Hoće li sa posla letjeti porečki policajci koji su umiješani u šikaniranje lovočuvara Dušana Pančelata iz Radoši?

Lovočuvar Dušan Pančelat iz sela Radoši kod Poreča »zaslugom« nekolicine porečkih policajaca i nekih kolega lovaca već više od dvije i pol godine proživljava osobnu i profesionalnu dramu. Još su mu 2003. godine na temelju lažnih optužbi, zbog kojih je njemu i cijeloj njegovoj obitelji narušeno dostojanstvo, porečki policajci oduzeli oružje, oružane listove i dozvole, da bi mu ih tek nedavno vratili. Oružje i dozvole su vraćeni, no ne i duševni mir lovočuvara Pančelata, koji je uvjeren da mu je tortura kojoj je godinama bio izložen namještena zbog onoga što je viđao u lovištu i prijavljivao. Uvjeren je da je on morao platiti cijenu toga što su neki krivolovci meso nelegalno odstrijeljene i neprijavljene divljači sami, ali i u suradnji s nekolicinom porečkih policajaca, prodavali domaćim oštarima.

- Još se nikada nikome nije dogodilo, koliko znam, da nekomu oduzmu sve, i oružje i oružane listove, pa da mu ih onda vrate. Razdoblje od dvije i pol godine sigurno će mi biti najteže u životu jer su mi porečki policajci, ali i neki kolege lovci, narušili ugled ne samo u obitelji i mjestu gdje živim, već i među kolegama u lovačkom društvu. Zato ću protiv njih podići tužbu, ispričao nam je jučer Pančelat nakon opširnog razgovora i dokazivanja svih neugodnosti koje je do sada pretrpio.

Neugodna priča počela je u proljeće 2003., kada se Pančelat zaposlio kao lovočuvar porečkoga lovačkog društva »Zec«. Svoj je posao, veli, obavljao korektno, možda i suviše. Dogodilo se, naime, da je na terenu zapazio neke stvari koje nisu u redu, primjerice, nebrigu i nekvalitetno održavanje lovišta i lokvi, i o tome izvijestio nadređene. U međuvremenu su se pojavile i neke sumnje povezane s krivolovom i prodajom divljači domaćim ugostiteljima, no pravih problema nije imao do jesenas, kada je jedne večeri kao službena osoba bio pozvan radi prometne nesreće čiji je uzrok bila jedna srna.

Početak kalvarije

- Nesreća se dogodila kod Vile Arlen na ulazu u grad, policajac me je pozvao da dođem preuzeti divljač. Preuzeo sam srnu i rekao da zapišu moje prezime, nakon čega me policajac pitao imam li pištolj. Odgovorio sam potvrdno, zatražio je da ga vidi, a onda mi ga je oduzeo. Nije me ni pitao za oružani list i dozvolu, koje sam imao kod sebe. Lovac sam 16 godina i znam sve svoje obveze. Budući da nije imao ovlaštenja da mi uzme oružje, nisam ništa htio potpisati, a drugi dan su mi u porečkoj postaji vratili pištolj, priča naš sugovornik.

Policajac je, unatoč tomu, protiv njega napisao prekršajnu prijavu s obrazloženjem da je nosio oružje u naseljenom području, premda je to bila i njegova službena obveza. Jer, kako veli, lovočuvar mora u takvim slučajevima nositi oružje radi mogućnosti odstrela bolesne ili ranjene divljači, kako je propisano zakonom. Čitav se taj postupak na Prekršajnom sudu u Poreču vodio godinu i pol dana, da bi na kraju prijava policajca bila odbačena, a sudac obustavio postupak.

No bio je to tek početak kalvarije kroz koju je prošao revnosni lovočuvar. U to je vrijeme Pančelat od porečke policije tražio dozvolu za držanje i nošenje kao sukorisnik lovačkog karabina u vlasništvu njegove supruge Višnjice, također registriranog lovca. Njegov je karabin ranije izgorio u požaru, pa mu je dozvola trebala za lov.

- Policijski službenik odmah me je usmeno teretio da sam ustrijelio divljač bez oružanog lista, i to bez ikakvih argumenata. Odvratio sam mu da je to neistina, no u negativnom rješenju koje sam dobio lani koncem listopada, pod obrazloženjem zbog čega mi odbijaju dati dozvolu, pisalo je toliko toga da nisam mogao vjerovati što vidim, priča Dušan Pančelat pokazujući nam rješenje.

A u njemu stoji, čitamo, da su odnosi u njegovoj obitelji narušeni, da nije u dobrim odnosima s većinom članova lovačkog društva, da je sklon konzumiranju alkohola te da je bio viđen u prodavaonici mješovite robe kako sa sobom nosi oružje.

- Niti pijem, niti idem po oštarijama. Zato su i napisali prodavaonica mješovite robe. Odmah su mi oduzeli oružje – dvije lovačke puške, pištolj i revolver. Bio sam izvan sebe. Zvao sam tadašnjeg načelnika policije Dragana Bodula, a tek nakon 12 pokušaja primio me je na razgovor. Obećao je da će mi osobno vratiti oružje, ali to nije učinio. Poslije je smijenjen, radi u Puli, a čuo sam da je smijenjen upravo radi mog slučaja, veli Pančelat.

Obitelj nitko ništa nije pitao

Postupkom policije bio je šokiran. Nije mogao vjerovati da je netko zaista napisao ono što stoji u rješenju – da pije, da je problematična osoba za svoju obitelj i mjesto. Sve bez ijednog dokaza, argumenta, činjenice. Unatoč očaju, odlučio je da neće posustati. Najprije je po mjestu zamolio susjede i poznanike da potpišu izjavu da s njim nisu imali problema, da nije problematična osoba. Tražio je i očitovanje kolega iz lovačkog društva. Potom je angažirao odvjetnika, uz čiju je pomoć napisao žalbu Komisiji za žalbe MUP-a Republike Hrvatske.

Početkom prosinca stiglo je očitovanje lovaca, koje je potpisao predsjednik Nino Ritoša. U njemu, uz ostalo, piše da je Pančelat, istina, kod nekih lovaca bio omražen i nepoželjan lovočuvar, ali samo zato što je tražio da ispunjavaju svoje obveze i prava. Glede njegova privatnog života, navodi se da nikada nisu primijetili da je Pančelat pio alkohol ili bio pijan te da je korektan otac i suprug. Bilo je to kao melem na ranu. Ali nije moglo ublažiti dvije i pol godine neprospavanih noći.

Sa svom pratećom dokumentacijom Pančelat je žalbu koncem prosinca predao resornoj komisiji MUP-a, da bi već koncem siječnja ona bila usvojena i proslijeđena porečkoj policijskoj postaji kao prvostupanjskom tijelu. Njegova je odvjetnica, zanimljivo, rješenje dobila tek nakon dva mjeseca. Koncem travnja Dušan Pančelat je dobio od porečke postaje dva, konačno pozitivna rješenja – prvo, da mu se vraćaju oružje i oružani listovi, i drugo – da mu se odobrava izdavanje oružanog lista i nošenje oružja kao sukorisniku – no bez ikakve isprike.

- Ne mogu im oprostiti ovo što su napravili meni i mojoj djeci. Ni mene ni moje dvoje djece nitko ništa nije pitao, a mi valjda najbolje znamo kakav je Dušan suprug i otac. Naše se dvije kćeri upravo spremaju na europsko prvenstvo iz taekwon doa i mi moramo moliti novac okolo da bismo ih spremili za natjecanje, dvije djevojke koje se moraju crvenjeti zbog lažnih optužbi protiv svog oca. Čitavo su nas vrijeme ignorirali i to im ne mogu oprostiti jer sve to predugo traje, a sve što imamo zaslužili smo sa svojih deset prstiju, ogorčena je Dušanova supruga Višnjica. Pančelati se, naime, bave poljoprivredom, a svoje proizvode prodaju na porečkoj gradskoj tržnici.

Tužba protiv porečke policije

Neslužbeno doznajemo da se Pančelatov posao i angažman u ulozi lovočuvara nije svidio nekim lovcima. Oni su izvršili pritisak ne neke policijske službenike, koji su pak pritisnuli Pančelata te mu zagorčali život i narušili ugled, ali i zdravlje – u neskrivenoj želji da ga maknu dalje od lovišta. - Išao sam i kod mediga da dokažem njihove laži i kod načelnika Policijske uprave istarske. Osjećao sam se tako nemoćan da sam plakao kao dite. Sada želim da pošteno odgovaraju oni koji su mi sve ovo podmetnuli, neka odgovaraju po zakonu, a ja ću predati tužbu protiv Policijske postaje Poreč. Da mi se bar netko ispričao, da je rekao da mu je žao, ali ništa od svega toga. To me najviše boli, rekao je na kraju Pančelat. Za komentar slučaja zamolili smo glasnogovornike županijske policijske uprave i MUP-a. Kako nam je rekao Robert Pavleković iz Policijske uprave istarske, službeno izvješće dobit ćemo nakon što se provjere svi navodi. Sličan smo odgovor dobili i u službi za odnose s javnošću zagrebačkog MUP-a. Zar će zaista oni koji su lažno teretili Pančelata, a rade u policiji, proći nekažnjeno? Neke informacije ipak ukazuju na to da će se nadležna tijela i njima pozabaviti.

Piše Vesna MEDVEDEC