Gdje su Damir Kajin i njegov antifašizam u ove teške dane, kad ih doista trebamo?

[slika2w]Kad netko od običnih smrtnika provali glupost, onda je to - glupost. No, kad to čine političari, onda su to demokracija, političko mišljenje, bogatstvo naših razlika i, uglavnom, sve osim gluposti.

U sezoni kiselih krastavaca, kad politika malo kog zanima, a političari se brčkaju u elitnim ljetovalištima i na elitnim jahtama, saborski zastupnik Damir Kajin je prepun verbalne municije koju je proteklih tjedana nadasve uporno ispucavao prema medijima. Nije pucao iz ”thompsona”, nego - u Marka Perkovića Thompsona , a pogodio je, među ostalima, i brojne istarske i hrvatske građane koji su se doslovno poklali po raznim internetskim forumima. (Građanin koji izazove nerede može biti optužen i suđen zbog uznemiravanja javnosti, ali ne i saborski zastupnik).

Te Thompson je ustaša, te oko njega treba napraviti sanitarni kordon, te ovo, te ono, te sve će (on, Kajin) napraviti da koncerta ne bude, te je Thompson politički projekt.. uglavnom, naš se vrli Damir jako potrudio da tiskane, fosforne, LED, plazma i druge stranice i ekrani budu prepuni Marka Perkovića Thompsona, pa se medijskim konzumentima vulgaris stvarno mora nametnuti pitanje nije li i sâm Damir Kajin dio tog političkog, marketinškog projekta, ili čega već?

Svojim je ”antifašističkim” histeriziranjem Kajin izazvao i branitelje, i antifašiste, ali i obične građane koji su ga, ovoga puta ne samo ”zgor Učke”, dobrano popljuvali, iz ovoga ili onoga razloga, uglavnom s pravom. Jer, tko je on, pa bio i predsjednik države, a ne ”samo” saborski zastupnik, da bilo kome, bilo kad i bilo gdje u Hrvatskoj zabrani javni nastup? Ceca može, Brena može, a Marko ne može? Ma, hajde?!

I ja sam antifašist, pa što onda? Daje li mi to za pravo da bilo kome zabranjujem bilo kakvu legalnu aktivnost kakva je glazbeno djelovanje? Ili zbog toga možda ne smijem voljeti Perkovićeve pjesme?

Nije na pojedincima da sude pojedincima, nego je to zadaća sudova. Odvjetništvo neka tuži, policija neka hapsi, sudovi neka sude, pa kad presude da nema pjevanja - onda nema pjevanja. I ja bih Marku prvi otrgnuo mikrofon iz ruke ako zapjeva, a sud mu je to zabranio, kao što će mu istarski branitelji prvi opaliti ”jenu frišku” ako opet počne pjevati ”Gradišku staru” i slične ustaške budalaštine.

Marko Perković Thompson može biti ovakav ili onakav, možete ga voljeti ili mrziti, ali ne možete mu zabraniti da pjeva, ni njemu niti ikome drugome.

Iako sam zadrti antifašist i otvoreni mrzitelj fašističkog crnila, za doček nove godine u porečkom Dandyju i ja zapjevam poneku Thompsonovu pjesmu, kao i pjesme nekih drugih ex-Yu estradnjaka. Svi oni imaju jednako pravo svirati i pjevati, jer im je to zanimanje, jer od toga žive, i jer im na koncerte dolaze mnogi ljudi koji sami trebaju birati što će i da li će pjevati.

Uostalom, neka se Damir Kajin i ostali političari poklope ušima preko glave, jer nikad neće napuniti stadion tolikim brojem svojih pristaša kakvim ih pune estradnjaci svojim obožavateljima. U svakom slučaju, red bi bio da nas, svoje birače, prestanu smatrati maloumnicima kojima netko treba određivati ili dozirati univerzalne građanske slobode kakva je pravo odabira koncerta.

[slika1d] "Naši" fašisti i "njihov folklor"

O dosljednosti Kajinova ”antifašizma” naročito govori činjenica kako se baš nije umorio od vikanja na kolegu zastupnika Furia Radina , koji se ove godine na pulskoj plaži Vargarola ponovno slikao sa talijanskim iredentistima, baštinicima Mussolinijeva fašizma kakav je general Mazzarolli , nekakav načelnik nekakve ”Slobodne općine Pula u egzilu” iz Trsta, te članova drugih ezulskih udruga iz Italije, koji su se i ove godine u Puli okupili u procesiji zamaskiranoj u obilježavanje obljetnice tragedije od 18. kolovoza 1946, kad je u eksploziji desetak tona eksploziva poginulo između 60 i 120 Puljana, a bilo ranjeno njih preko dvije stotine, ili manje, ovisno o izvoru.

Već više godina Furio Radin koketira sa najcrnjim mrakom talijanske fašističke iredente, na što su upozoravali brojni novinari i mediji, od Prvog kongresa Istrijana 1995. godine nadalje. No, nismo primijetili da je Damir Kajin poduzeo bilo što po intenzitetu makar približno jednako mržnji koju je protiv Marka Perkovića Thompsona isijavao proteklih mjeseci, kad su u pitanju bili ”gosti” koji su iz Italije došli Istri u pohode (Sardos Albertini, Vascon, Delbella i drugi). Dapače, neka su se od tih okupljanja dogodila pod patronatom IDS-a.

Dok se u Puli godinama koti leglo najcrnjih neofašista, aveti ne tako davne istarske prošlosti, Kajin drobi po Thompsonu. Dok domaće propalice po forumima ”Ultrasa” Triestine dogovaraju ”akcije” i ”susrete”, dok po prometnim znakovima, fasadama i, što je najgore, spomenicima, crnim sprejem ispisuju svoje bljuvotine, Kajin lupa po Thompsonu, a neofašiste smatra nevažnima, neorganiziranima, sporadičnom pojavom nevrijednom pažnje i folklorom.

Kajin je prvo izjavio kako ” Mazzarolli, kao i svatko tko ne prihvaća teritorijalni realitet Hrvatske, nema što tražiti u Istri, kao što se s takvima, nemaju što sastajati predstavnici lokalne vlasti ” ( Slobodna Dalmacija ). No, nakon što je upozoren na to da je Mazzarolli i ove godine bio na obilježavanju iste obljetnice, Kajin je stvar izrelativizirao do krajnjih granica, rekavši ” kako je generalov govor bio lišen politizacije i isključivosti, te da ničim nije doveo u pitanje teritorijalni integritet Istre i Hrvatske ” (izvor opet Slobodna Dalmacija).

Svatko sa kvocijentom inteligencije većim od sobne temperature ovo će nazvati - skokom u vlastita usta. Jer, nije nevažno što netko govori kad se nalazi s one strane granice. Dapače, jako je važno što misli i što govori bilo gdje i bilo kada .

Krajnje je vrijeme da nam wannabe antifašisti sjašu sa grbače i počnu raditi posao za koji su plaćeni, a to je hapšenje budala koje na našim zidovima pišu da je ovo Italija, ili čestitaju rođendan svom ludom Duceu koji je skončao onako kako je i zaslužio, obješen naglavačke.

Neka nas naši vrli političari prestanu učiti što ćemo i kako, te koga slušati na koncertima, jer su mnogi naši sunarodnjaci i sudržavljani dali život ili zdravlje za to da u ovoj državi može i smije svirati i pjevati svatko tko se nije ogriješio o hrvatske i ljudske zakone. Fašizam u Istri ne može proći, bilo ”domaći”, bilo ”uvezeni”. Nikad nije, a nikad i neće.

Inače ne obožavam pisati komentare, ali kontradiktornosti koje zadnjih tjedana imam u glavi jednostavno vape za oslikavanjem stanja u kojem se nalaze naša nacija i politika, kad ljevičar mora stati uz bok desničaru Thompsonu i braniti njegova prava od deklariranog ljevičara, saborskog zastupnika, hrvatskog branitelja. Živjeli!

(Onome tko je u Istru ili na ovaj porečki portal zalutao, pa ne zna o čemu se u tekstu točno radi, preporučam da pročita izvrstan članak novinara Armanda Černjula objavljen prekjučer na portalu javno.com.)