Glas za prava životinja na život

Slučajevi trovanja životinja u Poreču, kao i u ostalim dijelovima Hrvatske, na žalost, nisu rijetkost. Ono što čovjeka iritira je činjenica da svaki put počinitelj tih groznih zlodjela ostaje nepoznat, pa samim time i aktivan u svom daljnjem «djelovanju».

Ove zime u našoj je ulici u Poreču (Mali Maj) bila pronađena velika količina otrova kojega na svu sreću niti jedna životinja nije pojela, jer je na vrijeme uklonjen. No, prije nekoliko dana nepoznati je počinitelj pred našu kuću u tri velika plastična tanjura podmetnuo razorni otrov kojim je otrovao nepoznati broj mačaka, između ostalih i četiri naše mačke: Goldieja, Sivku, Bobbyja i Teddyja čija su nedužna beživotna tijela ležala oko kuće. Nazvali smo policiju i veterinarsku inspekciju kako bismo eventualno saznali tko je počinitelj ovog strašnog zlodjela. No, policija je samo mogla doći na uviđaj, napraviti zapisnik i zamoliti nas koji sa svih strana svijeta dolazimo u Poreč, ali i sve one koji ovdje žive, da pripazimo ako primijetimo nešto sumnjivo. Veterinari su bili zgroženi ovim činom i samo su pokupili beživotna tijela naših malih, a tako velikih prijatelja i rekli nam da budemo oprezni, jer se radi o nekom strašno razornom otrovu. Dani prolaze, a nikakvu povratnu informaciju do sada nismo dobili, niti ćemo je, kako stvari stoje, dobiti, jer počinitelja nitko nije ulovio na djelu. Kako ovaj nemili događaj ne bi postao samo još jedan dio kolektivnog zaborava, odlučili smo objaviti vijest o njemu na lokalnim portalima, kako bi građani grada Poreča i okolice, ali i naši brojni turisti znali u kakvom okruženju žive i što sve u našem okruženju mogu očekivati. Ogorčeni smo. Naime, ovo nije prvi put da se ovo događa. Svako toliko čujemo kako su nekome otrovali životinju i nikome ništa. Svi vlasnici kućnih ljubimaca su s punim pravom u strahu. Mačke više ne mogu opušteno boraviti pred kućom, a niti u šetnjama s psima nismo ništa opušteniji, jer uvijek moramo paziti da uz rub ceste netko nije podmetnuo neki otrov. Što učiniti? Kako spriječiti ljude da čine zlo? Kako se boriti protiv zla? Jedino još većom ljubavlju prema svim živim bićima, pa tako i prema našim dragim ljubimcima i svim drugim životinjama.

Kakvo je to društvo u kojem postoje zakoni u kojima jasno piše da je ubijanje životinja zabranjeno i kažnjivo, ali u kojem bez obzira na te iste zakone svako malo neki “nepoznati počinitelj” prođe nekažnjeno oduzimajući drugim živim bićima pravo na život – ubijajući ih na tako svirepi način? Naši susjedi iz Češke su zgroženi, jednako kao i naši susjedi iz Slovenije i Njemačke koji ne mogu vjerovati da se takvo što ovdje događa i da nitko za to ne odgovara. Zar je to slika koju kao turistička meka želimo poslati svijetu o našoj predivnoj zemlji u kojoj ubojice nedužnih životinja slobodno šeću? Mišljenja sam da bi kazne za ova zlodjela trebale biti strože, da bi policijske patrole po svim kvartovima trebale biti rigoroznije, a istrage koje se provode nakon tih zlodjela temeljitije. Prijatelji životinja već su u više navrata apelirali na ovaj problem u cijeloj Hrvatskoj, ali sve je, na žalost, ostalo samo mrtvo slovo na papiru. Pobrinuli smo se za formalnosti, ali ne i za sadržaj unutar tih zacrtanih okvira. Imamo zakone za zaštitu životinja, imamo udruge i društva koja se nominalno bore za njihova prava, imamo brojne azile za napuštene životinje i veterinarske stanice, ali izgleda još uvijek nemamo svijest o tome da svako živo biće ima pravo na život i da nitko nema pravo oduzeti mu to pravo.

I, dok diljem Slavonije, BiH i Srbije voda sije zlo i razara živote i dok potaknuti tom tragedijom svi dobri ljudi pokazuju suosjećanje i solidarnost pomažući unesrećenima i boreći se za svaki život, kako ljudi, tako i životinja, neki «nepoznati počinitelj» sustavno truje životinje razornim otrovom, tu, u našem susjedstvu. Taj isti počinitelj i ostali mrzitelji životinja zasigurno nikada neće moći razumjeti što je to cijeli svijet vidio i što je to ljude diljem svijeta toliko dirnulo u fotografiji malenog dječaka koji u vodi do grla u rukama drži svoga psića želeći ga pod svaku cijenu spasiti od strašne poplave.

I ova će vijest naizgled biti samo još jedna vijest u moru sličnih koja sasvim sigurno neće pomoći da se otkrije počinitelj još jednog u nizu okrutnih ubojstava životinja, ali i jedan sasvim mali korak je ponekad dovoljan da se krene ususret zdravijem i boljem društvu u kojem više nećemo pri susretu s nekom nepravdom samo slijegati ramenima i ponavljati onu istu i svima nam dobro poznatu mantru: “takav je život” nakon koje svijet uvijek ostaje isti kakav je i bio, već u kojem ćemo čvrsto vjerovati da je bolji svijet moguć još danas, ako svatko od nas učini bar jedan mali korak prema njemu. Ne uzimajmo zlo zdravo za gotovo, već pokušajmo zamisliti svijet bez njega...

Napisala: Elia Patricia Pekica Pagon