska se u traženju izlaza iz gospodarske krize opredijelila za masovni turizam.

Da ne duljim, Španjolska je posljednjih godina po broju nezaposlenih mladih ljudi (50%) u najtežoj situaciji u Europi! Zato, ponovimo, monokultura turizma nije donijela dobro nikome pa neće ni nama !

Prvo, postavljam jedno strateško pitanje: zašto graditi, pa i državnim novcem potpomagati gradnju novih hotela (nerijetko i vile i apartmane za prodaju) kada već danas nemamo dovoljno ljudi za normalno poslovanje postojećih turističkih objekata? Za koga graditi nove hotele? Da bi se kapital oplodio i bio iznesen iz zemlje i da bi se u hotelima zaposlili, čitali smo nedavno prijedlog - Filipinci?

Zbog terorističke opasnosti danas je prazno na stotine tisuća sjajnih kreveta na obalama južnog Sredozemlja. Potražnja za svojim dijelom toplog mora je veća od ponude i zato mi, Grci, Španjolci, Talijani, ali i Bugari i Rumunji ostvarujemo dvoznamenkaste brojke rasta.

Što kad se ti kapaciteti opet počnu puniti?

Past će pritisak na našu ponudi, ali i na donedavno samo željene cijene smještaja. U međuvremenu će bogati investitori, upirući prstom iz helikoptera, zapasati na stotine hektara našeg prelijepog uzmorja za gradnju novih Dubaija i mega -marina, a sve zato da bi se naši političari pohvalili ogromnim investicijama. Za koga?

Zašto težiti povećanju ponude, kad ona vodi smanjenju cijena i prihoda, a da ne govorim ono najbitnije - uništenjem onoga zbog čega smo traženi i poželjni, jedinstvene prirode i krajolika?

Ja sanjam Hrvatsku kao državu Portofino. Jedinstveno, malo, skupo i naše! Zato predlažem, krajnji je čas, počnimo planirati i kontrolirati, za dobrobit svih u ovoj zemlji, naš budući turistički razvoj.