Fran Palokaj: Naš pogon za preradu jestivih algi u Kašteliru izvozit će u zapadne zemlje

Piše: Marina Damian

Greentech developer Fran Palokaj tvrdi da ljudi u Istri mogu živjeti od poljoprivrede koja ne zahtijeva motiku ni traktor . Štoviše, obećava proizvodnju na šest tisuća hektara i 12 tisuća kvalitetnih radnih mjesta, stoga smo ponovno posjetili svestranog poduzetnika da nam ispriča više o sebi i svojoj inovaciji.

Podsjetimo, Palokaj u Istri otvara Akademiju algi za istraživanje i edukaciju zainteresiranih kooperanata koji mu se ovih dana javljaju sa svih strana. U planu je veliki pogon za preradu jestivih algi koje će izvoziti u zapadne zemlje, za početak u Nizozemsku gdje živi više od trideset godina.

“Nakon što sam došao u Kaštelir i započeo uzgoj algi, pitali su me prodajem li svoj know how. Ne, odgovorio sam, ja svoje znanje poklanjam. Rješava li se problem, novac dolazi automatizmom”, govori Palokaj dok nudi alkalnu vodu dobivenu od chlorelle koju za testiranja uzgaja u dvorištu iznajmljenog stana. Pije je redovito i tvrdi da nije ulovio prehladu ni gripu od 2010. kad se posvetio algama.

Na njih je potrošio sve što je od tada zaradio, no nije mu žao. Nakon sedam godina istraživanja u Šibeniku je doživio aha-moment: shvatio je kako da posloži tehnologiju koja će algama omogućiti daleko brži rast populacije, njihove biomase i na kraju, profita.

Palokaj se za svoje rješenje vratio prirodi i otkrio kako ih uzgajati na maloj površini zemlje bez skupih centrifuga i cijevi. ”To je industrija, dok su alge kao biljke, njihov uzgoj mora biti poljoprivreda, a traktor je aplikacija”, objašnjava. U njegovom sistemu voda nesmetano klizi u vertikalnim, a povezanim bazenčićima. No, ako u jednom trenutku pođe po zlu, moguće je odmah zatvoriti kontaminirani dio.

I dok je njegova indoor tehnologija u procesu patentiranja, osnovni model Palokaj će svima prepustiti na korištenje. A vjeruje da će se koristiti jer njime povećava proizvodnju s 0,28 do jednog grama na čak sedam grama biomase u litri vode što je, kaže, najveći poznati prinos u svijetu. Proteini iz algi tako postaju konkurentni proteinima iz jaja, mlijeka, krumpira što su prepoznale i velike svjetske kompanije u branši, poput Unilevera.

Palokaj se oduvijek zanimao za fenomen rastuće ljudske populacije i njihove prehrane; diplomirao je na temu demografije. No, nakon što je s rodnog Kosova došao magistrirati ekonomiju u Zagreb, a potom u Rotterdam gdje je i ostao, zaintrigirao ga je štetan ljudski utjecaj na klimu jer je u lučkom gradu redovito patio od glavobolje. Nakon pada željezne zastave, započeo je s izvozom čajeva, aroma i aditiva u Rusiju. U smogom pokrivenoj Moskvi prvi je put doživio zagađenje u punom smislu te riječi, no slijedilo mu je još jedno razdoblje rada u biotehnologiji hrane.

Dok je vodio tvornice za proizvodnju škroba u Slavoniji i Vojvodini sa 750 zaposlenika, shvatio je da “svijet nije kratak u šećeru već u proteinima”. Kad se njegova proizvodnja zatvorila zbog malih kvota i političkog pritiska, okrenuo se ekološkim vrijednostima i razvoju algi kao izvoru zdravlja i proteina. O tome se naveliko istražuje od drugog svjetskog rata, no proizvodnja algi za biogoriva i zdravu prehranu i dalje je nepremostivo skupa. Palokaj je zaradio novce od uspostavljanja vjetroparka na Kosovu, obuo gumene čizme i počeo financirati istraživanja i bazene s algama od Kosova do Nizozemske.

Godine 2015. došao je i do Hrvatske. Najprije je započeo s projektom dobivanja astaksantina, iznimno zdravog karotenoida iz algi, u Dubrovniku, nastavio je s drugim razvojnim projektima u Šibeniku i Rijeci te uspostavio suradnju s Institutom Ruđer Bošković za ekstrakciju hranjivih tvari iz chlorelle. S puno žara spominje znanstvenike na Institutu, pekare i proizvođače tjestenine koji entuzijastično rade na inovacijama i istraživanjima.

I dok se za paštu, smoothie, sladolede i druge proizvode koje planiraju uvesti na hrvatsko tržište koristi svježa chlorella, krajnji je cilj dobivanje zdravih dodataka prehrani i njihov izvoz, jednom kad uspostave edukaciju i zainteresirani započnu s proizvodnjom algi zbog čega su se i obratili medijima.

“Tu ne treba kopati ni špricati, već se putem mobitela kontrolira temperatura i rukuje ventilima. Možeš otići u Zagreb u kazalište, a nakon dva dana kad dobiješ obavijest da je vrijeme za berbu, vratiš se i pokupiš biomasu”, kaže Palokaj i dodaje da će laboratorij i pogon za preradu odraditi sav preostali posao.

Što ako nešto pođe po zlu, pitam, na što odgovara da se u tom slučaju izgubi oko dva tjedna berbe; alge se u idealnim uvjetima razmnožavaju dvaput dnevno.

Na kraju, Palokaj zaključuje da imamo jako dobru klimu za uzgoj algi. Sviđa mu se ovdašnji mentalitet i računa na pomoć lokalne zajednice. Kako kaže, ako želimo poslovati s velikima, moramo sami biti veliki. “Što nas je više, to je bolje”.