Hand made festival: trodnevni "vatromet" spretnosti i maštovitosti
1
[slika1]Hand made fest, Festival ručnih izrada, maštovitosti i dizajna već drugu godinu Puli, Istri i Hrvatskoj u tri dana donosi paletu jedinstvenih proizvoda i usluga. Ovo je prvi festival ovakvoga tipa u zemlji, nešto sasvim novo, stoje publika prepoznala i svakim danom više cijeni. Hand made festival održan je u velikom prostoru Doma oružanih snaga na brojnim štandovima, revijalno i glamurozno. Proizvodnja tekstila, vune, prehrambenih proizvoda, zatim obrada drva i stakla te usluge dizajniranja i kreiranja, samo su dio manifestacije koja je objedinila tradicionalne i suvremene, apstraktne zanate. Sve ih povezuju ručna izrada, maštovitost i dizajn. Inicijatorica i organizatorica Hand made festivala je pulska poduzetnica Lela Blekić. Ona je svoju jedinstvenu ideju uspjela realizirati i to na zadovoljstvo svih, što se vidi po dobrim kritikama te izvrsnoj posjećenosti. Od ove godine Festival poprima i međunarodni karakter, a predstavlja se čak 80 izlagača iz Njemačke i cijele Hrvatske. Hand made fest dokaz je da kvalitetne inicijative donose siguran uspjeh. Drugi Hand made fest otvorio je župan Ivan Jakovčić. On je istaknuo velik ekonomski učinak manifestacije, jer ona okuplja pojedince koji su nadareni i znaju finalizirati proizvod kojim se Hrvatska može promovirati u svijetu. Istarska županija poduprla je ovaj projekt, koji je danas deseterostruko oplemenjen.
Spoj iskustva i tradicije
[slika2]Vesna Jakić, "Ruta" - Grupa za kvalitetniji život na otoku Cresu: Drugi smo put na Hand made festu i ovo je zaista jedinstvena manifestacija, kakvih bi trebalo biti više. Publika u Istri je fantastična. Radimo na proizvodnji vune koja se uglavnom baca. Stari zanati, znanja, iskustvo i tradicija sabrali smo u jedinstven vuneni proizvod dobiven po tehnici filcanja koja se u Hrvatskoj više i ne koristi. Danas se vuna najčešće mora plesti i tkati, a potom zbiti. No tehnika filcanja omogućuje preradu na svojstvu vlakana, pri čemu se vlakna uslijed mehaničkog i toplinskog djelovanja, a uz pomoć sapuna, međusobno upletu u čvrstu strukturu i tako oblikuju u proizvod. Izvrsna nam je suradnja s ovčarima koji vunu sortiraju i dopremaju, nakon čega slijedi mukotrpan proces pranja, a zatim i češljanja vune.
Hrvatska, nažalost, ima samo jednu češljaonicu vune u Bjelovaru. Nakon češljanja, vuna se ne da upresti u nit strojem, pa se slaže u slojeve, moči se toplom vodom i sapunom te potom toliko dugo gnječi i valja da se vlakna upletu jedno u drugo, dok se ne dobije čvrst materijal - filc. Riječ je o vuni koju nam daje dugodlaka creska pramenka. Sirovina koju koristimo oprana je i prerađena, za razliku od one koja se baca u okoliš, pa danas postaje ekološki problem.
Prerada vune u Hrvatskoj trenutačno je na nuli, što dokazuje i to da postoji samo jedan otkupljivač vune. Počeli smo s proizvodnjom uporabnih predmeta. Primjerice papuča, koje su moderno dizajnirane. One nas podsjećaju na ono osnovno svojstvo vune, koje smo i zaboravili, a to je da je vuna izvrsni izolator i da grije. Tu su i torbe, šeširi, prsluci i drugi odjevni te predmeti koje koristimo u domaćinstvu, primjerice filcani jastučići punjeni biljem i slično. Uz sve to organiziramo radionice i radimo s djecom, jer od mladih sve počinje.
Pčelari od povjerenja
Mirko Franić, pčelar, Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo u Varaždinu: Pčelarstvom se bavim već 23 godine. Proizvodim tri vrste meda iz kontinentalnog dijela Hrvatske. To su bagrem, livadni i kestenov med, a uz to i med od saće. No prepoznatljiv sam po medenoj rakiji, jedinstvenom proizvodu kojim se predstavljam na izložbama i sajmovima u zemlji i inozemstvu i za koji sam dobio niz zlatnih medalja. To je unikatni proizvod koji se poklanja u posebnim prigodama i vrlo je skupa.
Nemili događaj, koji se u Hrvatskoj nedavno zbio u proizvodnji meda, nije dobar za promociju pčelarstva Hrvatske. Stoga treba steći naviku među potrošačima, da nađu svojega pčelara kojemu će vjerovati. Kupujući njegove proizvode, pomoći će razvoju gospodarstva, ali i očuvanju prirode, što je u ovoj djelatnosti najvažnije. Treba omogućiti da med izravno prodaje pčelar, a ne da se distribuira, miješa i raspačava u jednoj smjesi u novim punjenjima koja su daleko od izvornoga. Tu su i opasnosti od bolesti kod pčela, što rezultira lošim medom. Nama pčelarima treba poticaja od države kako bismo mogli održati proizvodnju i prodavati kvalitetan proizvod. Kvaliteta znači i povjerenje i cijenu. Hrvatska još nije svjesna da ima najčišća prirodna bogatstva, pa sve to i ne cijeni. Naše su ispaše zdravije, čišće nego u bilo kojoj razvijenijoj zemlji u Europi. To znači da imamo i kvalitetniji proizvod, u ovom slučaju med. Njegova je cijena niska u odnosu na vrijednost i kvalitetu.
Mi nemamo naviku trošenja meda i na tome treba poraditi. Med treba izravno prodavati s pčelinjaka našim ljudima, ali i inozemnim gostima. To će doprinijeti i turističkom razvoju. Međutim, treba nam i dobra kontrola te kažnjavanje
opakih grešaka u proizvodnji. Tako ćemo naučiti cijeniti vrijednosti koje imamo.
Cijeli članak u mjesečniku "Istra danas", na stranicama 16. i 17.
Tekst: Tatjana Kaštelan
Foto: Igor Zirojević
Spoj iskustva i tradicije
[slika2]Vesna Jakić, "Ruta" - Grupa za kvalitetniji život na otoku Cresu: Drugi smo put na Hand made festu i ovo je zaista jedinstvena manifestacija, kakvih bi trebalo biti više. Publika u Istri je fantastična. Radimo na proizvodnji vune koja se uglavnom baca. Stari zanati, znanja, iskustvo i tradicija sabrali smo u jedinstven vuneni proizvod dobiven po tehnici filcanja koja se u Hrvatskoj više i ne koristi. Danas se vuna najčešće mora plesti i tkati, a potom zbiti. No tehnika filcanja omogućuje preradu na svojstvu vlakana, pri čemu se vlakna uslijed mehaničkog i toplinskog djelovanja, a uz pomoć sapuna, međusobno upletu u čvrstu strukturu i tako oblikuju u proizvod. Izvrsna nam je suradnja s ovčarima koji vunu sortiraju i dopremaju, nakon čega slijedi mukotrpan proces pranja, a zatim i češljanja vune.
Hrvatska, nažalost, ima samo jednu češljaonicu vune u Bjelovaru. Nakon češljanja, vuna se ne da upresti u nit strojem, pa se slaže u slojeve, moči se toplom vodom i sapunom te potom toliko dugo gnječi i valja da se vlakna upletu jedno u drugo, dok se ne dobije čvrst materijal - filc. Riječ je o vuni koju nam daje dugodlaka creska pramenka. Sirovina koju koristimo oprana je i prerađena, za razliku od one koja se baca u okoliš, pa danas postaje ekološki problem.
Prerada vune u Hrvatskoj trenutačno je na nuli, što dokazuje i to da postoji samo jedan otkupljivač vune. Počeli smo s proizvodnjom uporabnih predmeta. Primjerice papuča, koje su moderno dizajnirane. One nas podsjećaju na ono osnovno svojstvo vune, koje smo i zaboravili, a to je da je vuna izvrsni izolator i da grije. Tu su i torbe, šeširi, prsluci i drugi odjevni te predmeti koje koristimo u domaćinstvu, primjerice filcani jastučići punjeni biljem i slično. Uz sve to organiziramo radionice i radimo s djecom, jer od mladih sve počinje.
Pčelari od povjerenja
Mirko Franić, pčelar, Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo u Varaždinu: Pčelarstvom se bavim već 23 godine. Proizvodim tri vrste meda iz kontinentalnog dijela Hrvatske. To su bagrem, livadni i kestenov med, a uz to i med od saće. No prepoznatljiv sam po medenoj rakiji, jedinstvenom proizvodu kojim se predstavljam na izložbama i sajmovima u zemlji i inozemstvu i za koji sam dobio niz zlatnih medalja. To je unikatni proizvod koji se poklanja u posebnim prigodama i vrlo je skupa.
Nemili događaj, koji se u Hrvatskoj nedavno zbio u proizvodnji meda, nije dobar za promociju pčelarstva Hrvatske. Stoga treba steći naviku među potrošačima, da nađu svojega pčelara kojemu će vjerovati. Kupujući njegove proizvode, pomoći će razvoju gospodarstva, ali i očuvanju prirode, što je u ovoj djelatnosti najvažnije. Treba omogućiti da med izravno prodaje pčelar, a ne da se distribuira, miješa i raspačava u jednoj smjesi u novim punjenjima koja su daleko od izvornoga. Tu su i opasnosti od bolesti kod pčela, što rezultira lošim medom. Nama pčelarima treba poticaja od države kako bismo mogli održati proizvodnju i prodavati kvalitetan proizvod. Kvaliteta znači i povjerenje i cijenu. Hrvatska još nije svjesna da ima najčišća prirodna bogatstva, pa sve to i ne cijeni. Naše su ispaše zdravije, čišće nego u bilo kojoj razvijenijoj zemlji u Europi. To znači da imamo i kvalitetniji proizvod, u ovom slučaju med. Njegova je cijena niska u odnosu na vrijednost i kvalitetu.
Mi nemamo naviku trošenja meda i na tome treba poraditi. Med treba izravno prodavati s pčelinjaka našim ljudima, ali i inozemnim gostima. To će doprinijeti i turističkom razvoju. Međutim, treba nam i dobra kontrola te kažnjavanje
opakih grešaka u proizvodnji. Tako ćemo naučiti cijeniti vrijednosti koje imamo.
Cijeli članak u mjesečniku "Istra danas", na stranicama 16. i 17.
Tekst: Tatjana Kaštelan
Foto: Igor Zirojević
Fotogalerija
