Fruktozni paradoks: med prije spavanja topi salo

Zdravlje
17.05.2009 00:00
D. Požarić
Fruktoza iz meda može se smatrati regulatorom glukoze u krvi
Fruktoza iz meda može se smatrati regulatorom glukoze u krvi
Fruktoza iz meda može se smatrati regulatorom glukoze u krvi
Valja, naime, konstatirati da u većini europskih zemalja, u Americi, a i u ostalim takozvanim razvijenim zemljama, ima sve više ljudi koji pate od viška kilograma. To i nije neko čudo ako znamo da se ljudi sve manje bave fizičkom aktivnošću, a da se pritom neadekvatno hrane - hranom s puno praznih kalorija koja ne sadrži dovoljno vitamina, mineralnih i drugih čovjeku potrebnih tvari. S obzirom na to da ljudski organizam osjeća da mu te tvari nedostaju, ljudi jedu sve više hrane kako bi ih dobili ili koriste kemijski proizvedene vitamine i druge preparate da bi nadoknadili ono čega u hrani nema.

Živi enzimi u kvalitetnoj hrani

No, sve što organizmu treba nije moguće nadoknaditi raznim preparatima. Potrebno je da su hranjive tvari međusobno povezane u određenim omjerima uz koje su vezane i tvari u tragovima, a uz koje često idu i živi enzimi, a toga ima samo u kvalitetnoj hrani, a ne u kemijski proizvedenim sredstvima. Stoga su uzaludni svi dosadašnji napori farmaceutske industrije da napravi preparate koji će omogućiti da gojazni ljudi na lak način smršave bez bojazni da će to narušiti njihovo zdravlje.
I sada se pojavljuju dr. Živadinović i niz drugih uvaženih liječnika koji na znanstvenim skupovima širom svijeta tvrde da se može smršaviti uz pomoć meda. Paradoksalno, zar ne, kad je općepoznato da je med visokoenergetska hrana, namirnica s mnogo kalorija od koje bi tjelesna težina trebala samo rasti, a ne opadati.
Ipak, stvari izgledaju nešto drukčije ako razmotrimo fiziologiju, odnosno djelovanje meda od trenutka kad ga unesemo u naš organizam. Med se uglavnom sastoji od dvaju jednostavnih šećera - glukoze i fruktoze. Kad, recimo, pojedemo žlicu meda, šećeri iz njega putem probavnog sustava dolaze u jetru. Fruktoza se u jetri pretvara u glikogen koji se može pretvoriti u glukozu ako padne razina šećera u krvi, odnosno ako u krvi u određenom trenutku glukoze nema dovoljno. Inače, on ostaje kao rezerva u jetri. No, ne samo to. Fruktoza u jetri aktivira enzim koji joj omogućuje da apsorbira mnogo više glukoze no što joj je potrebno i što bi činila da nema fruktoze. Tako jetra prikupi višak glukoze iz krvi i sprječava nagli skok razine glukoze u krvi. Stoga se fruktoza iz meda može smatrati regulatorom ovog šećera-glukoze u krvi. Riječ je o, kako ga liječnici i znanstvenici nazivaju - »fruktoznom paradoksu«.

Ne valja pretjerivati

Medom do vitkosti
Mirta BLAŽEVIĆ

Samo prirodna fruktoza topi kilograme

Pri istraživanjima kako med djeluje na gojaznost došlo se i do jedne zanimljive spoznaje. Znanstvenici su se upitali zašto bi gojazni ljudi trebali uzimati baš med, kad fruktoze ima i u industrijski proizvedenom invertnom šećeru ili nekim drugim preparatima. Pokušali su svojim ispitanicima davati takve preparate, no rezultata nije bilo. Na topljenje kilograma djelovala je samo prirodna fruktoza koja se nalazila u medu. Slično je djelovala i fruktoza iz voća i povrća, no budući da je tu ima znatno manje nego u medu, i rezultati su bili vrlo spori.

Fotogalerija

© 2003 - 2024 Parentium Media - Hosted by Plus.hr
Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja boljeg korisničkog iskustva. Izjava o privatnosti