Emanuel Cotić demantira navode iz članka u Glasu Istre (Pazin: Preveslali Volvo za deset kamiona?)

Po odredbama čl. 2. st. 3. Zakona o elektroničkim medijima te čl. 42. st. 2. i čl. 57. st. 3. Zakona o medijima objavljujemo integralni tekst demantija Emanuela Cotića iz Motovuna koji se spominje u članku kojeg smo 30. listopada 2011. prenijeli iz Glasa Istre.

«U tiskanom izdanju „Glasa Istre" od 30. listopada 2011. godine objavljen je pod naslovom „Preveslali Volvo za deset kamiona?" članak autora Branka Škorića, u kojem se mene prikazuje na vrlo negativan način.

U tom me se članku dovodi u vezu sa raznim nečasnim radnjama i kaznenim djelima; jedini upitnik nalazi se u naslovu.

U preostalom dijelu članka autor B. Škorić predstavlja kako sam ja bezuvjetno kriv za sve što mi Državno odvjetništvo stavlja na teret. Intonacija članka ne ostavlja nimalo mogućnosti za to da ja nisam kriv.

Držim da je takvo postupanje novinara protivno odredbi toč. 17. Kodeksa časti hrvatskih novinara, koja novinare moralno obvezuje da u prilozima o sudskim postupcima poštuju ustavno načelo pretpostavke nedužnosti optuženika.

Novinar B. Škorić, kao pisac izvješća iz sudnice, morao bi poznavati osnovne odredbe o kaznenoj odgovornosti. Od svih stvari koje kao okrivljenik moram proživljavati u iznimno neugodnom kaznenom postupku, odvjetnici su me upozorili da kod najtežeg („glavnog") djela koje mi se stavlja na teret (prijevara u gospodarskom poslovanju, kako uredno bilježi novinar B. Škorić) Državno odvjetništvo mora dokazati da sam postupao sa tzv. izravnom namjerom.

Moj branitelj i ja - nakon uvida u isprave u iskaze svjedoka - mislimo da takvo što nije izgledno. Osobno čak sa sigurnošću znam da ništa što sam radio u svezi tvrtke C.D. nisam činio sa namjerom da pribavim protupravnu imovinsku korist.

Novinar B. Škorić svakako nema neposrednog saznanja o misaonim procesima u mojoj glavi, očigledno nije razgovarao sa svjedocima (niti je čak bio na ranijim sudskim raspravama, kada su svjedoci bili saslušavani) te svakako nije imao prilike pregledavati pojedinačne isprave koje se nalaze u sudskom spisu. Posve je neprikladno da novinar sa tako skromnom razinom informiranosti za nekoga izričito tvrdi kako je sudjelovao u prijevari teškoj oko milijun eura.

Novinar bi si u najmanju ruku trebao postaviti pitanje gdje mi je tih milijun eura: ja znam da moja imovina nakon poslovanja sa tvrtkom C.D. nije porasla, dapače.

Ono što iz cijelog zamršenog slučaja mogu priznati kao svoju „krivicu", jest da sam vjerovao Vladimiru Debeljačkom, osobi koja moje povjerenje nipošto nije zasluživala. Čudi me, međutim, koliko dugo je - barem djelomično - toj osobi vjerovalo čak i Državno odvjetništvo. Makar moj branitelj već nekoliko godina zahtijeva da se u kaznenom postupku vještačenjem utvrdi tko je, falsificirajući moj potpis, odobravao razne isplate pomoću kojih je iz tvrtke C.D. d.o.o. izvučen visoki novčani iznos, Državno odvjetništvo nije pokazalo interes da se na taj način utvrdi kamo je novac sa žiro-računa tvrtke C.D. otišao.

Riječ je o isplatama koje su se dogodile u vrijeme nakon što je Vladimir Debeljački iz knjigovodstvenog servisa u Pazinu cjelokupnu dokumentaciju firme bez moje suglasnosti odnio u knjigovodstveni servis u Zagrebu. Ja kod tog zagrebačkog knjigovođe nisam nikada niti bio i nisam kod njega potpisao niti jedan virman za isplate kojima je iz tvrtke otuđen novac. Interesantno je napomenuti da taj knjigovođa svjedoči kako mu je dokumentaciju tvrke C.D. donio Vladimir Debeljački, kao i da je Vladimir Debeljački tu dokumentaciju naposlijetku iz njegovog knjigovodstvenog servisa bio i odnio (nakon čega se poslovnim knjigama gubi trag). Usprkos tome, Vladimir Debeljački ima hrabrosti da, suprotno svakoj logici, tvrdi kako sa poslovanjem tvrtke C.D. nije imao nikakve veze.

Vrijedno je još napomenuti da se vođenje postupka protiv mene može u znatnoj mjeri pripisati ekonomskom interesu tvrtki „Volvo Truck Company" iz Zagreba i Hypo Steiermark Kraftfahrzeug - und Maschienenleasing GmbH iz Graza da se utvrdi kako sam baš ja počinio kaznena djela. Kamioni su, naime, bili kasko osigurani (novcem moje obitelji, uzgred) i pokretanje kaznenog postupka protiv mene očito je predstavljalo najlakši put ka realizaciji odštete po policama koje su bile vinkulirane za osiguranje dugova prema „Volvu" (iz Goeteburga, Švedska) i „Hypu" iz Graza. Pri tome sam duboko razočaran razmjerima nesuradnje tih firmi u pokušaju da se kamioni, kao nezakonito otuđeni, vrate od tvrtke „Karin - Komerc" iz Šida (R Srbija). Nije od pomoći bilo niti to što „Volvo" ima predstavništvo u Srbiji.

Na kraju moram naglasiti kako prema „Volvu" ili bilo kome drugom nisam postupao ni sa kakvim prijevarnim namjerama. Moja je namjera bila da normalnim poslovanjem ostvarim zakonitu zaradu. Nažalost je djelovanjem Vladimira Debeljačkog to moje nastojanje iskrivljeno u pravcu koji je meni i mojoj obitelji donio samo gubitke i nevolje: još i danas svakoga mjeseca „Hypo banci" otplaćujemo kredit pod teškim uvjetima, radi podmirivanja gubitaka iz tih poslova.

Emanuel Cotić