Edi Štifanić se boji kašnjenja gradnje sportske dvorane. A što je napravljeno u protekla tri mjeseca?

Nevjerojatno zvuče riječi porečkog gradonačelnika o tome da će zbog nedonošenja „rukometnog zakona“ gradnja dvorane kasniti četiri mjeseca i da će ona biti gotova „u pet do dvanaest“. Zašto se sa poslom nije krenulo na vrijeme? Zašto se nije poslušalo mnoge koji su na to upozoravali, pa i porečke rukometne prvoligaše? Zna li gradonačelnik da je Hrvatski rukometni savez kandidaturu za SP od Grčke "oteo" još 5. kolovoza 2006. godine , prije točno pet mjeseci i dvanaest dana?

Katastrofalan prijedlog zakona koji ozakonjuje bezakonje

Zbog zakona kojeg je premijer Sanader predložio Saboru, a tiče se gradnje sportskih objekata za Svjetsko rukometno prvenstvo 2009. godine bez raspisivanja javnog natječaja te uz skraćivanje rokova potrebnih za izdavanje dozvola i odabir ponuđača, a time i "kresanje" prava onih koji bi se žalili, ali su im oduzeti instrumenti za žalbu, digle su se na noge cijela pravna i anonimna, ona građanska, Hrvatska. Ni Bruxelles nije ostao ravnodušan, SDP je odmah najavio ocjenu ustavnosti zakona a na premijera su se obrušili i mediji.

Sanader je nakon reakcija do te mjere nesiguran u svoj potez, da je jučer najavio povlačenje prijedloga, o čemu će biti odlučeno sutra na sjednici Vlade. Sanader je prethodno na gradonačelnike pokušao izvršiti i pritisak kazavši kako ne dolazi u obzir da država sufinancira gradnju, čemu su se gradonačelnici nadali, a što su, po Sanaderu, na razgovorima „pogrešno čuli“.

Štifanić objeručke podržao najavu zakona

Iako živimo u državi koja je po korumpiranosti na vrhu svih svjetskih top ljestvica, naš premijer je „bez po muke“ odlučio ozakoniti bezakonje koje desetljeće i pol vlada našim prostorima, u kojima posrednici i građevinski lovci u mutnom dobijaju poslove bez natječaja i kontrole, što im omogućava dijeljenje provizija šakom i kapom, a što običnim smrtnicima i poštenim vlasnicima drugih tvrtki, koji nemaju prijatelja ni "rodijaka" blisklh lokalnim vlastima, onemogućava tržišnu konkurentnost.

Iako su porečki rukometaši na pressici još početkom listopada prošle godine rekli, citiramo: „ Čini nam se da osobe koje su preuzele tu obvezu (organizacija SP, op. D.P.) i dale HRS-u jamstva da će Poreč ugostiti jednu od skupina SP-a nemaju osjećaj koliko su veliku obvezu preuzele i ne reagiraju dovoljno promptno - razmišljanje je Hrasta. - Do početka prvenstva ostalo je 27 mjeseci što je izuzetno kratak rok u kojem se treba odraditi ogroman organizacijski posao, prije svega izgraditi dvorana “, u tri se mjeseca po tom pitanju dogodilo malo, ili nimalo. Ispalo je tako da su Feručo Hrast , predsjednik Izvršnog odbora RK Poreč te Aleksandar Benčić , tajnik tog kluba, bili dobri proroci izrazivši skepticizam u volju i sposobnost gradskog vodstva da kvalitetno odradi ono za što je Hrvatskom rukometnom savezu dalo jamstva.

Iako se gradsko čelništvo od same najave kandidature za domaćinstvo Poreča počelo „potezati za rukav“, odjek je bio - nikakav.

Gradonačelnik Štifanić je premijeru dao javnu potporu za donošenje sramotnog zakona i rekao „kako ne podržava ukidanje zakona, te kako će porečka dvorana u tom slučaju biti dovršena doslovno u pet do dvanaest“. Osim toga, rekao je i da ”ne zna koliko je ozbiljno organizirati Svjetsko prvenstvo i dvorane dovršavati u zadnji tren, jer da bi se javnom pogodbom uštedjelo oko četiri mjeseca, a ovako će dvorana biti dovršena niti dva mjeseca prije početka prvenstva.“

Umjesto da se radi, politička se elita „vadi“ na izmišljene i tuđe „pogreške“

Da se slušalo one koji nešto znaju o kompleksnosti organizacije ovakvih manifestacija, u posao bi se bilo krenulo nekoliko mjeseci ranije, pa ne bi bilo ovakvih situacija i „vađenja“ na tuđe pogreške. Ovakvo je pozivanje na tuđu neozbiljnost u najmanju ruku neukusno.

Ako i bude kašnjenja sa gradnjom, za to neće biti krivo nedonošenje zakona koji je ionako protuustavan, jer Ustav jači jednakost građana u svim situacijama, pa i kad su javni poslovi u pitanju. Jedini i isključivi krivac bit će onaj tko je davao jamstva i obećanja ne znajući što čini, gubeći vrijeme i pravdajući se „tuđim greškama“.

A taj netko ima prezime, ime i adresu. Prezime svakako nije ”Sanader”, a ime nije ”Ivo”. Ni adresa nije zagrebačka, nego je porečka.

"Otvoreno" - organizacija SP je izazvala izvanredno stanje u zemlji?

Sinočnja emisija HTV-a "Otvoreno" ni najmanje nije razbistrila situaciju oko prijedloga zakona i organizacije, osim što su se ministrica Matulović-Dropulić i predsjednik HRS Željko Kavran s jedne, te riječki gradonačelnik Vojko Obersnel i prof.dr. Kregar sa druge strane prepucavali oko pravnih temelja predloženog zakona.

Riječki je gradonačelnik uvrijeđen što njegov grad nije dobio domaćinstvo iako ima dvoranu za 3.500 gledatelja, dok je Poreč dobio domaćinstvo iako takvu dvoranu tek ima izgraditi. Mali TV-Napoleon Mislav Bago nije propustio dati svoj komentar o tome kako se u dvoranama poput porečke "može okupljati zbor mjesnih zajednica".

Kavran je pri tom mrtav-hladan izjavio "kako je Poreč dao sve potrebne garancije" a mi, Porečani, gledali smo ga i slušali u čudu.

Ipak, bilo je neke koristi od emisije: dodatno je ogoljena činjenica kako smo mi, Hrvati, vješti improvizatori i manipulatori jer smo natječaj dobili u konkurenciji sa jednom Grčkom koja, obzirom na nedavno održane Olimpijske igre, ima gotovu infrastrukturu i ništa novo ne mora graditi:

Svjetskom rukometnom savezu Kavran je pokazao "neku maketu" dvorane u Zagrebu, za koju se još ne zna lokacija ni projekt, prodao je priču o tome kako ćemo mi to sve izgraditi na vrijeme a mi se, eto, nekoliko mjeseci prije prve inspekcije IHF-a u lipnju, još prepucavamo oko načina financiranja i odabira izvođača, eksproprijacije terena, umjesto da je netko zasukao rukave i počeo taj ogroman posao.

Doznali smo još nešto: ako vaša ponuda ne bude odabrana, imate se pravo žaliti. Žalbu će vam razmatrati ista ona komisija koja je odabrala drugog ponuđača, po sistemu "kadija te tuži, kadija ti sudi". Ako niste zadovoljni, ostaju vam Upravni sud (trajanje parnica od dvije godine na više), te Međunarodni sud za ljudska prava u Strasbourgu. Ako kojim slučajem dobijete parnicu, štetu će vam nadoknaditi investitor. Odnosno Grad Poreč. Što znači da će dvorana biti plaćena dva puta: jednom odabranom ponuđaču, a drugi put vama. Iz džepa porečkih poreznih obveznika. U tom slučaju vidjet ćete kako je skulptura na Trgu slobode, plaćena gotovo tri milijuna kuna, za naš proračun prava "mala beba".