Hoće li porečka pošta uskoro prodavati i svinjske polovice?

Nekad smo u pošti slali pisma i razglednice, čestitke, plaćali račune i obavljali slične aktivnosti kojima je pošta i namijenjena. No, unatrag desetak-petnaestak godina u toj su se državnoj tvrtki-gubitašu počele događati neobične stvari. Prvo su nas, dok smo poslovično (pre)dugo čekali u redovima, sa zidova putem plazma televizora počeli zasipati reklamama, da bi se ekspozitori sa raznim vrstama brzojava, dopisnica i razglednica polako počeli pretvarati u prave male štandove unutar javnog prostora.

Ono na što danas prostorije pošte liče, a nisu tome izuzetak ni porečke ispostave na Trgu slobode i u Vukovarskoj ulici, u najmanju je ruku sramotno. Prostor za stranke nije se povećao ni za četvorni milimetar, dapače: zatrpan je koječime, jer su se poštanski uredi izgledom pretvorili u buvljake. U njima se prodaju plišane igračke, telefoni, DVD-i sa glazbom i filmovima. Možete u njima kupiti i policu osiguranja, pa i nabaviti kreditnu karticu. Susretljiva će vas službenica-trgovkinja prilikom slanja preporučene pošilje uputiti i na ubrzanu dostavu koja je, eto, baš super. Vrhunac trgovačko-poštanske perverzije svakako je hladnjak u kojem se, kao u nekakvoj trgovini, prodaju rashlađena pića, spremna za konzumaciju. Spomenuti je hladnjak, pritom, postavljen tako da zauzima mjesto strankama koje čekaju pred šalterima.

Gdje je tome granica? Hoćemo li uskoro u pošti kupovati i božićna drvca, svinjske polovice? Može li se prostor poštanskog ureda iznajmiti za večernje fešte?

Iz iskustva znamo da su vlasnici nekih malih porečkih trgovina inspektorima plaćali kazne jer se po njima kupci nisu mogli kretati zbog prevelikog broja ekspozitora i polica za robu. Ne postoji li neki propis koji i za poštanske urede propisuje minimalne uvjete za rad? Je li netko uopće provjerio da li poštanski službenici smiju biti trgovci?

A tek cijene i kvaliteta poštanskih usluga? Kad napokon dođete u red, zasićeni nervozom klijenata, njihovim mirisima (poput ovaca u torovima, u prostoru premalenom zbog hrpetina bofl robe), čekajući u redovima koji jedva da se pomiču, platit ćete preko 50 kuna za 3 preporuke i 7 običnih pošiljki. 9 kuna i pedeset lipa po preporuci. Račun će vam počesto ispostaviti službenica koja nakon isteka drugog milenija po računalu tipka - samo kažiprstima. Usput će od vas tražiti da sami nalijepite markice koje vam je prodala. Hej, za takvu cijenu usluge očekujemo i vrhunski espresso!

Ne začuđuje stoga ni sprdnja karikaturiste Siniše Marekovića koja već dugo kruži društvenim mrežama: radi se o "oglasu" Hrvatske pošte na kojem piše kako u poslovnicama prodaju knjige/mobitele, primaju uplate za loto, otkupljuju zlato, popravljaju bojlere, naštimavaju špur, uzimaju briseve, sviraju po svadbama, prave kanape sendviče, gataju iz graha i skidaju uroke.

Nismo, vjerojatno, daleko ni od toga da u pošti popijemo pivce ili kavu servirane na žutim podmetačima sa trubom.