Građani biraju: DA ili NE Europi
Hoćemo li Europi reći sudbonosno DA?
Prvi referendum u suverenoj i samostalnoj Hrvatskoj (onaj iz svibnja 1991. godine ipak nije bio u takvoj državi) održava se u nedjelju od 7 do 19 sati. Bit će otvorena 6.573 biračka mjesta u Hrvatskoj te još 106 u inozemstvu. Po podacima Ministarstva uprave, upisanih je birača 4.504.686, od kojih je s prebivalištem u Hrvatskoj 4.092.058, a izvan Hrvatske 412.628.
Nema izborne šutnje
Ukupan broj birača je za 605 veći negoli broj birača na nedavno održanim parlamentarnim izborima. Izvan mjesta prebivališta, uz posebne potvrde, moći će glasati 21.476 birača koji su te potvrde pravodobno pribavili. Za referendum je distribuirano 4.343.200 glasačkih listića. Birači koji su postali punoljetni od datuma zaključenja popisa birača (7. siječnja) pa do dana održavanja referenduma mogu glasati uz posebnu potvrdu koja će im biti izdana.
Ni dan uoči referenduma ni na dan održavanja nema referendumske šutnje, osim na samim biračkim mjestima i u krugu od 50 metara od pojedinog biračkog mjesta.
O rezultatu referenduma odlučuje većina birača koji su pristupili referendumu. To konkretno znači da će se u masu glasačkih listića uračunati i nevažeći listići (koji su, primjerice, išarani ili na kojima nije zaokruženo ni za ni protiv, ali su ubačeni u glasačku kutiju). Ti nevažeći listići imaju praktični učinak glasa protiv.
Konkretno, ako na referendum izađe primjerice 100.000 ljudi, 20.000 ih glasa za, 10.000 protiv, a 70.000 ubaci nevažeći listić, referendum nije uspio i Hrvatska neće ući u Europsku uniju. Na taj broj birača bilo bi potrebno da se 50.001 izjasni za. Državno izborno povjerenstvo će dva puta na dan referenduma (u 12 i 17 sati) objaviti podatke o odazivu birača.
U 20 sati započet će na svojoj internetskoj stranici ( www.izbori.hr ) objavljivati nepotpune, privremene rezultate koje će ažurirati svakih deset minuta. Konferenciju za novinare Državno izborno povjerenstvo održat će u 22 sata, a očekuje se da će do tada biti obrađeno 98 posto biračkih mjesta.
Od molbe do članstva
Kad se gleda iz hrvatske perspektive, čini se kao da niti jedna zemlja ranije nije prošla tako dugotrajan put do potencijalnog članstva u Europskoj uniji. No, koliko god se to činilo neobičnim, hrvatski put prema članstvu u EU-u nije trajao najduže. Pritom uopće ne treba u konkurenciju uzimati Tursku, zemlju koja je nekoliko desetljeća provela u čekaonici EU-a da bi pregovore počela skupa s Hrvatskom, ali u međuvremenu, iz političkih i objektivnih razloga, nije daleko odmaknula.
Od otvaranja pregovora do potpisivanja pristupnog ugovora više vremena nego Hrvatskoj trebalo je barem dvjema zemljama. Riječ je o Španjolskoj i Portugalu. Te dvije zemlje s Pirenejskog poluotoka postale su članice EU-a 1986. godine. Prije toga je u lipnju 1985. s njima potpisan ugovor, dok su pregovori otvoreni u lipnju 1978. s Portugalom, a u veljači sljedeće godine sa Španjolskom.
Ako građani tako odluče, Hrvatska će Europskoj uniji pristupiti 1. srpnja 2013. godine. To znači da će od trenutka kad je predana molba za članstvo do trenutka ulaska proći deset godina, četiri mjeseca i devet dana. Dug je to period, ali opet nije najduži u povijesti politike europskog proširenja. Put od molbe do članstva je, primjerice, Bugarskoj i Rumunjskoj trajao više od 11 godina.
S druge strane, apsolutni rekorder po minimalnoj količini vremena utrošenog na pristupanje Uniji bila je Finska. Toj je skandinavskoj zemlji trebalo manje od dvije godine i devet mjeseci od predaje molbe do ulaska u EU 1. siječnja 1995. Slijedi susjedna Švedska, koja se Uniji priključila istog dana, a pristupni proces trajao je tri i pol godine.
Ratifikacija u 27 parlamenata
Ukoliko više od 50 posto građana koji iziđu na referendum zaokruže odgovor za, onda ulazak Hrvatske u EU treba potvrditi još 27 parlamenata zemalja članica Unije. U tom slučaju, 1. srpnja 2013. Hrvatska postaje 28. članicom EU-a. Ukoliko, pak, odgovora za bude manje od 50 posto, referendum se može ponoviti nakon godinu dana. (T. PONOŠ/Novi list)
Nema izborne šutnje
Ukupan broj birača je za 605 veći negoli broj birača na nedavno održanim parlamentarnim izborima. Izvan mjesta prebivališta, uz posebne potvrde, moći će glasati 21.476 birača koji su te potvrde pravodobno pribavili. Za referendum je distribuirano 4.343.200 glasačkih listića. Birači koji su postali punoljetni od datuma zaključenja popisa birača (7. siječnja) pa do dana održavanja referenduma mogu glasati uz posebnu potvrdu koja će im biti izdana.
Ni dan uoči referenduma ni na dan održavanja nema referendumske šutnje, osim na samim biračkim mjestima i u krugu od 50 metara od pojedinog biračkog mjesta.
O rezultatu referenduma odlučuje većina birača koji su pristupili referendumu. To konkretno znači da će se u masu glasačkih listića uračunati i nevažeći listići (koji su, primjerice, išarani ili na kojima nije zaokruženo ni za ni protiv, ali su ubačeni u glasačku kutiju). Ti nevažeći listići imaju praktični učinak glasa protiv.
Konkretno, ako na referendum izađe primjerice 100.000 ljudi, 20.000 ih glasa za, 10.000 protiv, a 70.000 ubaci nevažeći listić, referendum nije uspio i Hrvatska neće ući u Europsku uniju. Na taj broj birača bilo bi potrebno da se 50.001 izjasni za. Državno izborno povjerenstvo će dva puta na dan referenduma (u 12 i 17 sati) objaviti podatke o odazivu birača.
U 20 sati započet će na svojoj internetskoj stranici ( www.izbori.hr ) objavljivati nepotpune, privremene rezultate koje će ažurirati svakih deset minuta. Konferenciju za novinare Državno izborno povjerenstvo održat će u 22 sata, a očekuje se da će do tada biti obrađeno 98 posto biračkih mjesta.
Od molbe do članstva
Kad se gleda iz hrvatske perspektive, čini se kao da niti jedna zemlja ranije nije prošla tako dugotrajan put do potencijalnog članstva u Europskoj uniji. No, koliko god se to činilo neobičnim, hrvatski put prema članstvu u EU-u nije trajao najduže. Pritom uopće ne treba u konkurenciju uzimati Tursku, zemlju koja je nekoliko desetljeća provela u čekaonici EU-a da bi pregovore počela skupa s Hrvatskom, ali u međuvremenu, iz političkih i objektivnih razloga, nije daleko odmaknula.
Od otvaranja pregovora do potpisivanja pristupnog ugovora više vremena nego Hrvatskoj trebalo je barem dvjema zemljama. Riječ je o Španjolskoj i Portugalu. Te dvije zemlje s Pirenejskog poluotoka postale su članice EU-a 1986. godine. Prije toga je u lipnju 1985. s njima potpisan ugovor, dok su pregovori otvoreni u lipnju 1978. s Portugalom, a u veljači sljedeće godine sa Španjolskom.
Ako građani tako odluče, Hrvatska će Europskoj uniji pristupiti 1. srpnja 2013. godine. To znači da će od trenutka kad je predana molba za članstvo do trenutka ulaska proći deset godina, četiri mjeseca i devet dana. Dug je to period, ali opet nije najduži u povijesti politike europskog proširenja. Put od molbe do članstva je, primjerice, Bugarskoj i Rumunjskoj trajao više od 11 godina.
S druge strane, apsolutni rekorder po minimalnoj količini vremena utrošenog na pristupanje Uniji bila je Finska. Toj je skandinavskoj zemlji trebalo manje od dvije godine i devet mjeseci od predaje molbe do ulaska u EU 1. siječnja 1995. Slijedi susjedna Švedska, koja se Uniji priključila istog dana, a pristupni proces trajao je tri i pol godine.
Ratifikacija u 27 parlamenata
Ukoliko više od 50 posto građana koji iziđu na referendum zaokruže odgovor za, onda ulazak Hrvatske u EU treba potvrditi još 27 parlamenata zemalja članica Unije. U tom slučaju, 1. srpnja 2013. Hrvatska postaje 28. članicom EU-a. Ukoliko, pak, odgovora za bude manje od 50 posto, referendum se može ponoviti nakon godinu dana. (T. PONOŠ/Novi list)
