Finale Casanovafesta: erotska književnost na blogu

Blogerica Marčelina, pravim imenom Slobodanka Boba Đuderija napisala je najbolju blogersku erotsku priču na natječaju raspisanom uoči Casanovafesta.

"Njena je priča za dužinu konja bila ispred drugih, a o pobjedniku nije odlučivao nikakav žiri, već su sami blogeri glasali", napomenuo je Pero Kvesić na početku predstavljanja autorice najbolje priče posljednje večeri Casanovafesta u beach baru Dionys na Montrakeru.

Duhovitu priču, napisanu kao dijalog muškog i ženskog lika, publici su pročitali autorica i Davor Šišović, koji je ustvrdio da je blog donio puno literaturi, odnosno da je iz blogova posljednjih godina nastalo 20 knjiga od kojih su neke dobile značajne književne nagrade.

"Blog je neka vrsta javnog dnevnika. Pišem ga direktno iz duše, zaboravim da to odlazi u javnost. Meni je blog oaza u kojoj se mogu ponašati kako želim i osjećam, i kad sam na blogu osjećam se kao da sam doma", priznala je Marčelina Boba, koja je iz Splita sa sobom povela prijateljicu blogericu Danicu Čvorović.

I dok je Kvesić pokušao uvjeriti publiku da je blog poligon za zanat književnosti, a Šišović da blog cvate kao neka vrsta virtualnog izdavaštva, nadomještajući sušu književnog izdavaštva u krizi, blogerica Danica rekla je da je njoj blog prvenstveno zabava.

"Ali i na blogu, kao i u našem stvarnom društvu, nedostaje nam humora i smijeha", rekla je Danica, zapravo Ana.

Dok su se okupljeni u Dionysu sladili fužima s tartufima, vrsarski gosti obilazili su izložbe grafika Miroslava Šuteja u općinskoj palači, izložbu fotografija Rina Gropuzza i Mare Bratoš, te pjesničko-grafičke mape "Štrolige, prči i divice" Renata Percana i Drage Orlića u staroj školi. Živo je bilo i na rivi, među štandovima na kojima su se nudili istarski afrodizijaci iz domaće proizvodnje, na čelu sa školjkama iz Limskog kanala.

Erotski plesni show na Montrakeru izvela je grupa Boom Pacha Boom, dok su za glazbu bili zaduženi mladići i djevojke iz grupe Don't touch this.

Nažalost, projekcija posljednjeg filma drugog izdanja Casanovafesta bila je katastrofalno loša, unatoč prepunom gledalištu. Vizualno raskošan Fellinijev "Casanova" izgubio je sve svoje atribute zbog izuzetno loše filmske kopije, pa je zapravo bio negledljiv.

Doduše, kad se podvuče crta nakon tri dana krcatih večernjim programima, Casanovafest mora dobiti zeleno svjetlo. Bazično dobro zamišljen program, doduše, ostavlja još dosta mjesta za razigravanje, a kako programi iziskuju različite razine intelektualnog i emocionalnog angažmana, ne bi se morali nužno nastavljati jedan na drugoga – mogli bi se dijelom preklapati, jer vjerojatno ne privlače istu publiku. (Sniježana MATEJČIĆ)