Gramatika ili pratika (kada reći Taran i kada povidati Tarežan ili Torežan) - Drago Orlić

Kako pisati? Jesu li gramatika i pravopis uvijek u pravu ili im valja proturječiti u korist zavičajnosti i tradicije? Nedavno su me u našem listu ubola u oči dva naslova gramatički ispravno napisana, ali u normalnom pučkom kazivanju nikad upotrijebljena. Prvi primjer: »Uskoro se otvara gradilište na Žatici«. Brežuljak s istočne strane Poreča zove se Žatika, riječ je o starom toponimu, »stanciji Žatiki«. Porečani, kako god govorili (čakavski ili štokavski), o tom brežuljku u lokativu uvijek govore kao Žatiki. »Porečko groblje je na Žatiki« i »Prodajni centar je na Žatiki«. »Na Žatici« je vrlo čudno i strano, i donedavno nikad izrečeno.

Potom čitam o nekom nemilom događaju koji se zbio u – Loborici. Nikad se ništa ne može dogoditi u Loborici, ali u Loboriki da.

Ima i jedan sretan slučaj, riječ je o maslini, odnosno uliki. U Poreču postoji autokamp »Ulika«, ali gle, i čakavci i štokavci reći će da se kupaju na »Uliki«, iako bi pravilno, kad »k« prelazi u »c«, trebalo biti – »Ulici«, ali bi se tada maslina-ulika na književnom jeziku shvatila kao – ulica, prometnica, pa je dobar i lokalizam.

Lijepo je pročitati Labinšćina, pa i Rovinježi, a smiješno je pročitati Bujci za građane Buja, još smješnije Tarani za mještane Tara, jer oni sebe nazivaju Tarčani.

Smatram da bi posebice naš list, neovisno o pravilima, u takvim slučajevima trebao pisati poštujući tradiciju, a lektori »zažmiriti na jedno oko« spram regula gramatike.

Drago ORLIĆ