Edukacijske aktivnosti u Višnjanu
1
U Višnjanu se već godinama događaju stvari koje su široj javnosti relativno nepoznate. U cilju upoznavanja što šireg kruga ljudi sa višnjanskim edukacijskim projektom VEP, prije nekoliko smo dana razgovarali sa gospodinom Koradom Korlevićem
Edukacijske aktivnosti u Višnjanu
Razgovarali smo sa Koradom Korlevićem iz Višnjana koji je našim čitateljima vrlo poznat iz tiska i iz drugih medija u kojima se često pojavljuje. Ono o čemu se, međutim, malo ili ništa zna jest područje po kojem je VEP (Visnjan Educational Project) odnosno Višnjanski Edukacijski Projekt na kojem Korlević radi dugi niz godina po sustavu kojeg je razvio zajedno sa suradnicima, naročito polaznicima VEP-a tijekom proteklih godina.
Što je točno namjena višnjanskog edukacijskog projekta?
VEP je projekt kog smo razvili sa namjenom da edukacijske aktivnosti podignemo na višu razinu. Nakon dovršetka nove zvjezdarnice ove godine (čemu se toplo nadamo), uz redovne aktivnosti astronomskog društva započinjemo i aktivnosti na području edukacije što je zapravo nusproizvod prvih aktivnosti oko zvjezdarnice same. Trenutno smo u situaciji da su VEP i same metode rada prepoznate kao jedan od rijetkih novih modela u svijetu. Osim našeg, postoji još jedan, mađarski projekt i među autorima oba postoji jako dobra suradnja. Sad praktički imamo jedan novi način na koji treba osmisliti edukaciju posebnih skupina, skupina izrazito nadarenih polaznika.
Po čemu se VEP razlikuje od ostalih sustava edukacije?
Naš je generalni sustav edukacije neadekvatan i zastario. Osmišljen je za prosječne osobe pa tako uvijek «nadrljaju» kako daroviti tako i hendikepirani jer se darovitima ne iskorištava potencijal dok se hendikepirane previše opterećuje obzirom na njihove ograničene mogućnosti, generalno gledano.
Načelno postoje dva pristupa od kojih je najpoznatiji onaj američki i najbogatijih EU zemalja u kojima se u školstvo ubacuju ogromni iznosi novaca, nesrazmjerni efektima i novim otkrićima. Ma koliko se novaca ulagalo, u određenom trenutku poboljšanja više ne postoje.
Situacija u kojoj se Hrvatska nalazi dosta je neobična: uopće ne znamo što raditi sa učenicima sa mogućnostima iznad prosjeka. Oko 20% učenika spada među takve, oni bi trebali držati razvoj proizvodnje, znanosti, stvarati nove intelektualne vrijednosti. Cilj VEP-a je pronalaženje novih metoda ili uglađivanja i omasovljenje postojećeove na način da sustav proradi sam od sebe bez previše novaca. Moramo biti svjesni da ne moramo samo žaliti što mladi ljudi odlaze u inozemstvo nego smo mi ti koji moramo raditi da im osiguramo uvjete da ostanu ovdje ili da one koji su vani a žele se vratiti nagovorimo da to i učine. Njih ne zanima plaća, novaca ima svugdje. Njih zanimaju uvjeti i mi im ih moramo osigurati, doslovno ovdje moramo «napraviti Ameriku».
Mađarski sustav funkcionira sa vrlo malo novaca dok se za naš slobodno može reći da mu novac gotovo i ne treba. Ne obuhvaćamo puno područja znanosti ali na onima na kojima radimo imamo zapažene rezultate pa tako naših polaznika imate na Princetonu, Harwardu, Dukeu i Caltechu a jedna naša kolegica radi na najvećem teleskopu na svijetu, u Chileu.
Tendencija u svijetu je takva da će se na kraju intelektualce «stisnuti u nekakav samostan i otkačiti se od ostatka svijeta». Trud, rad i muka danas ne vode do cilja. Globalizacija u formi današnje je totalna propast. Nekoliko najbogatijih država svijeta želi pokupiti sve intelektualce svijeta pod svoje okrilje. I sad siromašna hrvatska u nekog naprednog studenta npr. uloži 200.000 EUR za vrtić, osnovnu i srednju školu te fakultet bez ikakve obaveze da ih student vrati. Onda mu bogate zemlje ponude bolje uvjete i on se lijepo preseli tamo pa plodove ulaganja u svoje školovaje i sav svoj mladi rad u najproduktivnijoj dobi razvija za nekakvu plaću na nekakvom stranom institutu ili firmi.
Zato smo mi, Višnjanci (iako u našem timu ima najmanje Višnjanaca, uzeli smo si ime po tome što je metoda nastala ovdje pri Astronomskom društvu) odlučili stvoriti jedan znanstveno-edukacijski centar kakvog u bližoj i daljoj okolici nema. Želimo stvoriti kampus u kom će se okupljati istomišljenici. Moguće je da on bude baš u Višnjanu. Nama ne trebaju nekretnine nego možemo dobro funkcionirati i preko interneta osim onda kad se moramo naći. Treba nam samo prostor za rad sa mladima jer želimo stalno imati 20-30 polaznika.
Dugoročno se nadam da će se uspjeti postići da Hrvatska postane uljuđena država i da se počnu cijeniti rad i trud. Ako nam se da mrvica, mi ćemo od nje napraviti grudu koja će se dalje kotrljati i napraviti lavinu. Ako se to ne dogodi, stanje će ostati takvo kakvo jest a mi ćemo samostalno nastaviti onako kako možemo.
Za sada se bavimo astronomijom i prirodnim znanostima, no ovisno o istraživanju možemo pokriti sve znanosti, pa tako i društvene. Krenuli smo od onih koje su bliske astronomiji, npr. robotikom) dok se primjerice zoologijom bavimo zato jer je nestanak zvijezda sa neba uslijed svjetlosnog zagađenja uvjetovao takvu potrebu.
Svjetski je trend da znanost postaje toliko kompleksna da je treba doživljavati tako da je prvi pristup njoj istovremeno racionalan i iracionalan. Dugoročno, stvorit će se jedna mješavina prirodnih, društvenih znanosti i umjetnosti jer se ne smije dogoditi da se bilo koja od tih komponenti isključi. U protivnom će iz edukacijskog programa ispadati roboti a bez umjetnosti nema «začina životu».
Inače, Korado se trenutno nalazi u Seoulu gdje Korejancima, Amerikancima, Nijemcima i drugima prezentiraju VEP. Korejanci koji su po rezultatima školstva prvi u svijetu troše na školovanje svoje djece oko 50% obiteljskog budžeta. Sada traže nove puteve od kojih su im najzanimljiviji višnjanski i mađarski. Istovremeno, tokom te prezentacije Korlević će pokušati vidjeti još nešto neistraženo te iskoristiti ideje iskusnih Korejanaca i Japanaca kako bi na postojeći, dobar program mogao aplicirati još kakvu dobru ideju, kako nam je zaključio na kraju intervjua.
Edukacijske aktivnosti u Višnjanu
Razgovarali smo sa Koradom Korlevićem iz Višnjana koji je našim čitateljima vrlo poznat iz tiska i iz drugih medija u kojima se često pojavljuje. Ono o čemu se, međutim, malo ili ništa zna jest područje po kojem je VEP (Visnjan Educational Project) odnosno Višnjanski Edukacijski Projekt na kojem Korlević radi dugi niz godina po sustavu kojeg je razvio zajedno sa suradnicima, naročito polaznicima VEP-a tijekom proteklih godina.
Što je točno namjena višnjanskog edukacijskog projekta?
VEP je projekt kog smo razvili sa namjenom da edukacijske aktivnosti podignemo na višu razinu. Nakon dovršetka nove zvjezdarnice ove godine (čemu se toplo nadamo), uz redovne aktivnosti astronomskog društva započinjemo i aktivnosti na području edukacije što je zapravo nusproizvod prvih aktivnosti oko zvjezdarnice same. Trenutno smo u situaciji da su VEP i same metode rada prepoznate kao jedan od rijetkih novih modela u svijetu. Osim našeg, postoji još jedan, mađarski projekt i među autorima oba postoji jako dobra suradnja. Sad praktički imamo jedan novi način na koji treba osmisliti edukaciju posebnih skupina, skupina izrazito nadarenih polaznika.
Po čemu se VEP razlikuje od ostalih sustava edukacije?
Naš je generalni sustav edukacije neadekvatan i zastario. Osmišljen je za prosječne osobe pa tako uvijek «nadrljaju» kako daroviti tako i hendikepirani jer se darovitima ne iskorištava potencijal dok se hendikepirane previše opterećuje obzirom na njihove ograničene mogućnosti, generalno gledano.
Načelno postoje dva pristupa od kojih je najpoznatiji onaj američki i najbogatijih EU zemalja u kojima se u školstvo ubacuju ogromni iznosi novaca, nesrazmjerni efektima i novim otkrićima. Ma koliko se novaca ulagalo, u određenom trenutku poboljšanja više ne postoje.
Situacija u kojoj se Hrvatska nalazi dosta je neobična: uopće ne znamo što raditi sa učenicima sa mogućnostima iznad prosjeka. Oko 20% učenika spada među takve, oni bi trebali držati razvoj proizvodnje, znanosti, stvarati nove intelektualne vrijednosti. Cilj VEP-a je pronalaženje novih metoda ili uglađivanja i omasovljenje postojećeove na način da sustav proradi sam od sebe bez previše novaca. Moramo biti svjesni da ne moramo samo žaliti što mladi ljudi odlaze u inozemstvo nego smo mi ti koji moramo raditi da im osiguramo uvjete da ostanu ovdje ili da one koji su vani a žele se vratiti nagovorimo da to i učine. Njih ne zanima plaća, novaca ima svugdje. Njih zanimaju uvjeti i mi im ih moramo osigurati, doslovno ovdje moramo «napraviti Ameriku».
Mađarski sustav funkcionira sa vrlo malo novaca dok se za naš slobodno može reći da mu novac gotovo i ne treba. Ne obuhvaćamo puno područja znanosti ali na onima na kojima radimo imamo zapažene rezultate pa tako naših polaznika imate na Princetonu, Harwardu, Dukeu i Caltechu a jedna naša kolegica radi na najvećem teleskopu na svijetu, u Chileu.
Tendencija u svijetu je takva da će se na kraju intelektualce «stisnuti u nekakav samostan i otkačiti se od ostatka svijeta». Trud, rad i muka danas ne vode do cilja. Globalizacija u formi današnje je totalna propast. Nekoliko najbogatijih država svijeta želi pokupiti sve intelektualce svijeta pod svoje okrilje. I sad siromašna hrvatska u nekog naprednog studenta npr. uloži 200.000 EUR za vrtić, osnovnu i srednju školu te fakultet bez ikakve obaveze da ih student vrati. Onda mu bogate zemlje ponude bolje uvjete i on se lijepo preseli tamo pa plodove ulaganja u svoje školovaje i sav svoj mladi rad u najproduktivnijoj dobi razvija za nekakvu plaću na nekakvom stranom institutu ili firmi.
Zato smo mi, Višnjanci (iako u našem timu ima najmanje Višnjanaca, uzeli smo si ime po tome što je metoda nastala ovdje pri Astronomskom društvu) odlučili stvoriti jedan znanstveno-edukacijski centar kakvog u bližoj i daljoj okolici nema. Želimo stvoriti kampus u kom će se okupljati istomišljenici. Moguće je da on bude baš u Višnjanu. Nama ne trebaju nekretnine nego možemo dobro funkcionirati i preko interneta osim onda kad se moramo naći. Treba nam samo prostor za rad sa mladima jer želimo stalno imati 20-30 polaznika.
Dugoročno se nadam da će se uspjeti postići da Hrvatska postane uljuđena država i da se počnu cijeniti rad i trud. Ako nam se da mrvica, mi ćemo od nje napraviti grudu koja će se dalje kotrljati i napraviti lavinu. Ako se to ne dogodi, stanje će ostati takvo kakvo jest a mi ćemo samostalno nastaviti onako kako možemo.
Za sada se bavimo astronomijom i prirodnim znanostima, no ovisno o istraživanju možemo pokriti sve znanosti, pa tako i društvene. Krenuli smo od onih koje su bliske astronomiji, npr. robotikom) dok se primjerice zoologijom bavimo zato jer je nestanak zvijezda sa neba uslijed svjetlosnog zagađenja uvjetovao takvu potrebu.
Svjetski je trend da znanost postaje toliko kompleksna da je treba doživljavati tako da je prvi pristup njoj istovremeno racionalan i iracionalan. Dugoročno, stvorit će se jedna mješavina prirodnih, društvenih znanosti i umjetnosti jer se ne smije dogoditi da se bilo koja od tih komponenti isključi. U protivnom će iz edukacijskog programa ispadati roboti a bez umjetnosti nema «začina životu».
Inače, Korado se trenutno nalazi u Seoulu gdje Korejancima, Amerikancima, Nijemcima i drugima prezentiraju VEP. Korejanci koji su po rezultatima školstva prvi u svijetu troše na školovanje svoje djece oko 50% obiteljskog budžeta. Sada traže nove puteve od kojih su im najzanimljiviji višnjanski i mađarski. Istovremeno, tokom te prezentacije Korlević će pokušati vidjeti još nešto neistraženo te iskoristiti ideje iskusnih Korejanaca i Japanaca kako bi na postojeći, dobar program mogao aplicirati još kakvu dobru ideju, kako nam je zaključio na kraju intervjua.
