Dvosrtruki ubojica Nenad Lipovac iz Parga kod Čabra ubio i treći put
ČABAR – Preksinoć oko 22 sata u pitoresknom Makovom Hribu u ugostiteljskom lokalu »Bingo« ubijena je konobarica Sandra Vrus (30) iz Crnih Lazi kod Tršća. U nesretnu konobaricu pucao je iz automatske puške »kalašnjikov« Nenad Lipovac (36) iz Parga. Konobarica je izdahnula na podu »Binga«, a Lipovac je odložio »kalašnjikov« na stol i mirno odšetao do svoga automobila parkiranog 50-ak metara od mjesta ubojstva. U suludoj pucnjavi ranjen je i gost lokala Drago Mamuša (50) iz Makova Hriba koji je s prostrijelnom ranom butnog mišića desne noge zadržan u riječkom KBC-u. Dok je Sandra Vrus mrtva ležala ispod stola pokraj ulaza u »Bingo«, šestorica gostiju pretrpjela su šok od kojeg se još oporavljaju. Dvojica su se uspjela provući kroz mali prozor sanitarnog čvora i izaći iz »kuće smrti«, dvojica su ostala zaključani u ženskom WC-u, a preostala dvojica ostala su skamenjena u lokalu...
Ubojica Lipovac u svojoj »ladi« mirno je sačekao dolazak policije, a prva ophodnja stigla je u Makov Hrib nakon desetak minuta.
Znao sam da će poći po zlu...
Nakon nezapamćena zločina jučer smo boravili u Makovom Hribu i okolnim mjestima nastojeći doznati sve pojedinosti koje su dovele do suludog čina.
– Ne znam koliko je bilo točno sati, ali svakako prije 22 kada sam začuo pucanj. Izašao sam na balkon i vidio Nenu. U ruci je držao pušku i dolazio prema ulazu »Binga« – priča nam vlasnik kuće u kojoj se nalazi ugostiteljski lokal koji inače vodi njegova kći i koji je promatrao dolazak ubojice s prvog kata gdje stanuje sa suprugom.
– Odmah sam znao da će sve poći po zlu. Znamo mi tko je Nenad Lipovac. Odmah sam uzeo telefon i nazvao policiju. Rekao sam im: »Evo, Neno strijelja po putu. Bojimo se. Požurite.« Nakon toga sam zagasio sva svjetla, umirili smo se, a isto je učinila i moja kći koja živi na katu iznad mene. Ona je svoja dva sinčića od tri i šest godina stavila na pod. Svi smo čekali... Što? U strašnom strahu smo bili...
– Nakon otprilike dvije-tri minute samo sam čula »Nemoj«, zatim dva rafala... Digla sam se i opet nazvala policiju. Bilo nas je strašno strah. Kroz selo je išao kao šerif, a riječ je o visokom i snažnom čovjeku. Rekla sam policiji: »Gdje ste, što čekate?« Zatim je nastupila grobna tišina, nismo se usudili niti disati, a niti sići u lokal, objasnila nam je supruga našeg domaćina.
U »Bingu« su u subotu navečer sjedila i dvojica dobrih znanaca Nenada Lipovca.
– Prošao sam rat, ali tako nešto još nisam doživio. Još sam u šoku. Cijelu noć nisam spavao, priča nam 32-godišnji mještanin Makova Hriba kod želi ostati anoniman kao i njegov 43-godišnji sumještanin dok razgovaramo u stanu iznad »Binga«.
Nemoj me, nemoj me!
– Bio je to užas. Sve se odvijalo kao na filmu. Stajali smo nas dvojica i još dvojica gostiju kod juke-boxa kad smo začuli rafal. Okrenuo sam i vidio sam da Neno u jednoj ruci drži »kalašnjikov«. Baš kao kauboj, povukao je ruku prema gore i dok je Sandra ležala na podu ispalio je još jedan rafal. Ja i moj prijatelj smo pomislili da će pucati i na nas. Pobjegli smo u WC i kroz prozor smo uspjeli izaći...
– Istu večer, možda sat vremena ranije – nastavlja naš sugovornik – puno žitelja Gorskog kotara bilo je u obližnjem našem izletištu Fari Flas. Možda oko 21 sati došao je i Neno. Baš sam mu je dao pivo. Pitao sam ga – hoće li »karlovačko« ili »ožujsko«. Odlučio se za »ožujsko«. Poslije sam otišao u »Bingo«, a gotovo cijelu noć proveo sam u policiji u Čabru.
– Znam da Neno nije baš pio, a mislim da je sinoć morao biti pijan, pojašnjava nam naš 43-godišnji sugovornik dok još uvijek drhtavom rukom prinosi ustima naizmjenično čašu s pivom, odnosno rakijom.
– Prije pucnjave razgovijetno sam još čuo Sandrin povik: »Nemoj me! Nemoj me!« Međutim, Neno je bez riječi u nju ispalio dva rafala. Nakon toga je mirno odložio pušku na stol ispod kojeg je mrtva ležala Sandra. U tim trenucima mi nismo znali na što je on još spreman. Pobjegli smo, a kad je došla policija, vratili smo se natrag.
Ubojica Lipovac u svojoj »ladi« mirno je sačekao dolazak policije, a prva ophodnja stigla je u Makov Hrib nakon desetak minuta.
Znao sam da će poći po zlu...
Nakon nezapamćena zločina jučer smo boravili u Makovom Hribu i okolnim mjestima nastojeći doznati sve pojedinosti koje su dovele do suludog čina.
– Ne znam koliko je bilo točno sati, ali svakako prije 22 kada sam začuo pucanj. Izašao sam na balkon i vidio Nenu. U ruci je držao pušku i dolazio prema ulazu »Binga« – priča nam vlasnik kuće u kojoj se nalazi ugostiteljski lokal koji inače vodi njegova kći i koji je promatrao dolazak ubojice s prvog kata gdje stanuje sa suprugom.
– Odmah sam znao da će sve poći po zlu. Znamo mi tko je Nenad Lipovac. Odmah sam uzeo telefon i nazvao policiju. Rekao sam im: »Evo, Neno strijelja po putu. Bojimo se. Požurite.« Nakon toga sam zagasio sva svjetla, umirili smo se, a isto je učinila i moja kći koja živi na katu iznad mene. Ona je svoja dva sinčića od tri i šest godina stavila na pod. Svi smo čekali... Što? U strašnom strahu smo bili...
– Nakon otprilike dvije-tri minute samo sam čula »Nemoj«, zatim dva rafala... Digla sam se i opet nazvala policiju. Bilo nas je strašno strah. Kroz selo je išao kao šerif, a riječ je o visokom i snažnom čovjeku. Rekla sam policiji: »Gdje ste, što čekate?« Zatim je nastupila grobna tišina, nismo se usudili niti disati, a niti sići u lokal, objasnila nam je supruga našeg domaćina.
U »Bingu« su u subotu navečer sjedila i dvojica dobrih znanaca Nenada Lipovca.
– Prošao sam rat, ali tako nešto još nisam doživio. Još sam u šoku. Cijelu noć nisam spavao, priča nam 32-godišnji mještanin Makova Hriba kod želi ostati anoniman kao i njegov 43-godišnji sumještanin dok razgovaramo u stanu iznad »Binga«.
Nemoj me, nemoj me!
– Bio je to užas. Sve se odvijalo kao na filmu. Stajali smo nas dvojica i još dvojica gostiju kod juke-boxa kad smo začuli rafal. Okrenuo sam i vidio sam da Neno u jednoj ruci drži »kalašnjikov«. Baš kao kauboj, povukao je ruku prema gore i dok je Sandra ležala na podu ispalio je još jedan rafal. Ja i moj prijatelj smo pomislili da će pucati i na nas. Pobjegli smo u WC i kroz prozor smo uspjeli izaći...
– Istu večer, možda sat vremena ranije – nastavlja naš sugovornik – puno žitelja Gorskog kotara bilo je u obližnjem našem izletištu Fari Flas. Možda oko 21 sati došao je i Neno. Baš sam mu je dao pivo. Pitao sam ga – hoće li »karlovačko« ili »ožujsko«. Odlučio se za »ožujsko«. Poslije sam otišao u »Bingo«, a gotovo cijelu noć proveo sam u policiji u Čabru.
– Znam da Neno nije baš pio, a mislim da je sinoć morao biti pijan, pojašnjava nam naš 43-godišnji sugovornik dok još uvijek drhtavom rukom prinosi ustima naizmjenično čašu s pivom, odnosno rakijom.
– Prije pucnjave razgovijetno sam još čuo Sandrin povik: »Nemoj me! Nemoj me!« Međutim, Neno je bez riječi u nju ispalio dva rafala. Nakon toga je mirno odložio pušku na stol ispod kojeg je mrtva ležala Sandra. U tim trenucima mi nismo znali na što je on još spreman. Pobjegli smo, a kad je došla policija, vratili smo se natrag.
