Hauser i Graziani u Lisinskom: mnogo više od dobre izvježbanosti

U maloj dvorani Lisinski održan je koncert naših mladih glazbenih nada, violinista Marca Grazianija i violončelista Stjepana Hausera, koji su se zagrebačkoj publici predstavili vrlo zahtjevnim programom sastavljenim od Sonate za violinu i klavir br. 2 u D-duru Sergeja Prokofjeva, sonate za violončelo i klavir u g-molu, op. 19 Sergeja Rahmanjinova, te dua za violinu i violončelo op. 7 Zoltana Kodalyja.

Hauser, s nizom nastupa u inozemstvu koji dopuštaju dojam ostvarene čvrste međunarodne karijere, svakako je violončelist svladane određene tehničke razine muziciranja koji, međutim, u svom odnosu prema glazbi pokazuje još nedostatnu zrelost. Tako je njegov nastup u sonati Rahmanjinova, uz suradnju vrlo dobre japanske pijanistice Yoko Misumi, protekao u znaku uglavnom korektno odsviranog notnog teksta, no ipak s mjestimice zamjetnom netransparentnošću svirke i bez jasnoće logičnog fraziranja, koje bi, u prvom redu trebale svjedočiti o dostatnoj koncentraciji interpreta na izvođenu glazbu.

Graziani, Hauserov vršnjak, ostavio je pak mnogo snažniji dojam. Uz sabranu i poticajnu suradnju pijanistice Julije Gubajduline pokazao je mnogo više od dobre izvježbanosti i suverenog nastupa. Prava vrijednost njegova muziciranja osjetila se u dubokom osluškivanju protoka glazbe, u stabilnosti koncepcije cijelog djela koje, poput spomenute sonate Sergeja Prokofjeva, zahtijeva od interpreta mnogo više od puke želje da se svidi publici. Pa ako bi se ključnom riječi Hauserova nastupa mogla smatrati egzaltacija, Grazianijevom sadržajnom muziciranju najbolje odgovara riječ koncentracija.

U zajedničkom nastupu u drugom dijelu programa Graziani i Hauser izveli su Kodalyjev "Duo" kojim se predstavljaju i na upravo objavljenoj kompaktnoj ploči "Strictly Live" produkcije BJ. (B. PERIĆ KEMPF/Novi list)