Hrvatska-Čile 5:0, porečka dvorana najava boljih vremena?

Lokalno
09.03.2009 00:00
D. Požarić
1
1
[slika1w]
Hrvatska Davis Cup reprezentacija jučer je Čileancima uzela i zadnja dva boda u susretima odigranim u Poreču, a prekrasan dan je u grad i na tribine dvorane na Žatiki doveo brojne obitelji s djecom.
Prvo je Roko Karanušić bez imalo problema savladao Guillerma Hormazabala sa 2:0 (7:5, 6:3), a nakon toga Ivo Karlović istim rezultatom, ali i uz jedan tie-break, Hansa Podlipnik-Castilla sa 6:3, 7:6 (4).
Time se hrvatska reprezentacija sa stopostotnim učinkom plasirala dalje, a u ovom slučaju to je četvrtfinale svjetske skupine koje će se, sudeći prema najavama iz stožera i reprezentacije, odigrati na zemlji, u Splitu.

Istra Arena - zašto ne?

Organizator je posjetiteljima osim tenisa ponudio i štandove sa odjećom, obućom, pićem, kokicama, šećerlemama i drugim "bicabocama", pa je, iako je gledatelja bilo manje nego prethodnih dana, porečka dvorana na trenutak pretvorena u ono što već dugi niz godina postoji u nekim drugim zemljama, poput Njemačke i Italije, a to je mjesto okupljanja, zabave i druženja za obitelj i prijatelje.
Oni koji su nedjelju proveli na nekom od njemačkih nogometnih stadiona znat će o čemu pričam: okupljanje ujutro, kobasice i pivo, zafrkancija i druženje, gledanje utakmice i onda opet fešta do odlaska kućama. Ispucavanje negativne energije i frustracija na koristan i društveno bezopasan i prihvatljiv način.
I nehotice mi se u razgovoru sa kolegama, prijateljima i poznanicima nametnula ideja kako je takvo nešto u geografski nevelikoj i prometno dobro povezanoj Istri moguće realizirati baš u Poreču i baš u ovoj prekrasnoj dvorani.
Svi sportaši koji su do sada boravili i igrali u porečkoj dvorani, kad ih upitate o dojmovima, bez ostatka će vam izraziti svoje zadovoljstvo i oduševljenje klimom, ugođajem, gradom i njegovim ljudima. I bez nove dvorane, Poreč je primamljivo turističko odredište za koje gotovo svatko zna, ne samo u Hrvatskoj, nego u cijeloj Europi, pa i šire. A sad imamo i tu dvoranu.
Istina je i da je potrebno još puno novca da se sportski park Žatika zaokruži u cjelinu, a trenutna kriza definitivno nije vrijeme kad se treba baviti sličnim investicijama. No, sportske se manifestacije uvijek događaju, a događale bi se i da porečke ljepotice nema.
Zato možda nije za odbacivanje ideja o tome da se pronađe način koji bi omogućio redovni sportski vikend-program u kojem bi učestvovali svi istarski klubovi koji mogu na tribine dovesti konkretniji broj gledatelja, svejedno o kojem se sportu radi. Potrebno je pronaći načine da se gledatelje animira za dolazak u Poreč, ponudit im atraktivne sadržaje u dvorani i oko nje, sniziti cijene ulaznica ili ih potpuno ukinuti. Jer, kakve koristi Poreč i Istra imaju od toga što je ovo samo deklarativno sportski i olimpijski grad, ako od te etikete korist ubiru gotovo isključivo turističke tvrtke, i to dva puta u nekoliko godina?
Doista, ako su Poreč i njegova dvorana dobri Prpiću i Ančiću, zašto ne bi bili Istrijanima?

Tenis korak ili dva bliže publici nego rukomet

Organizacija Davis Cupa možda je bila puno ležernija i manje tehnički zahtjevna od Svjetskog rukometnog prvenstva, ali je u očima nas koji smo obje manifestacije promatrali "iznutra", jasno vidljivo da se tenis predstavio daleko humanije, bliskije publici. Dok su gledatelji za vrijeme rukometnih utakmica mogli gledati samo utakmicu i ništa više, proteklog se vikenda publika u Poreču osim gledanja tenisa mogla zabaviti i na druge načine. Osim tradicionalnog ispijanja pića, grickanja sendviča i lizanja sladoleda, mogli ste kupiti tenisice, majice, navijačke rekvizite, isprobati brzinu svog servisa uz precizno mjerenje, ili jednostavno u hodniku dvorane ili ispred nje susresti prijatelje, poznanike, porazgovarati sa njima i, uopće, raditi ono što je svojstveno i vrlo potrebno ljudskom rodu - ležerno se družiti uz pristupačne cijene ulaznica.
Osim toga, organizator se "isprsio" i kad su u pitanju novinari i osoblje iz lokalne organizacije, osiguravši catering na nivou sa izvrsnim jelima i dovoljnom količinom sokova, vode, pa i vina, za razliku od HRS-a koji je to "sredio" samo za novinare i VIP goste, dok su "šljakeri" bili prisiljeni glodati apsurdno smiješne nazovisendviče.

Što sam ono zapravo htio reći...

Zamislite proljeće 2010. godine i zelenilo oko nove sportske dvorane. Prijatelj vas pita kamo ćete za vikend, a vi mu kažete:" A čuj, bio sam par vikenda na Učki i Ćićariji, na Brionima, vozio sam jedan vikend biciklu po Limu. Danas sam bio u zvjezdarnici na Tičanu...mislim da ću u subotu i nedjelju vrijeme provesti s obitelji na Žatiki, igraju se rukomet, košarka, odbojka i mali nogomet, svirat će Baredinesaurusi, bit će roštilja i dobre zabave, a u subotu navečer će biti koncert "Gustafa" i Tamare Obrovac. Osim toga, tamo preko ceste i Jadran igra svoju ligašku utakmicu. Nisam valjda lud da cijeli vikend kao neki trube sjedim u kafiću? "
Što mislite o tome?
A kakve bi to tek efekte imalo na dodatnu popularizaciju sporta u Istri?
Možda da političarima, dragi čitatelji, svi zajedno došapnemo kako bi nam uz visoki standard dobro došlo i nešto na što smo već odavno zaboravili, a to je druženje sa sugrađanima i prisjećanje na prijatelje sa kojima smo nekad davno provodili svo slobodno vrijeme?
Možda.
Za takvo nešto potreban nam je "klik" u glavi, jer, budimo realni, većina nas nedjeljom se odmara od posla i stresnog tjedna ne radeći ništa. Gore opisana idila mnogima je uistinu strana i neuhvatljiva. A može se, vjerujte mi na riječ.
Ja ću na lokalnim izborima glasati za onoga tko osigura kvalitetno druženje građana.
© 2003 - 2025 Parentium Media - Hosted by Plus.hr
Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja boljeg korisničkog iskustva. Izjava o privatnosti