Franko Buda ne vidi u čemu je problem što Bruno Rajković na rivi harmonikom ilegalno pili živce dok se druge tjera kao kriminalce

POREČ - Josip Bračić je Kninjanin koji je godinama živio i radio u Mariboru, da bi nakon raspada Jugoslavije postao apatrid. Jedan je u masi »izbrisanih« građana, koji nemaju slovensko državljanstvo, za razliku od njegove djece i supruge. U međuvremenu je dobio i otkaz na poslu, od kada pokušava za život zaraditi zabavnim lutkarskim programom u kojem mu pomažu kći i sin, mladi obrazovani glazbenici. Već ga se godinama viđa na porečkoj rivi, a kaže da je dobrodošao i u Ljubljani i Beču.

»Neku večer su nas komunalni redari i policija otpremili s rive kao kriminalce. Svagdje smo dobrodošli, samo ne u Poreču. Kažu da nemamo odobrenje za ta dva večernja sata u kojima zabavljamo prvenstveno djecu, ali i odrasle prolaznike. Ja sam poslao zahtjev da mi se odobri mjesto na rivi, ali nisam dobio nikakav odgovor. To sam im i rekao kad su nas došli potjerati. Komunalni redari pozvali su me da dođem u gradsku upravu radi provjere. Tamo sam saznao da su mi odgovor poslali u Knin, ali se on vratio, a u njemu navodno stoji da se nisam javio na vrijeme«, pripovijeda Bračić. Pokazuje nam dopis od 16. ožujka ove godine, kojim od gradske uprave traži mjesto za svoj program od 20 do 22 sata na rivi. Kopiju rješenja koje se vratilo u gradsku upravu nije, kaže, dobio.

- Već sam 16 godina na ulici, a u Poreču samo meni ne daju da radim. Makedonac koji je bio s lutkama ovdje nije imao tih problema, a nema ih ni čovjek koji na rivi svira harmoniku. Njih nitko ne dira. Dio novca koji smo zaradili od sviranja i lutaka dao sam učitelju glazbe svoje djece iz Nove Vasi, a oni me tretiraju kao klošara u vlastitoj zemlji. Što mi preostaje? Krasti ili prositi? Ljudi u Zelenoj Laguni, gdje spavamo u kampu, znaju me i doživljavaju kao dio porečkog turizma. Nije mi jasno zašto se gradske vlasti tako prema meni ponašaju, kaže Bračić.

Pitali smo Franka Budu, šefa odsjeka za upravne i administrativne poslove u komunalnom odjelu, kako je to Bračić zakasnio na natječaj u travnju, ako je dopis poslao u ožujku. »To nije istina. On svake godine dođe u Poreč kad hoće i postavi se gdje hoće, a na natječaj je poslao samo zahtjev o tome što bi on radio, ali ne i potrebnu dokumentaciju, potvrde iz porezne uprave i grada«, rekao je Buda. Harmonikaš kojega spominje Bračić je Porečan Bruno Rajković, koji također nema odobrenje, nitko ga ne miče s rive ispred gradske vijećnice i Buda ne vidi u čemu je problem.

A problem je velik, jer čovjek koji živi u Poreču može ono što Kninjanin ili apatrid ne može, premda se obojica nastoje izboriti za kunu i obojica imaju pravo na to po jednakim uvjetima – u idealnom i socijalno pravednom društvu. Ali u cirkusu koji se voli zvati porečkom turističkom ponudom za jednog od njih nema mjesta. Zato što nije Porečan?

Sniježana MATEJČIĆ