Drugi uzastopni poraz na gostovanju kod 'fenjeraša' Đakova - rukometašima ponestalo borbenosti i žestine

Sudeći po drugom uzastopnom gostujućem porazu kojeg su rukometaši »Poreča« doživjeli u Đakovu od istoimenog fenjeraša Lige 12, čini se da im prošla 20-odnevna ligaška pauza nije najbolje »sjela«. Uoči pauze Porečani su djelovali goropadno, što su na svojoj koži najbolje osjetili rukometaši našičkog »Nexea« nastradavši u »Velom Joži« s 18 golova razlike (40:22). To je domaćinima bila i najuvjerljivija pobjeda i dvogodišnjoj prvoligaškoj povijesti. Nakon pauze uslijedila su ne samo dva gostujuća »ćorka«, već i nakon jesenjeg gostovanja kod zagrebačkog »Croatia osiguranja« i dva najteža ovosezonska poraza, prvi u srijedu u Zagrebu od »Agram Medveščaka«, a drugi već spomenuti u Đakovu.

- Teško mi je opisati stanje u kakvom se momčad trenutno nalazi, no definitivno to nije ona momčad koja je »grizla« i »ginula« na parketu kao jesenas i koju je krasila čvrsta obrana kao u prvom dijelu proljeća, do ove ligaške pauze - ocjenjuje trener »Poreča« Saša Ilić. - Kao da su igrači činjenicom da im prvo mjesto u ovoj Ligi 12 ne donosi ništa izgubili motiv za natjecanje i jedva čekaju da sezona završi. Osobno smatram da jednom sportašu svaka utakmica mora biti dostatan motiv, pogotovo što je naša momčad prepuna mladih igrača kojima još predstoji dokazivanje. Stoga ću morati pronaći način kako da taj motiv kod njih probudim kako bi sezonu do kraja odigrali maksimalno.

Prema riječima trenera Ilića, za razliku od gostovanja u srijedu u Zagrebu gdje su njegovi odabranici odigrali loš napad, ovoga puta u Đakovu obrana nije bila na visini zadatka.

- Držali smo se nekako prvo poluvrijeme u kojem se igralo »gol za gol«, ali u nastavku smo pali. Praktički sve ono što su Đakovčani puknuli prema našem golu u tom dijelu ušlo je u mrežu. Vratari, ali i cijela momčad jednostavno nisu imali svoj dan, odnosno ja se barem tome nadam. Dobro bi se postavili u obrani, ali jednostavno nije bilo one žestine koja nas krasi kad igramo kod kuće. Kad igramo u Poreču igrači »lete« po terenu, bacaju se »na glavu« ako treba za svaku loptu, dok na gostovanjima to nije tako. U napadu smo nešto pokušavali, Šporčić je probao povući, ali je protivniku najlakše zaustaviti srednjaka kad bočni vanjski ne funkcioniraju, a Matošević i Kovač definitivno u Đakovu nisu funkcionirali. Lovrinović je jedini na tim pozicijama odigrao zadovoljavajuće.

Može li se govoriti o maloj krizi igre »Poreča«?

- Je li kriza ili realnost trenutno ne mogu odgovoriti. Jer ako je realnost onda smo definitivno mnoge utakmice jesenskog dijela odigrali iznad svojih mogućnosti. Vjerujem ipak da ovo nije realna slika momčadi i da ćemo se već u subotu kad na svom terenu dočekujemo »Dubravu« vratiti starim navikama, i igre i pobjeđivanja. Važno je vratiti se starom pristupu obvezama, borbenosti, zalaganju, angažmanu na terenu.

K. KLARIĆ

Mogu kad hoće

Što se položaja na prvenstvenoj ljestvici tiče »Poreč« porazom u Đakovu nije ništa izgubio, jer je »Agram Medveščaka« iznenađujuće kod kuće poražen od »Crikvenice«. Ti isti »agrameri« koji su navodno bez plaće već tri-četiri mjeseca, prije manje od tjedan dana lako su se obračunali s Porečanima, a onda diletantski izgubili od Crikveničana. Kuloari govore da su time željeli dokazati upravi, koja ih ne prati kako treba, da na terenu mogu činiti što hoće kad hoće.