Nataša Ravnić Gašparini kod gradonačelnika: Konačno se sve posložilo

Jedna je prelijepa porečka sportska priča jučer svoju potvrdu dobila u Maloj vijećnici gradske uprave Poreča kad je gradonačelnik Edi Štifanić primio zvijezdu hrvatskog ženskog kuglanja Natašu Ravnić Gašparini , poklonivši joj buket cvijeća i odavši joj priznanje na novom velikom uspjehu – osvajanju prvog mjesta na nedavno završenom Svjetskom kupu u njemačkom gradu Hirschauu.

Maloj su prigodnoj svečanosti prisustvovali i Natašina trenerica Ružica Močibob , predsjednik Sportske zajednice grada Poreča Milan Markežić  te tajnica SZGP Silvija Deković .

Razgovaralo se o Svjetskom kupu i događajima oko njega, ali i o stanju u porečkom kuglačkom klubu te aktualnom plasmanu u državnom prvenstvu.

-To što je Nataša napravila do sada nije uspjelo nikome, rekla je njena trenerica. -Nadmoćno je pobijedila višestruku svjetsku prvakinju Barbaru Fidel, kao i Čehinju Wiedermannovu, rekla je Močibob o svojoj igračici koju, iako igra u Poreču, rado svojataju Višnjanci na čijem području živi, kao i Pazinjani, jer je od rođenja do udaje živjela u Zarečju. U Poreč je na školovanje stigla 1995. godine.

Ova mlada mama sa svojim suprugom i dvoje djece uz posao u porečkoj informatičkoj tvrtki Infosit i vođenje privatnog biznisa (iznajmljivanje kuće za odmor) nalazi vremena i za treninge što joj je, priznaje, ponekad naporno, ali je čini kompletnom i ispunjava zadovoljstvom. Koliko je njen rezultat vrijedan govori podatak kojeg smo neslužbeno doznali: pojedinačni svjetski kup su osim Nataše osvojile još samo dvije hrvatske kuglačice, Biserka Perman i Elda Sinovčić , a posljednji se put to dogodilo prije 15 godina.

Nataša je svoj put u Hirschau i boravak u Njemačkoj u društvu ostalih hrvatskih kuglačkih reprezentativki i reprezentativaca opisala kao zanimljiv. Zbog snježnog nevremena koje je neposredno prije odlaska iz Zagreba zahvatilo naše područje, na put su krenuli dan ranije, pa su, kako ne bi zakasnili na prijavu za turnir, umjesto u Zagrebu prespavali u Austriji.

Putovali su dobro i sve je išlo kao po loju, samo su cijena i kvaliteta smještaja bile u neskladu. Ipak, Nijemci su je, kaže, iznenadili otvorenošću i dobrotom, što je u suprotnosti sa uvriježenim mišljenjem o njihovoj suzdržanosti. Gostoljubivost ju je doslovno šokirala, čak je od domaćina dobila i kolač, rekla je oduševljeno porečka kuglačica.

Od samog početka natjecanja bila je, kaže, u sebe sigurna kao nikad ranije. Željela je ići do kraja i to joj je uspjelo, u potpunosti bez treme, čak ni one pozitivne. -Bila sam potpuno hladnokrvna na sve što se događalo, čak sam i svoju trenericu Biserku Perman umirivala dok je negodovala kod sudaca zbog vremena koje su mi oduzeli. Iako mi je prvi nastup bio uobičajeno probijanje leda, ispalo je tako jednostavno... sve sam protivnice od prvoga seta "razbijala" sa po 20-30 čunjeva razlike, pa su me morale hvatati. Niti jedan od četiri nastupa nije bio upitan, odigrala sam sve od početka do kraja samouvjereno, kaže Nataša koja zapravo nije bila svjesna koliko je važnu stvar napravila dok joj nisu počele stizati poruke podrške među kojima je bila i gradonačelnikova, na čemu mu je posebno zahvalila.

Iako je uz svoje kolegice (naročito Marijanu Liović , još jedan kuglački fenomen Poreštine), godinama u vrhu ligaškog natjecanja, nikad još nije istovremeno uspjela zablistati i u ligi i na pojedinačnom svjetskom kupu. Sad joj se to, kaže, konačno posložilo, a čekanje na dvije krune objasnila je objektivnim razlozima: nisu profesionalne sportašice, nego prije svega majke i supruge, a potom i žene sa karijerom u poduzetništvu. -Tek kad sve to usuglasimo, možemo se posvetiti sportu, a da bismo stigle do vrha, potrebno je da svaka kockica mozaika bude na svome mjestu. I evo, sad mi se to dogodilo i sretna sam, kaže Ravnić Gašparini, istaknuvši kako su joj najveći oslonac suprug i djeca te njegovi i njeni roditelji bez kojih ne bi bilo šanse za uspjeh na području sporta.

Na novinarsko pitanje o važnosti trenera za uspjeh kuglačice odgovorila je kako to u njenom slučaju ovisi o trenutku i raspoloženju. Nema previše vremena za treninge, pa na kuglanu dolazi kad stigne i često trenira sama, pa je na to navikla. Uvijek se, kaže, ugura među kuglače koji joj rado prepuste stazu. No, na većim joj takmičenjima dobro dođe kad zna da je iza nje netko tko joj u trenutku krize može "podignuti" kakvim dobrim savjetom. Ponekad je dovoljno da samo razmijeni pogled sa trenericom i odmah joj je jasno gdje griješi, bilo da se radi o ligi i trenerici Močibob, ili Svjetskom kupu gdje joj je podrška bila Biserka Perman, inače njena prva izbornica iz vremena kad je pozvana u juniorsku reprezentaciju.

U prvoj je utakmici Nataša ždrijebom za protivnicu dobila najjaču Njemicu koja je, k tome, igrala na domaćem terenu uz vrlo glasnu podršku publike. Nije bilo lako izdržati fizički i psihički napor, jer se radilo o ukupno četiri nastupa u oprilike 28 sati, pa je našoj reprezentaciji uvelike pomogla fizioterapeutkinja, angažirana usprkos financijskim teškoćama koje nisu mimoišle ni Hrvatski kuglački savez. Između polufinala i finala Nataša je za odmor imala nepuni sat, uključujući vrijeme potrebno za prijavu i zagrijavanje. -Zapravo mi je fizioterapeutkinja omogućila da odigram finale, jer mi je istezala mišiće nogu, čak mi je i koru s banane ogulila kako bih se mogla barem malo odmoriti, kaže.

Gradonačelnik Edi Štifanić i službeno je porečkoj kuglačici čestitao na velikom uspjehu. -Pokazalo se kako se trud i odricanja isplate. Zahvaljujem na promociji našega grada i vjerujem kako je vaš uspjeh samo još jedan djelić mozaika kojim ćete i dalje razveseljavati prijatelje sporta u našem gradu. Iz vas zrači veliki sportski optimizam i siguran sam da će ovakvih uspjeha u vašem životu biti još, rekao je gradonačelnik.