Hrvatska prezadužena kao nikad u povijesti

Ilustracija A. MUSEMIĆ
Piše Ivo JAKOVLJEVIĆ
Prijeti li prezaduženoj Hrvatskoj argentinska, tajlandska, baltička ili islandska kriza? Na to prevruće pitanje zasad nitko ne zna konačan odgovor, jer sve ovisi o tome hoće li Europska unija smoći političke snage, da po žurnom postupku osnuje djelotvoran, masivan stabilizacijski fond za pomoć bankrotirajućoj istočnoj Europi. Ili će pojedina bankrotstva rješavati parcijalno, od slučaja do slučaja, kao što su u nedjelju, na neformalnom summitu Unije, najavili njezini ključni lideri iz stare Europe?
Hrvatska vlast je prije tjedan-dva jedva priznala da je gospodarstvo još od rane lanjske jeseni u recesiji, ali još nema snage priznati i drugu, znatno težu činjenicu, da je Hrvatska jedna od najzaduženijih zemalja u novoj, velikoj Europi. I ne samo da je među najzaduženijima, nego da je doslovce - prezadužena, što u tolikoj mjeri nije bila nikad u svojoj povijesti.
U NATO kao u magli, a u EU na koljenima
Hrvatska vlast rado ističe pokazatelj o odnosu ukupnog vanjskog duga prema ostvarenom godišnjem bruto-proizvodu, što je omjer od najnovijih 95 posto. Da je to najbolji pokazatelj državnih financija, Hrvatska bi se danas još mogla uspoređivati s većinom uspješnih novoindustrijaliziranih zemalja u svijetu, u kojima snažni izvozni sektor olakšava urednu otplatu dospjelih vanjskih dugova. No, najvažniji od svih pokazatelja vanjske zaduženosti je omjer dospjelih vanjskih dugova (glavnica i kamata) u ovoj godini prema trenutačnim deviznim rezervama pri Hrvatskoj narodnoj banci.
Prema tom pokazatelju, Hrvatska je među najzaduženijim zemljama u Europi, te doslovce - prezadužena. Jer, uz dospjeli ovogodišnji otplatni obrok od 12,8 milijardi eura glavnice i pripadajuće mu kamate od oko jedne milijarde eura - prema najnovijim procjenama HNB-a - Hrvatska u 2009. mora inozemnim zajmodavcima vratiti rekordni iznos u protuvrijednosti od jedne trećine godišnjega BDP-a!
Devizne rezerve u HNB-u svoj su zlatni vrhunac doživjele potkraj svibnja prošle godine, kada su iznosile više od deset milijardi eura, ali su se otad smanjile na devet milijardi eura. I to je u normalnim, pa i u umjereno kriznim okolnostima, više nego dovoljno jamstvo za urednu otplatu svih dospjelih vanjskih dugova.
Uostalom, ne vraćaju se svi dugovi iz deviznih rezervi središnjih banaka, nego iz tekućeg deviznog priliva države, banaka i kompanija, pa u crnom scenariju i iz deviznih zaliha poslovnih banaka ili iz novog inozemnog zaduživanja, reprogramiranja dospjelih dugova i intervencijskih, domaćih i inozemnih paketa spasa. Ali, uz otplatnu komadinu veću od 13 milijardi eura, devizne rezerve od devet milijardi eura, sve da se do zadnjeg centa potroše, nisu više dovoljne. Cjelovita računica prezaduženosti morala bi uključiti i raspoložive gospodarske i financijske potencijale u većinskom hrvatskom vlasništvu, jer nije isto, ako je zemlja, koja je prezadužena, svoja na svome ili ako je prodana strancima.
Iz toga proizlazi, da - i u hrvatskom slučaju - ovo neće biti kriza, koja će trajati jednu sezonu ili samo jednu godinu (kao što se mnogi zavaravaju) - nego najmanje tri godine. Neke od najpoznatijih dužničkih kriza unazad 20-ak godina, trajale su i po deset, jedanaest godina (Albanija, Rusija), a neke jož duže: trinaest (Argentina), šesnaest (Brazil), te čak 17 godina (Bolivija).
Rebalans spasa, uz plaće minus 10 posto?
Ali, kad sve stane, kao što je gotovo sve još od rane jeseni stalo i u hrvatskom dužničkom slučaju, pa je i državi, i bankama, i kompanijama teško naći nove kreditore na međunarodnom i na domaćem tržištu, tada u igru, kao najpouzdanija mjera stabilnosti sustava, uskače omjer dospjelih otplatnih rata vanjskoga duga u tekućoj godini i trenutačni iznos deviznih zaliha pri središnjoj banci. No, taj je omjer - u aktualnom hrvatskom slučaju - gotovo poražavajući: dospjele su otplatne rate 44 posto veće od raspoloživih deviznih zaliha, pa je razumljivo zašto i odlučni guverner HNB-a, Željko Rohatinski, najavljuje da će intervenirati prodajama deviza iz deviznih zaliha HNB-a najviše još za jednu ili dvije milijarde eura, a onda da će zagovarati novi stand-by sporazum sa MMF-om, ako u međuvremenu Vlada neće imati snage ni znanja da rebalansom državnog proračuna, ukupnu državnu i javnu potrošnju uskladi s ostvarivim proračunskim prihodima.
Prema najnovijoj analizi londonskog »Economista«, zaduženije od Hrvatske su samo Latvija i Estonija, od uspješnih europskih zemalja. Analitičari »Economista«, naime, nisu pod svoje lupe stavili kronično urušene zemlje, poput Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Albanije, Moldavije ili Ukrajine, prema kojima je i prezadužena Hrvatska - suho zlato. Dobro je, međutim, da hrvatska vlast shvati, da je zemlja doista prezadužena, te da više nije strateška dvojba: rebalans proračuna na niže - da ili ne, nego samo: rebalans proračuna naniže - da li za tri, pet, deset ili dvadeset milijardi kuna. Varijanta »minus 20 milijardi kuna« znači, da bi trebalo smanjiti i plaće u javnom sektoru i mirovine, te izdatke za zdravstvo, najmanje za 10 posto, jer oni u ukupnim državnim izdacima imaju udjel od 70 posto!