Hoće li tajne Rižarne isplivati na površinu?
Rižarna sv. Sabe
Od jeseni 1943. do proljeća 1945. godine nacifašistički upravitelji tršćanskog koncentracijskog logora, smještenog u bivšoj Rižarni sv. Sabe, smaknuli su oko 5.000 zatvorenika, mahom Hrvata, Slovenaca, Talijana i Židova, koji su većinom bili pripadnici partizanskog pokreta otpora.
Pogoni za obradu riže podignuti su s dolaskom Nijemaca u Trst 1943. pretvoreni u mučilište i gubilište. U unutrašnjem dvorištu podignut je i krematorij u kojem su se spaljivala tijela pogubljenih zatvorenika.
Povijest Rižarne sv. Sabe ponovno je dospjela u žižu interesa tršćanske javnosti nakon što je sud u Münchenu ovih dana osudio na pet godina zatvora 91-godišnjeg Ivana Demjanjuka, čovjeka koji je rukovodio programom likvidacije Židova u zloglasnom logoru Sobibor u Poljskoj. Demjanjuk je odgovoran za smaknuća 27.900 zatvorenika u razdoblju od ožujka do rujna 1943. godine. Njemački ga je sud osudio na tek pet godina zatvora jer nije dokazana njegova neposredna odgovornost za pogubljenje pojedinih, imenovanih zatvorenika logora. S obzirom na visoku dob, nakon presude Demjanjuk je pušten na slobodu.
No, u Trstu vele da bi njemačka presuda mogla otvoriti novo sudsko poglavlje vezano uz djelovanje Demjanjuka u Rižarni sv. Sabe, gdje je stigao 1944. godine na poziv upravitelja, zloglasnog SS-ovca Odila Globočnika, tršćanskog Slovenca.
Kao što je poznato, do danas nitko nije neposredno odgovarao za zlodjela počinjena u Trstu. Protiv Demjanjuka (koji se nakon rata sklonio u Kanadu) vodio se sudski proces 1986. godine, no nakon kratkog vremena taj je proces arhiviran zbog nedostatka dokaznog materijala. Izgleda nevjerojatno, ali jedan njegov bliski suradnik u sistematskoj likvidaciji zatvorenika, izvjesni Aleksandar Mihalić, nakon rata ostao je živjeti u Trstu, gdje je prije nekoliko godina umro u dubokoj starosti iako ga je svojevremeno otkrio poznati lovac na naciste Simon Wiesenthal. Drugi krvnik iz tršćanske rižarne Ivan Marchenko 1945. godine uspio je prijeći na drugu stranu i, po talijanskim medijima, postao pripadnik Titovih vojnih jedinica. Trag mu se gubi u Rijeci neposredno nakon svršetka rata.
Ivan Demjanjuk je 1988. godine u Izraelu osuđen na smrt, no drugostupanjski sud oslobodio ga je optužbi pa je nastavio živjeti u Kanadi i SAD-u do 2009. godine, kada su ga američke vlasti izručile Njemačkoj, koja ga je napokon osudila. (Elio VELAN)
Pogoni za obradu riže podignuti su s dolaskom Nijemaca u Trst 1943. pretvoreni u mučilište i gubilište. U unutrašnjem dvorištu podignut je i krematorij u kojem su se spaljivala tijela pogubljenih zatvorenika.
Povijest Rižarne sv. Sabe ponovno je dospjela u žižu interesa tršćanske javnosti nakon što je sud u Münchenu ovih dana osudio na pet godina zatvora 91-godišnjeg Ivana Demjanjuka, čovjeka koji je rukovodio programom likvidacije Židova u zloglasnom logoru Sobibor u Poljskoj. Demjanjuk je odgovoran za smaknuća 27.900 zatvorenika u razdoblju od ožujka do rujna 1943. godine. Njemački ga je sud osudio na tek pet godina zatvora jer nije dokazana njegova neposredna odgovornost za pogubljenje pojedinih, imenovanih zatvorenika logora. S obzirom na visoku dob, nakon presude Demjanjuk je pušten na slobodu.
No, u Trstu vele da bi njemačka presuda mogla otvoriti novo sudsko poglavlje vezano uz djelovanje Demjanjuka u Rižarni sv. Sabe, gdje je stigao 1944. godine na poziv upravitelja, zloglasnog SS-ovca Odila Globočnika, tršćanskog Slovenca.
Kao što je poznato, do danas nitko nije neposredno odgovarao za zlodjela počinjena u Trstu. Protiv Demjanjuka (koji se nakon rata sklonio u Kanadu) vodio se sudski proces 1986. godine, no nakon kratkog vremena taj je proces arhiviran zbog nedostatka dokaznog materijala. Izgleda nevjerojatno, ali jedan njegov bliski suradnik u sistematskoj likvidaciji zatvorenika, izvjesni Aleksandar Mihalić, nakon rata ostao je živjeti u Trstu, gdje je prije nekoliko godina umro u dubokoj starosti iako ga je svojevremeno otkrio poznati lovac na naciste Simon Wiesenthal. Drugi krvnik iz tršćanske rižarne Ivan Marchenko 1945. godine uspio je prijeći na drugu stranu i, po talijanskim medijima, postao pripadnik Titovih vojnih jedinica. Trag mu se gubi u Rijeci neposredno nakon svršetka rata.
Ivan Demjanjuk je 1988. godine u Izraelu osuđen na smrt, no drugostupanjski sud oslobodio ga je optužbi pa je nastavio živjeti u Kanadi i SAD-u do 2009. godine, kada su ga američke vlasti izručile Njemačkoj, koja ga je napokon osudila. (Elio VELAN)
