Gdje završava logika - počinje porečka policija (zbog čega je otkazan Drugi biciklistički maraton Sv. Maura)

Predsjednik Biciklističkog kluba Poreč Bojan Horvat poslao nam je pojašnjenje razloga za otkazivanje planirane ovogodišnje MTB biciklijade povodom proslave blagdana Sv. Maura, porečkog sveca-zaštitnika. E-mail objavljujemo u cijelosti.

Često možemo čuti kako je Poreč zimi mrtav, grad bez ljudi i bez događanja. Događaj koji malo razbije monotomiju zimskih mjeseci je proslava zaštitnika grada Sv. Maura, a posljednjih je godina u Istri postalo tradicionalno povodom blagdana zaštitnika između ostalog organizirati i rekreativnu biciklijadu. U Tinjanu se već dugo godina održava biciklijada za Dane pršuta, Buzet ima već desetogodišnju tradiciju, biciklijada u Savičenti je jedna od najmasovnijih u Istri. Naš grad je do prošle godine po tom pitanju bio u potpunosti zanemaren, pa je BK Poreč prošle godine uspješno organizirao prvi rekreativni biciklistički maraton Sv. Maura, sa ciljem da manifestacija postane tradicionalna.

Da postoje veliki interes i potreba za utrkom pokazuje 70-ak sudionika, što je svakako respektabilna brojka za prvo izdanje. Kako se manifestacija održavala po prvi put, kao klub smo pristali na sve uvjete postavljene od strane PP Poreč, što znači policijsko osiguranje na svim asfaltnim dionicama, ma koliko one bile kratke i prometno beznačajne. Omjer je bio 80% šumskih i poljskih puteva naprema 20% asfalta. Policijsko osiguranje se, naravno, posebno plaća, i to svakog službenika po satu plus potrošnju goriva službenih vozila po kilometru. Kako su morali voziti naokolo, na kraju su napravili duplo više kilometara nego je bila dužina biciklijade pa je, kad smo na kraju podvukli crtu troškova manifestacije, najveća je stavka bila upravo ona za osiguranje, preciznije, potrošeno gorivo koje je cijenu manifestacije udvostručilo.

Tijekom višegodišnjeg biciklističkog staža i sudjelovanja po raznim biciklijadama u Istri, policija nikad nije bila prisutna osim ako se vozilo po glavim prometnicama, kao npr. kod Parenzane u Vižinadi, ili je bila prisutna u vrlo maloj mjeri. Primjerice, u Lovranu je to bilo duž prva 2-3 kilometra trase, dok se ne bi izašlo iz grada, i to sve zbog smanjenja troškova. U Kopru policije, primjerice, uopće nije bilo iako smo vozili lokalnom cestom Kopar - Marezige.

Jedno od mogućih rješenja koje može smanjiti troškove su policajci-biciklisti, što se pokazalo odličnim u Novigradu. No, iako porečka policija ima biciklističku jedinicu, njihov je odgovor bio kako to ne dolazi u obzir jer je – hladno!

Trasu utrke namjerno smo birali tako da bi se izbjegle prometne dionice, a k tome smo u odnosu na lani smanjili udjel asfaltiranih cesta, sve kako bismo dodatno umanjili potrebu za policijskom pratnjom.

Prošle smo godine na putu sreli ravno jedan automobil, pet ovaca i dva tovara.

Svatko sa imalo zdravog razuma bi se nakon prošlogodišnjeg iskustva zapitao koliko ima smisla u policijskoj pratnji na cesti Radovani - Vrhjani (vjerujem da ta mjesta većina ne može pronaći na karti), pogotovo ako uzmemo u obzir da su prošle godine jedini prometni čep napravili upravo policajci koji su službena vozila okretali preko nečije preorane kampanje, što je na koncu bilo dostojno scene iz filma "Policijska akademija".

Biciklistički klub Poreč si ove godine nije mogao priuštiti luksuz nepotrebnog plaćanja policijskog vozikanja sporednim cestama Poreštine. Bit ću slobodan pa povući usporedbu: policijsko osiguranje na ovakvoj biciklijadi je kao da imate vod interventne policije na dječjem turniru u mini rukometu, jer je procijenjeno kako postoji mogućnost izbijanja navijačkih nereda.

Financiramo se vlastitim sredstvima i ponekim sponzorstvom i do sada smo zahvaljujući dobroj volji i volonterstvu članova uz minimalna sredstva uspijevali organizirati više događaja. Osim prologodišnje biciklijade, organizirali smo i dvije utrke: dnevnu u St. Bečić pokraj Mugebe i noćnu po ulicama Vrsara. Upravo su članovi odrađivali najveći dio posla, bilo da se radilo o čišćenju zaraštenih puteva, označavanju staza, osiguranja manifestacije ili nečeg drugog. Nitko od nas u tome nema nikakve koristi osobne koristi osim gušta i sreće što smo nešto pružili zajednici u kojoj živimo. Dapače, imamo i troškove, jer nije prvi put da na poslu uzimamo slobodne dane kako bismo se posvetili organizaciji.

Upravo zbog toga među nama vlada veliko razočarenje, zbog inzistiranja na plaćanju nepotrebnog osiguranja tijekom cijele manifestacije, koje, kako sam spomenuo, postoji samo u porečkoj policiji. Kompletni je događaj zbog toga trebalo otkazati, a upitna je i mogućnost organizacije sličnih događanja u budućnosti, jer tko nam može jamčiti da od nas neće tražiti isto?

Dok se u gradu događaju obračuni i oružane pljačke u stilu Divljeg zapada, izgleda da je od toga veći problem održavanje jedne manifestacije rekreativnog karaktera. Ta manifestacija nije za turiste, nego upravo za Porečane, za one koji u Poreču cijele godine žive i rade. Nažalost, zbog gorenavedenih razloga biciklijada ove godine neće biti održana, a vrlo je moguće da više nikad i neće biti organizirana.

BK Poreč je osnovan sa ciljem promocije biciklizma i organiziranja ovakvih događaja, ali očito da volonterstvo i dobra volja nisu dovoljni. Ovom prilikom se želim zahvaliti Gradu Poreču koji nam je izašao u susret i obvezao se platiti sve namirnice za ručak nakon biciklijade kao i TUŠ "Antona Štifanića" čiji su nam učenici kao praksu trebali pripremiti ručak i kolače.

Sljedeći puta kad se neki zaljubljenik u biciklizam ili bilo tko drugi zapita zašto se u Poreču ne održavaju rekreativne biciklijade i zbog čega je grad preko zime tako mrtav, treba ga uputiti na adresu porečke policijske postaje.

Bojan Horvat, predsjednik BK Poreč