Dug Instituta za poljoprivredu i turizam sa 300 narastao na 800 tisuća kuna, za isplatu plaća založili zemljište
Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču
[slika1d]Napisala Sniježana MATEJČIĆ
POREČ - Zaposleni u Institutu za poljoprivredu i turizam koji plaću ne dobivaju iz riznice, nego s računa Instituta do jučer nisu znali hoće li je uopće i dobiti jer je račun blokiran ovrhom pazinske tvrtke ICE inženjering Franka Bertoše. Ravnatelj Instituta Đordano Peršurić rekao nam je neki dan da će problem biti riješen za dan-dva, a jučer je kreditom pokriven manjak na računu i radnici su, kako nam je rekao Peršurić, plaće ipak dobili.
Ravnatelj je pokušao stanje u ustanovi obraniti tezom da blokirani račun nije neuobičajen u vrijeme gospodarske krize, međutim njegove riječi teško drže vodu. Prema onome što smo u međuvremenu saznali, Peršurić je imao više od godinu dana vremena platiti ICE-u 800.000 kuna temeljem sudskog rješenja, ali to nije učinio pa je Bertoša pokrenuo ovrhu.
Detalje o parnici između ICE inženjeringa i Instituta potražili smo u sudskom spisu, iz kojega saznajemo da je prvi prijedlog ovrhe tadašnja pazinska tvrtka ICE grupa (kasnije preimenovana u ICE inženjering) dala riječkom Trgovačkom sudu radi isplate 298.165 kuna. Porečki Općinski sud donio je rješenje o ovrsi krajem siječnja 2001. jer je nesporno utvrđeno da je ICE inženjering isporučio 1998. Institutu kompjutersku opremu vrijednu 298.165 kuna, a temeljem trostranog ugovora o cesiji (Institut, ICE i Matšted štedionica) posao je trebao platiti Matšted, koji je u međuvremenu propao. Institut se na rješenje o ovrsi žalio, a žalba se temeljila na činjenici da je u Štedno-kreditnoj službi Matšted u Pazinu oročio novac namijenjen kupnji opreme, nakon čega je sklopljen ugovor o cesiji, kojim je do 30. rujna 1998. Matšted taj novac trebao isplatiti ICE-u. Institut je predložio i saslušavanje Matka Matutinovića iz Matšteda.
[slika2d]
Kupljeno treba platiti
Nakon gotovo dvije godine i niza odgoda rasprava, u listopadu 2002. donijeta je presuda i na temelju Matutinovićeva svjedočenja, koji je potvrdio da je Institut oročio novac te da je potpisao cesiju kojom se obvezao u ime Instituta platiti ICE-u opremu u visini deponiranog iznosa. Matutinović je na sudu kazao da je ICE pokušao od Matšteda naplatiti račun, ali je odustao kada je vidio da to neće biti moguće. Posvjedočio je da je depozit Instituta bio osiguran akceptnim nalozima, ali da nitko nije tražio da Matšted naloge dade ICE-u nakon potpisivanja cesije, kao osiguranje, niti je tko tražio kakvo drugo osiguranje plaćanja.
Matutinović nije rekao kada je oročio deponiran novac Instituta, ali su u sudskom spisu kopije pet akceptnih naloga iz prosinca 1996., koji datiraju dvije i pol godine nakon sklapanja ugovora s ICE grupom i izdane su prije nego što je Peršurić preuzeo mjesto ravnatelja na ukupan iznos od 318.000 kuna. Dospijeće im je od svibnja do rujna 1999., a izdani su na teret računa Matšteda. Svrha plaćanja je povrat kratkoročnog kredita u korist računa Instituta za poljoprivredu i turizam iz Poreča.
Činjenica je da ni Matutinovićevo, kao ni svjedočenje Bertoše i Peršurića nije utjecalo na promjenu sudske odluke. »Kupljeno treba platiti«, stoji u obrazloženju presude iz 2002. kojom je Institut obavezan u roku od 15 dana platiti ispostavljen račun za opremu, uvećan za 328.000 kuna zakonskih zateznih kamata i sudskih troškova - ukupno nešto više od 620.000 kuna. Ali, Institut se ponovno žalio na tu presudu. Više od dvije godine trebalo je Županijskom sudu da u prosincu 2004. ocijeni da je žalba osnovana i vrati slučaj na ponovno suđenje. U travnju 2006. ponovljena je glavna rasprava, na kojoj nisu iznijeti novi elementi, a troškovi stranaka u sporu su narasli. Treći sudac porečkog Općinskog suda koji je sudio u ovom predmetu potvrđuje rješenje o ovrsi iz 2001. Odvjetnica Instituta ponovno ulaže žalbu, ali ovoga puta nakon približno godinu i pol (u studenom 2007.) Županijski sud ocjenjuje da žalba nije osnovana i odbija je. Potvrđena presuda postaje pravomoćna, ali Bertoša, kako nam je rekao prije neki dan u telefonskom razgovoru, ostavlja Institutu još nešto više od godinu dana da namiri dug, a budući da na račun nije dobio ni lipe, pokreće postupak ovrhe.
[slika3d]
Čudan skup radnika Instituta
- Točno je da je Institut dobio kredit Zagrebačke banke, račun je deblokiran i danas su već isplaćene plaće, rekao nam je jučer kasno poslijepodne ravnatelj Peršurić, a pitali smo ga o kreditu nakon nekoliko anonimnih poziva u porečko dopisništvo iz Instituta - tamošnji radnici rekli su nam da je u četvrtak održan čudan skup na kojem je ravnatelj govorio o sudskom sporu, cesijama i kreditu koji je upravo dobio. Nakon tih dojava nazvali smo i dr. sc. Kristinu Brščić, predsjednicu Radničkog vijeća u Institutu i članicu Upravnog vijeća, i pitali je o detaljima.
- U četvrtak nisam bila na poslu, ali sam negdje iza 11 sati dobila elektroničkom poštom poziv na skup u 14 sati, na kojem će ravnatelj dati informacije vezane uz temu teksta u Glasu Istre i o završnom računu za 2008. Budući da je po zakonu dužan tražiti suglasnost Radničkog vijeća za sazivanje skupa, a to nije učinio, a k tome još nije osigurao ni prisutnost predsjednice Vijeća ni sindikalne povjerenice, tražila sam da se skup odgodi za jedan dan. Budući da odgovor nisam dobila, prije 14 sati ipak sam krenula u Institut. Isto je učinila i sindikalna povjerenica Danijela Paljuha. U zakazano vrijeme dobile smo obavijest da se ravnatelj složio odgoditi skup, a budući da su se ljudi već okupili, pročitala sam im obavijest. U međuvremenu se ravnatelj pojavio i odlučio ipak održati skup radnika, ispričala nam je Brščić, koja veli da je ravnatelj, između ostaloga, rekao da je Institut tužio Matšted zbog izgubljenog novca, o čemu ona kao članica Upravnog vijeća ništa ne zna te da je toga dana dobio u Zagrebačkoj banci kredit, pa će od sutra račun biti deblokiran.
- Ravnatelj je radnicima rekao da je od svih članova Upravnog vijeća dobio suglasnost za kredit osim od mene, koja radim probleme. Tražila sam riječ, ali mi je nije dao, nego je rekao da sastanak Radničkog vijeća održimo drugi dan, kaže Brščić. Koliki kredit je digao, ravnatelj nije rekao niti ga je tko javno pitao. Na pitanje jesu li saznali koje je garancije dao za povrat kredita, Brščić kaže da nisu saznali nikakve detalje, ali se prisjetila telefonskog razgovora od utorka.
- Sumnjam da bi zalog moglo biti zemljište iznad autobusnog kolodvora jer me profesorica Havranek zvala u utorak iza 13 sati i tražila telefonsku suglasnost za dizanje kredita radi deblokiranja Instituta i za plaće. Rekla sam joj da ne mogu odlučivati o tome ako nemam službene detalje i ne znam o čemu se radi. Doduše, po Institutu se prije više od mjesec dana počelo šuškati o nekom novčanom problemu, tražila sam od ravnatelja informacije, ali ih nisam dobila. To sam rekla i prof. Havranek, i ona mi je nakon toga poslala samo rješenje o ovrsi iz kojega uopće nije vidljivo koliko je Institut stvarno dužan platiti. Nisam ni odbila ni dala suglasnost jer je stvar preozbiljna da bih o tome sudila iz tako šturog dokumenta. Pogotovo zato jer sam još početkom mjeseca, nakon što nisam dobila odgovor od ravnatelja, službeno tražila na uvid sudsku presudu, ali nije moje da o tome govorim, kazala je Brščić.
[slika4d]
Veza Peršurić-Bertoša-Matutinović
Zašto je jedna ozbiljna znanstvena ustanova novac koji je dobila iz državne blagajne za kompjutersku opremu deponirala- oročila u štedionici? Ako je ravnatelj Đordano Peršurić računao s bitno većim kamatama na oročenje u Matštedu, povukao je iznimno rizičan potez jer novac u štedionicama nije bio jednako siguran kao u nekoj velikoj banci. Možda je Peršurić vjerovao Matku Matutinoviću, ili mu je vjerovao netko od Peršurićevih kolega u Institutu, možda onaj koji je još 1996. dogovorio kredit. Tko god je to bio, naputio je Peršurića na lošu odluku, a on je nastavio loše odlučivati potpisavši cesiju kratko vrijeme prije nego je Matšted propao. Matutinović je, to je nesporno, dobro poznavao Franka Bertošu još iz vremena kada je bio financijski direktor Purisa, a kojeg je Bertoša kompjuterski opremao. To, očito, nije Matutinovića inspiriralo da naputi Bertošu da si osigura isplatu opreme. Matutinović je iz Pazina najprije preselio u Vabrigu, gdje ga ne viđaju već godinu dana - najvjerojatnije zato što je u međuvremenu preuzeo posao direktora karlovačke tvrtke Centar gradnja, koju je u veljači prošle godine osnovao izvjesni Vladimir Sever. A što se tiče veze Bertoše i Peršurića, najzanimljivije je da su oba članovi Bratstva hrvatskog zmaja, osnovanog prije par godina.
Upravno vijeće u srijedu
Prof. dr. sc. Jasmina Havranek, ravnateljica Agencije za znanost i visoko obrazovanje, predsjednica je Upravnog vijeća Instituta tek mjesec dana, a na funkciji je zamijenila dr. Nevija Šetića. Poslali smo joj mailom pitanje kako će riješiti problem u Institutu i hoće li i kakve sankcije snositi direktor, na što je ona napala novinarsku drskost, koja svojim pitanjem prejudicira direktorovu odgovornost za nastalu situaciju. Kao i Peršurić, Havranek je pokušala pažnju usmjeriti na »neke osobe zaposlene u Institutu«, koje se usude razgovarati o problemima s novinarima. Nakon odbijanja optužbi o jednostranom informiranju, uspjele smo dogovoriti njenu izjavu u srijedu, nakon sjednice Vijeća. Doduše, to je bilo prije nego što smo saznali da je problem »riješen« kreditom za koji su dali suglasnost svi članovi Vijeća osim predstavnice radnika dr. sc. Kristine Brščić. Valjda su se sjetili ishoditi i suglasnost Ministarstva, kao osnivača ustanove, prije zalaganja zemljišta, što su dužni po Zakonu o ustanovama.
Fotogalerija
