Galebovima raste broj, a time i glad i stupanj drskosti

Nekad niste mogli ni zamisliti da krenete prema galebu, a da ne uzleti čim mu se približite na manje od desetak-dvadesetak metara. Rijetkost je bila vidjeti ih na zemlji, košari za smeće, kontejneru ili automobilu, a danas tome više nije tako. Možete ih vidjeti posvuda, u sve većem i većem broju. Gnijezde se kojekuda, uglavnom na visokom, pa tako mnogi imaju ”sreće” da po cijele noći ne mogu spavati od cijukanja mladunaca i kriještanja odraslih galebova.

Sudeći prema pismima čitatelja, ali i prema vlastitim iskustvima, galebova ima sve više, a hrane za njih sve manje. Samim time, postaju sve hrabriji i drskiji, pa nas danas i nije začudilo što jedan od njih, nakon što je iz kontejnera istrgnuo vrećicu sa kruhom, nije poletio sve dok mu se fotoaparatom nismo približili na doslovno dva metra.

Iako već godinama upozoravamo na ovaj problem, još se nitko iz vlasti nije oglasio sa konkretnim mjerama za istrebljivanje ptica koje su zbog brojnosti postali prava nametnička pošast, naročito u vrijeme dok mladunci ne odrastu za samostalan let: napadaju ljude, ubijaju druge manje ptice i sitne životinje, golubovi i grlice postali su prava rijetkost, a ni djeca nisu sigurna držeći u rukama svoje panine i drugu hranu.

Fotografije su snimljene jučer u Ronjgovoj ulici, iza Elektroistrine trafostanice.