Feral Tribune: Lijepa naša Istra De Mallorca

Piše: Tatjana Gromača 

[slika1d]Prije dvadesetak dana, točnije 14. lipnja 2007., njemački Die Zeit objavio je, za hrvatske građane važan članak uglednog njemačkog novinara Norberta Mappes–Niedieka, autora knjige ”Balkanska mafija” (prijevod je objavio zagrebački Durieux). Tekst respektiranog evropskog intelektualca i novinara nosi naslov: ”Kupiti, prodati, nestati”, a u podnaslovu stoji – ”Kako je koruška banka Hypo Alpe Adria unovčila Brijunsku rivijeru – zajedno s hrvatskim zločincima”. Niediek u tekstu nadahnuto opisuje jugoistočnu obalu Istre kao raj na zemlji, a kao dodatnu prednost sačuvanog i bogatog istarskog dijela Sredozemlja ističe nezanemarivu činjenicu da je ta morska obala udaljena svega ”pet BMW sati od Münchena ili Beča”.

Autor teksta kaže da se povoljne nekretnine u Istri za njemačko i austrijsko tržište dogovaraju na ”posebnim sastancima, i sa naglašenom korupcijom”. Početak te, kako Nieidek kaže, ”opako asimetrične suradnje između Istre i Koruške” locira se u kolovoz 1999. godine, kada je novoizabrani župan Koruške Jörg Haider posjetio Pulu i sastao se s tadašnjim, IDS-ovim županom, Stevom Žufićem. Ubrzo nakon posjeta austrijskog neonacista koji se voli služiti slikovitim geslom: ”Koruška do mora”, u Istru je stigla, tada koruška, a odnedavno bavarska, Hypo Alpe Adria banka. Vrlo brzo nakon tog misterioznog upliva ”kućne koruške banke” na istarsko tržište, počele su prve, po svom ishodu sramotne, od javnosti vrlo diskretno izvedene trgovine istarskim zemljištem.

O skandaloznoj rasprodaji istarskoga zemljišta domaći su mediji povremeno izvještavali. Nedavno su toj temi bile posvećene čak dvije HTV-ove emisije – ”Kontraplan”, u kojoj su gostovali istarski oporbenjaci Livio Bolković i Bruno Poropat, i ”prvooptuženi” - istarski župan Ivan Jakovčić, te TV dokumentarac naziva ”S.O.S. za Istru”. Dakle, problem u Hrvatskoj nije nepoznat. No ipak, čini se da je članak u Die Zeitu bio potreban kako bi stvari proširio na internacionalnu razinu.

Što se događa?

[slika2l]

- Ugledni njemačko-austrijski novinar javio se nekim našim članovima Odbora za referendum. Naravno da smo to jedva dočekali, pogotovo što vjerujemo da uz njegovu pomoć tu priču možemo proširiti na Bruxelles i Strasbourg. Tada vjerujemo da će netko ipak početi ozbiljnije razmišljati o toj priči. Nakon što je članak objavljen u Die Zeitu, osvrte na tekst prenijela je i državna austrijska televizija, tako da sada ima puno upita što se zapravo ovdje u Istri događa – kaže Damir Radnić, član predsjedništva Istarskog socijaldemokratskog foruma (ISDF-a).

A što se zapravo događa?

- Otkako je 1993. godine IDS došao na vlast, do danas, informacije o Istri su išle samo jednosmjerno preko Učke, a one su davale lažnu sliku o Istri kao regiji blagostanja, a koju su slali Jakovčić i Kajin, i nitko se nije udostojio doći ovdje i vidjeti što se zapravo događa. A ovo ovdje je Južna Amerika u klasičnom smislu, s tom razlikom da smo mi, kao pokret otpora koji se unatoč pritiscima usuđuje glasno govoriti, još uvijek živi. Postoji mnogo građana u Istri koji misle kao mi, ali imaju opravdani strah da će, ukoliko progovore nešto protiv IDS-a, ostati bez posla, da će ostati gladni – kaže također član ISDF-a i građanske udruge nazvane ”Odbor za referendum”, poznati roker Bruno Langer.

Kao prvi veliki, prema riječima gospodina Langera, ”eklatantan primjer zlodjela, najvećeg u tranzicijskom svijetu Evrope”, istarski opobernjaci ističu slučaj prodaje Arenaturista. Oni kažu da je hrvatsko pravosuđe imalo taj slučaj ”na dlanu”, ali da nije reagiralo. Zašto? Logična je pretpostavka naših sugovornika da je i hrvatsko pravosuđe skrivajući pogled od prodaje Arenaturista na taj način otvorilo sebi put u raznovrsne interesne participacije.

- O slučaju Arenaturist se u Hrvatskoj, nažalost, jako malo govori – kaže Radnić – a to je sigurno jedna od najvećih privatizacijskih pljački u Hrvatskoj, gdje je 10-ak hotela i 12 kampova prodano za 4 milijuna i 20 tisuća tadašnjih njemačkih maraka, ili 2 milijuna i 100 tisuća eura. Novi vlasnik Arenaturista svojevremeno je izjavio u Glasu Istre da ga je Jakovčić osobno vukao za rukav da dođe kupiti tu tvrtku, dakle, više je nego očigledno da je u prodaju Arenaturista direktno upleten istarski župan.

Samo jedan dan nakon što je to prodano, u Gradskom poglavarstvu grada Pule, za vrijeme vlasti Giancarla Župića, dakle također IDS-ova kadra, priređen je veliki prijem za nove vlasnike Arenaturista, dok u Hrvatskoj još nitko nije znao tko su ti vlasnici.

[slika3d]

Bruno Langer kaže: ”Ja sam često optuživan da sa slučajem Arenaturist gnjavim već šest godina. Želio bih još malo pojasniti stvari oko ovog stravičnog slučaja. Kompleks poduzeća, hotela i kampova koji se prostire od Pule do Medulina prodan je dakle za vrijednost jedne malo elitnije pizzerije. Nominalna vrijednost tog kompleksa u trenutku prodaje, 18. kolovoza 2000. kada je transakcija prodaje obavljena, na nevjerojatan način da je burza bila otvorena i zatvorena u doslovno pet minuta, bila je 25 milijuna maraka, a cijeli je kompleks prodan za 4 milijuna i dvadeset tisuća maraka. Kompleks je kupljen od strane talijanskih investitora Granito i Tacana. Oni su sada dobili ponudu da prodaju taj isti prostor za 120 milijuna eura (što je protuvrijednost od oko 1200 novih stanova površine 50 četvornih metara u Puli)! A samo jedno područje u Medulinu naziva Posessi, talijanski su vlasnici nedavno prodali britanskom fondu za 6,5 milijuna eura!”

Glavaševa transakcija

- Druga pljačka - nastavlja član predsjedništva ISDF-a, gospodin Damir Radnić - još veća po financijama, jer tada kada je izvedena mi procjenjujemo da je vrijedila negdje oko milijardu i 300 milijuna kuna štete za Vodnjan (što je protuvrijednost od oko 1700 novih stanova od 50 četvornih metara u okolici Pule), Istru i Hrvatsku, bila je prodaja Barbarige i Dragonere.

[slika4l]

”Članovi vijeća općine Vodnjan nisu bili ni svjesni koji deal su u prosincu 2000. godine izglasali” - kaže u svom članku Norbert Mappes–Niediek o slučaju Barbariga i Dragonera, i nastavlja: ”Čak 374.000 četvornih metara netaknute obale preneseno je u vlasništvo do tada nepoznate firme za sramnih 5,12 eura po metru kvadratnom. Transakciju je naravno financirala Hypo Alpe Adria. Predsjednica nadzornog odbora tvrtke kupaca poduzetnika je mjesna Hypo šefica. Poduzeće je bilo u vlasništvu Hypo Alpe Adria banke, do tada u poslovima prometa nekretninama, nepoznatog odvjetnika iz Klagenfurta, Gerharda Kuchera te jednog bečkog špekulanta u poslovima nekretninama Detleva Neudecka, tadašnjeg člana nacionalnog vijeća, te stručnjaka za financije FPÖ (Austrijska slobodarska stranka Jörga Haidera). Nekoliko mjeseci nakon toga slijedi duplo veći 'komad filea' i ovoga puta za ugodnih 7,35 eura po metru kvadratnom. Kupac je bila druga firma, ali u vlasništvu istih osoba: Hypo Alpe Adria banke, odvjetničkog ureda iz Klagenfurta i bečkog vijećnika. Jedva da je prodaja bila zaključena, da bi ubrzo nakon toga Općina, za tek prodano i zakonom zaštićeno zemljište promijenila namjenu iz rekreacijskog u turističko građevinsko zemljište. Cijena ovog zemljišta preko noći je porasla dvjesto puta!”

Tako, u hladnoj maniri krimi-priče, radnju oko prodaje Barbarige i Dragonere prepričava njemački novinar Niediek. Važno je dodati da je tadašnjem šefu Hypo banke Wolfgangu Kultereru, pred Glasom Istre ”izletjelo” da mu je prenamjena ovih prostora obećana još prije kupnje! O cijeloj pak stvari prodaje, navodi Radnić iz ISDF-a, u Istri nije znao nitko osim grupice ljudi – Jakovčića, Žufića, i par vijećnika u općini Vodnjan, inače bi, ako nitko drugi, ljudi iz opozicije ”podigli galamu”.

Zanimljiva je i činjenica da je, odmah po svom dolasku u Istru, Hypo banka IDS-u dala 300.000 eura kredita za izbore 2000. godine, a nije loše spomenuti još neke zanimljive hrvatske partnere Hypo banke koje Niediek ističe u svom tekstu, od kojih neki već sjede, a druge se tek očekuje ”iza rešetaka”. Tako Niediek spominje umirovljenog generala Vladimira Zagorca, kojeg naziva ”uspješnim trgovcem nekretninama u Istri, a kojemu je Hypo banka u jednom mafijaškom potezu platila otkupninu za otmicu njegova sina”. Poznata je, također, opravdana sumnja, da je preko iste banke umirovljeni general ”oprao” veću količinu novca.

Drugi zanimljivi partner Hypo banke je Ivić Pašalić, koji je od Hypo banke dobio 30 milijuna eura kredita za izgradnju jednog trgovačkog centra, a treći je, pak, ”kum Osijeka”, gospodin Branimir Glavaš, koji je s Hypo bankom izveo vrlo uspješnu transakciju prodaje svog stana (od države ga je kupio za svega 3000 maraka, a jednoj ”kćeri” Hypo banke prodao za 280.000 maraka!).

Popravak greške

[slika5l]No, vratimo se u Istru. Istarski, kako ih njemački novinar naziva, ”buntovnici” pitaju se zbog čega je Istarska županija odbila godinu dana kasnije drugu priliku da popravi svoju veliku grešku oko prodaje Barbarige i Dragonere. Prilika da poprave grešku pružila se naknadnom intervencijom Državnog odvjetništva da se područje Barbarige i Dragonere ipak ne može prodati, jer je Županija imala pravo prvokupa. Zašto Jakovčić kao župan nije tada odbacio prijašnju odluku Županijske skupštine o prenamjeni odnosno prodaji toga ogromnog zemljišnog kompleksa? Zašto nije raspisao referendum o Barbarigi i Dragoneri, kada je dobio skoro 13.000 potpisa od Odbora za referendum, odnosno od istarskih građana koji nisu pristajali na tu prodaju?

- Ma jednostavno zato – kaže gospodin Bruno Poropat, predsjednik Odbora za referendum i jedan od glasnijih ”buntovnika” u Istri, nekada također član IDS-a – što je to ono što mi stalno tvrdimo, da je on direktno, najdirektnije što može, umiješan u sve to. Ni dandanas se još uvijek ne zna vlasnik tih 50 posto vlasništva tvrtki AB Marisa i Darija na Barbarigi i Dragoneri, gdje je, u tom trenutku, napravljena ogromna šteta po javne prihode, u iznosu od 1,3 milijarde kuna.

Poropat smatra da će, po realiziranom scenariju, Vodnjan od prodaje uprihoditi samo 58,7 milijuna kuna, a država 1,1 milijun. Da je Županija ostvarila prvokup i prodala zemljište po najnižoj tržišnoj cijeni od 150 eura, Vodnjan bi uprihodio 1,33 milijarde, a država 26 milijuna kuna.

- Sada su - kaže Damir Radnić - austrijski istražni organi usmjerili svoju pažnju i na Istru, jer je Hypo banka prodana drugoj banci i tu je isto napravljena velika šteta. Hypo banka se u Austriji prikazivala sa 400 milijuna eura gubitaka, a samo u Istri zaradili su stotine i stotine milijuna eura. Tako da vjerujemo da ćemo u dogledno vrijeme saznati tko je vlasnik tih preostalih 50 posto vrijednosti tvrtki koje su kupile Barbarigu i Dragoneru, i sva je vjerojatnost - zaključuje - da su to čelnici IDS-a.

[slika6d]

- Mi smo uvijek – dodaje Bruno Poropat – govorili da je Jakovčić glavni krivac za sve, ali on nikada nije posegnuo za pravom i reagirao putem suda. To znači da su naše optužbe istinite, da je on uključen u to. Evo, sada i zadnji slučaj oko Rockwolla. Mi smo došli do tajnog ugovora o tome, a Jakovčić još uvijek govori da je on uvijek bio protiv toga, da su to sve lokalne vlasti. Međutim, na tom ugovoru stoji njegovo ime i prezime, on je tu prvi potpisnik! – kaže arhitekt Poropat iz Rovinja.

Bruno Langer objašnjava unutarnju sliku problema: – Ljudi su egzistencijalno ucijenjeni od IDS-a, i zato svi izbjegavaju javno izjašnjavanje. Uvijek se govorilo – Franjo Tuđman i 200 bogatih hrvatskih obitelji. A da li je netko ikada rekao naglas – Ivan Jakovčić i istarskih 100 porodica koje danas imaju apsolutnu financijsku i političku vlast u Istri? Oni su razvili tu vertikalnu i horizontalnu mrežu po cijeloj Istri, imaju strahovitu vojsku svojih poslušnika. Znači, to su sve njihovi vojnici koji su spremni ”pucati” za njih, jer njihove obitelji i životi, sve se urušava, znači, imaju jaki interes! IDS-ovi pipci rašireni su svagdje, i svatko tko im se suprotstavi – bit će kažnjen. Oni kontroliraju dobar dio medija, i htjeli su zavladati cijelim medijskim prostorom, tako da je Istra sada na zadnjem mjestu po političkim slobodama u Hrvatskoj. Ona je sada na razini Putinove Rusije.

Ogromne pljačke

- Dešavaju se stvari gdje je, kroz osnivanje parainstitucija i interesno povezivanje, Jakovčić sebi zagarantirao jednu izbornu masu ljudi, to je tih 17.000 glasača koje je on dobio, koji se boje za svoj status sutra – dodaje gospodin Poropat. - Međutim, treba znati da mu 80 posto ne vjeruje, jer nisu došli na glasanje.

- Istra je već godinu dana bez državnog odvjetnika! Zašto je to tako? – pita se gospodin Radnić.

[slika7l]

Dvije ogromne pljačke, Arenaturista i prodaje Dragonere i Barbarige napravljene su za koalicijske vlade, što naši sugovornici smatraju vrlo znakovitim.

- Nisu bez vraga postavili pitanje neki analitičari, poslije priče o Maestru, sad HFP-u, da li je to djelomice usmjereno protiv Linića? Pa se mi u Istri isto pitamo – kaže Radnić – te su se stvari u Istri dogodile za vrijeme Linića, koji je u Račanovo vrijeme bio istureni ekonomist koji je surađivao s Istrom. Danas je to u HDZ-u Darko Jergović, on je oficir za vezu između HDZ-a i IDS-a.

- Brijuni rivijera je velika pljačka prostora, veliki gospodarski kriminal na koji mi upozoravamo i koji se dešava. Netko bi morao reagirati na ta upozorenja, ali očito da su tu svi umiješani, očekuju valjda od tog kolača jedan svoj dio. Taj kolač je veliki. Brijuni rivijera, koju vodi Veljko Ostojić, je jedna podloga još veće pljačke prostora, a tu unutra uključen je i najviši državni vrh – kaže gospodin Poropat, i dodaje: - Ako Sanader i drugi ljudi nisu vidjeli opasnosti koje se događaju sa našim prostorom, a na koje stalno alarmiramo sve stranke u Hrvatskoj, onda to znači da su svi unutra.

- Mi zato - nastavlja Poropat – tražimo reviziju Prostornoga plana Županije istarske, da se hitno stopiraju ti procesi koji su katastrofalni. Jer toga ima još – Plominski zaljev počeo se nuditi kao prostor izgradnje LNG-a, Rockwoll, Plomin 2, Plomin 3, dvadeset i sedam golf igrališta, pretvaranje poljoprivrednih površina u građevinska područja, useljavanje 500 tisuća novih građana na građevinska područja u Istri – to su sve procesi koje su oni legalizirali kroz određene planove…

- Mallorca ima otprilike površinu kao Istra, oni su u Palma de Mallorci do 2004. godine već imali osam gradonačelnika Nijemaca, jer su dio Evropske Unije i mogu se tamo naseljavati. Osamdeset posto gruntovnih vlasnika su Nijemci, i centralna vlast je njemačka – pesimističan je Bruno Langer.

Bruno Poropat, pak, kaže: - Bilo bi jako dobro kada bi sudski procesi koji su započeti, kada bi se oni stvarno razvili u segmentu sudstva. Ne politike, nego sudstva. Nama ovdje hitno treba profunkcionirati državno odvjetništvo. I mora se pojaviti jedna relevantna snaga koja će dati garanciju građanima u definitivno pozitivne promjene, da ljudi osjete da je šansa u nekakvoj novoj reformi, u nuđenju novih sistema upravljanja ovim prostorom.