Drugi krug pakla?

Vlast je slast, a koliko je u toj izreci istine najbolje govore gradske kuloarske priče koje se šire uoči drugog kruga izbora za gradonačelnika Poreča. Programi su izloženi i nema ih smisla papagajski ponavljati, to je rezervirano za fešte koje upravo traju, ili će početi.

Mjesta u gradskom vijeću su već podijeljena, sklopljeni su paktovi, dogovorene koalicije i akcije. Nezavisnima (koji su se u cijeloj toj priči dan nakon izbora teško snalazili) su se užarili telefoni, pa su baterije svojih mobitela morali puniti i po nekoliko puta na dan.

Ni uoči drugog kruga izbora za gradonačelnika nije drugačije. Intenzitet telefonskih poziva je tek nešto malo manji, jer sad traje period "uvjeravanja" tipa "ili daj glas, ili vrati posao".

Nezavisni se nisu priklonili nikome, što je i politički i ljudski sasvim u redu, jer za to nisu ni dobili mandat od onih koji su ih izabrali kao alternativu političkoj učmalosti i predodređenosti izvjesnih kadrova za vječite pozicije i lena. Konačno, vjerujem da je kandidatima, ali i čelnicima parlamentarnih stranaka koje podržavaju involvirane u izbore za porečkog gradonačelnika, kamen sa srca pao kad su doznali da nezavisni u toj utrci neće podržati nikoga, nego će biračima reći da glasaju prema vlastitoj savjesti. To nam potvrđuju i priče iz famoznih "dobro informiranih krugova".

U igri su mjesta od predsjednika gradskog vijeća naniže, finalizira se logistika za "plan B", odnosno pričuva, odnosno radna mjesta za one koji će izgubiti izbore. A netko će morati izgubiti, jer pobjednik može biti samo jedan. Iako se iskreno nadam da gubitnici neće još jednom biti građanke i građani Poreča, prljava me igra u drugom krugu donekle demantirala.

Strasti su na obje strane uzavrele pa se u nedostatku prave ponude, krenulo i s niskim udarcima koji su, osim akterima i njihovom najbližem krugu poslušnika, građanima gotovo apsolutna nepoznanica. Na plakate kandidata protivnici dodaju sočne komentare, crtaju Hitler-style brkove, trgaju ih i kradu pokušavajući valjda biti duhoviti i uopće, ama baš uopće ne razumiju kako je građanima toga dosta. Vlastitom divljaštvu usprkos, mnogi će od njih te iste građane kojima su ogadili dva tjedna života prozivati zbog neizlaska na izbore. Najstrašnija od svih borbi u tom gerilskom ratu je navodni fizički sukob o kojem smo sinoć izvijestili, pa objavili demanti, pa priopćenje policije, a tek ćemo nakon dovršetka policijskog istraživanja odlučiti ima li osnove da nekoga prijavimo za pokušaj manipulacije ovim malim privatnim medijem.

Na djelu je veliko preslaganje interesa, kalkulatori su se užarili. Naročito za svoje interese u naredne četiri godine brinu oni koji, kad se glasovi konačno prebroje, žele biti što više vatri, u nadi da će se njome bolje ogrijati (čitaj: orgijati novcem građana). Pritom se zaboravljaju ne tako davni sočni epiteti kojima su se neki od sada bliskih političkih suradnika častili, pa su se tako pod isti kišobran smjestili oni koji nisu željeli istovremeno boraviti u istoj prostoriji, kao i neki koji za svog favorita na internim stranačkim izborima bivše stranke nisu željeli glasati doslovno zbog toga što im članicu obitelji taj-i-taj nije zaposlio u gradskoj upravi. Sad obojica sudjeluju u pokušaju da se preko nove opcije vrate na vlast.

Zvuči vam nevjerojatno?

To je samo vrh ledenog brijega šporke politike kojom se uprlja svatko tko se njome krene baviti, a svemu dodatnu težinu daju posjete čelnika dviju parlamentarnih stranaka koji su hodočastili u Poreč, malen grad ali vrlo važnu političku točku lokalnog i nacionalnog značaja. Ne, naravno, zbog toga što posebno vole Poreč, nego zbog strateškihi interesa koje u njemu imaju.

A kakva je zapravo ponuda švedskog stola postavljenog pred porečke građanke i građane s pravom glasa?

S jedne strane imamo stranku na vlasti koja se, opterećena grijesima prošlosti, nastoji reformirati i pomladiti. Prilika za to joj je pružena: u sam vrh liste kandidata smješteni su neki mladi, sposobni, aferama neokrnjeni mladi ljudi koji su se, usprkos u rovove čvrsto ukopanih "starih kadrova" uspjeli nametnuti svojim radom po mjesnim odborima i drugdje. IDS-ovi su to glasači nagradili poslušno izašavši na izbore, pa je legitimno tvrditi kako izborna baza vladajućih očekuje promjene, iako se one iz programa ne daju iščitati, jer je program identičan onome od prije četiri godine. (No, jednako bi tako legitimno bilo reći da bi IDS-ova vojska birača na izbore izašla i kad bi se na listi nalazili neki stariji kadrovi.)

Recesija kao isprika za neispunjenje IDS-ovih obećanja samo donekle drži vodu, jer je svatko od nas doista osjeća i u segmentima života na koje lokalna politika ima malen ili nikakav utjecaj: pad standarda, gubitak radnih mjesta, poskupljenje troškova života itd. Jednako tako, sasvim sigurno vodu drži i tvrdnja da je "gradski" dio krize posljedica vođenja netransparentne i nekonzistentne politike zadovoljavanja partikularnih interesa pripadnika vladajuće kaste (ovdje mislim na sve, i one na poziciji, one u sjeni kao i na otpadnike) izrasle na velikoj, gotovo plebiscitarnoj podršci koju je IDS dobio devedesetih, promovirajući regionalizam i istrijanstvo kao političke ciljeve najvišeg ranga. Stanje se u proteklom mandatu poprilično popravilo, ali posljedice su ostale. Jer, gradska je blagajna razvaljena i opljačkana, Peškera nam se urušava sama od sebe, da vam sad ne kvarim večer uoči najljepšeg dana u godini - dana izborne šutnje.

Da bi dobio priliku popraviti stvari, IDS mora (a i odnos snaga u gradskom parlamentu tome govori u prilog) dobiti svog gradonačelnika, jer je jedna od mogućih alternativa gubitka te pozicije loša suradnja između gradonačelnika jedne i vijeća druge opcije. Prva će se ozbiljna prilika za takav scenarij otvoriti već kod usvajanja proračuna, u čemu je zakon jasan: ne izglasa li se proračun, padaju vijeće i gradonačelnik, ide se u skupe prijevremene izbore, a građanke i građani Poreča p(o)staju taoci politike. U trenutnom je rasporedu snaga u gradskoj vijećnici takav scenarij moguć. Iako, nije nemoguć ni dogovor na način da "skulirani" rade zajedno, a bukači istovremeno raji zamagljuju oči. Jer, opcije su nepomirljive, zar ne? I onda bi glupo izgledalo da sad na projektima, kao, surađuju. Pa nisu valjda uzalud trošili tone kartona, papira, ljepila i plastičnih vezica?

Alternativa IDS-u je nezavisna lista nositelja Rodoljuba Kosića, bivšeg člana SDP-a i donedavno IDS-a, koja je na izborima za gradsko vijeće polučila za neke iznenađujuće dobar, ali za političke realiste očekivan rezultat. Pet vijećničkih mjesta predstavlja ozbiljnu alternativu kakvu su Porečanke i Porečani, svjedoče tome rezultati izbora, očekivali i dobili. Osim Parenzanine novoustrojene izborne vojske, za Kosića su glasali i mnogi neopredijeljeni, ali i značajan dio simpatizera nezavisne Mekotine liste čiji su kandidati svojim biračima, kao što sam već ranije rekao, preporučili da glasaju prema vlastitoj savjesti.

Usprkos i dalje lošem odazivu birača na izbore, tih pet mandata uz dva Mekotina znače barem nekakvo jamstvo da dosadašnja praksa koja je gradsko vijeće pretvarala u glasačku mašineriju (koje samo potvrđuje odluke donesene na stranačkim odborima) više neće biti moguća. Udruga Parenzana je velikom podrškom nezavisnoj listi Rodoljuba Kosića postigla kakvu-takvu ravnotežu, ali ćemo tek nakon dovršetka svih pregovora moći znati hoće li Gradska skupština Poreča biti mjesto trajnog političkog konflikta suprotstavljenih opcija ili donošenja odluka u koristi povratka grada na staze stare slave, u što se obje opcije zaklinju. Postoji kod Kosićeve opcije i problem opterećenosti bivšim IDS-ovim kadrovima koji su svojevoljno ili na silu maknuti iz stranke, pa je za mnoge građane upitna iskrenost njihove ambicije da u novoj, drugačijoj i također umivenoj varijanti rade za dobrobit grada. Ipak, i tu ima neokaljanih, što daje nekakvu nadu u solidnu oporbu.

Dok će Mekotini biti samostalni i držati se svog programa, odnosno glasati za ono što i sami zastupaju, HDZ sa jednim mjestom u vijeću nema previše prostora za trgovinu. Razlog tome je potpuna nekompatibilnost programa s oba kandidata i njihovim listama. U IDS-u su demantirali svaku mogućnost koaliranja, pa se očekivalo da HDZ potpiše (ili barem neformalno odradi) suradnju s Kosićem. Čelnici te stranke su, međutim, Kosićevu ponudu glatko odbili, što su objavili i na posebnoj konferenciji za medije (na kojoj sam od novinara bio samo ja), a Kosić je to danas demantirao rekavši da Filip Stopić laže. Živjela demokracija!

Manjinci su doživjeli brodolom svojih političkih ambicija, a neslužbeno doznajemo kako su se priklonili Štifaniću. dok je SDP doživio povijesni debakl zbog kojeg se pokojni šef stranke vjerojatno prevrće u grobu.

Dižgi je prošao kako je prošao, dobro za prvi put. Sljedeći put se možda pripremiti malo ozbiljnije pa najjačima oteti možda barem jedan mandat.

Što se umirovljenika tiče, oni su već potpisali sa Štifanićem i IDS-om. I kad se sve zbroji, IDS će imati relativno komotnu većinu, ali uz opasnost da jedna ili dvije pobjeguše u Vijeću naprave čudo.

No, vodeću parlamentarnu stranku nikako ne možemo izbaciti iz predizborne križaljke, a razloga ima više. Prvi je taj što je Zoran Milanović, nakon što se prema Rovinju i Poreču ponio kao prema Špičkovini, ipak odlučio Jakovčiću pokazati mišiće i pokušati ga potući u njegovoj utvrdi, Poreču. Jer, SDP je, kako doznajemo (sad smo već u sferi špekulacija, ali temeljenih na pouzdanim izvorima), odlučio raspustiti svoju gradsku organizaciju, a nakon izbora za gradonačelnika u svoje redove privući članove Parenzane i tako stvoriti novu organizaciju. Kako iz same Parenzane doznajemo, to bi mogao biti velik problem, jer navodno postoji značajan dio članova koji se tome otvoreno protive smatrajući takav potez izdajom Kosićevih birača.

Iako oba kandidata za gradonačelnika pričaju o afirmativnoj kampanji, događaji ih demantiraju: u tijeku su trgovačke djelatnosti i akcije kompromitranja oponenata pred biračima. Iz raznih izvora doznajem kako postoje i otvorene prijetnje koje najavljuju teški revanšizam, što kod nekih građana stvara opravdan strah za radna mjesta. Takve su igre sa aspekta običnog birača uglavnom degutantne i maliciozne te se na njih nije potrebno previše osvrtati, no, zato ću se osvrnuti na ono što sasvim sigurno slijedi nakon ustoličenja gradonačelnika i gradskih vijećnika, a to su stabilizacija proračuna i revizija aktivnosti bivših sastava vijeća i gradonačelnika te raznih gradskih dužnosnika koji su godinama bili pod pritiskom optužbi zbog sukoba interesa, pa i kriminalnih radnji. Ne treba, naravno, zaboraviti ni neke gradske dužnosnike - profesionalce (da, da, baš tebe gledam!) koji godinama plaću dobivaju bogtepitaj zašto, a što će svakako doći na red u uvjetima kriznog vođenja proračuna kakvog Kosić najavljuje, ali ga i Štifanić mora provesti ako ne želi da ga uvaljaju u katran i pospu perjem jer nema više prilika za popravak.

Štifanić će na lustraciju, baš kao i njegov IDS, morati pristati. Jer, radi se o neizbježnoj stvari. Kosić je dobio poprilično debeo mandat i malo je vjerojatno da će od tog predizbornog obećanja odustati. No, pritom će mu velik problem biti grijesi bivših članova IDS-a koji više nisu politički akteri, ili barem u proteklih nekoliko godina nisu bili u položaju da (su)odlučuju o gradskim potezima, a sada su se priklonili Kosiću i Parenzani. Njihovu će lustraciju, zasigurno i potpuno opravdano, tražiti IDS.

Dobra stvar za grad bit će ako Parenzana i IDS ta svoja obećanja ispune, a loše će biti ako, suočeni sa mogućnošću da ih zbog vlastitih grijeha iskompromitiraju njihovi vlastiti članovi (ili otpadnici, ili oni koji su im financirali kampanje), dovedu sebe i građane do statusa quo u kojem će jedina žrtva biti konačno vađenje Poreča iz egzistencijalnog gliba u kojem se već više godina, iz ovog ili onog razloga, nalazi.

I kao da osobni konflikt među suprotstavljenim opcijama i činjenica da se u redovima jednih i drugih nalaze oni koji su već bili u politici i o kojima građani nemaju naročito dobro mišljenje nije dovoljan, dogodio se i pravi pravcati rat koji se ispočetka vodio samo na Facebooku i po internetskim stranicama, da bi se sada preselio i na ulice.

Kao prave vojske, simpatizeri jednog kandidata trgaju plakate drugog, "neprijateljskog", ili preko njih lijepe one svojega kandidata. I dalje se na Facebook stranicama oba kandidata (pa i onih za župana) komentatori prepucavaju provokativnim pitanjima i podmetanjima. Spominju se pogodovanja i namješteni natječaji, nepotizam, borba za upravljanje urbanističkim planovima uređenja, piše se o tome tko je kome ofarbao stolariju ili sazidao zid oko kuće, koliki je stvarni dug Grada Poreča itd., a čak se i jedna beba, usprkos snažnom apelu državne pravobraniteljice za djecu Mile Jelavić da to ne čine, pojavila na predizbornom plakatu jednog od kandidata za porečkog gradonačelnika.

Ponovo se biračima nudi izgradnja škole na Finidi, vrtića, školske dvorane, škole u Žbandaju, da ne nabrajam dalje, dok s druge strane stiže ponuda povlastica za ovu ili onu skupinu građana ili poduzetnika poput zemljišta i poslovnih prostora za jednu kunu ili uz popuste, zatim pomoć umirovljenicima, onima koji svakodnevno koriste lijekove, oslobađanje mladih poduzetnika gradskih nameta (a što je sa nama starijima koji godinama uplaćujemo u gradski proračun? Zar mi smrdimo?), pri čemu se prave i razlike na osnovu spola: porez na tvrtku ukinut će se muškim poduzetnicima do 35, a ženskima do 40 godina starosti (što je baš super za mene, budući imam preko 40 godina i nisam žensko). Stariji neka i dalje plaćaju? (Nego, mala digresija kad smo već kod popusta: danas sam čitao što IDS Višnjana obećaje svojim biračima, bit će da su uboli neki gadan jackpot na lotu jer djeci planiraju dijeliti čak i tablet računala).

Dok tabori oba kandidata optužuju one druge za prisvajanje dovršenih projekata koji nisu njihovi, onima koji ponešto znaju o deficitu gradske blagajne svi silni projekti izgledaju kao obična lista želja za koju je upitno može li uopće biti ostvarena u nekom razumnom roku. Jer, bez ozbiljne revizije proračuna i ambicioznog planiranja aktivnosti u narednih desetak godina, što vrlo vjerojatno neće proći bez novih, bolnih zaduženja, grad neće imati novca ni za podmirenje plaća zaposlenih i servisiranje rupe zvane sportska dvorana na Žatiki. Jer i za EU projekte kojih su kandidatima puna usta treba vremena i novaca kojih Poreč vjerojatno nema. A naročito ga nema za gubljenje vremena i energije na ratove suprotstavljenih političara i njihovih vojski.

Sarkazam i ironiju na stranu, pred nama je doista teško razdoblje, po mnogima daleko teže od onoga koje je iza nas. Hoće li IDS u svojim donekle pomlađenim redovima uistinu pronaći snage da raskrsti sa prostornoplanskom mafijom čijim su interesima preko 20 godina bili podređeni interesi svih građana i jesu li oni sa Kosićeve liste dovoljno (ili uopće) drugačiji od onih kakve ih znamo iz nekih prošlih vremena, neće nam pokazati ni posteri, ni akcije Facebook gerile, a ni dvadeset tisuća letaka koji su, kako doznajem, danas bačeni na naše glave (nisam provjeravao) i većinom završili u moru (možda i ribe i pešekani imaju pravo glasa). To će nam pokazati tek budućnost u koju trebamo uploviti nakon nedjeljnog brojanja glasova.

Oba su nam kandidata čvrsto obećala transparentnost budućeg vođenja grada, za što je javnost itekako zainteresirana. Obojica su nam, također, obećala da revanšizma neće biti, što je definitivno u interesu što brže konsolidacije proračuna i gradskih investicija. Sa svoje strane mogu reći samo to da ću ih držati za riječ i nemilice rešetati pitanjima u svakoj prilici koja se za to ukaže. Nadam se da će ovaj sukob nakon izbora ostati samo predizborna retorika te da će, najkasnije u ponedjeljak, cirkus otputovati iz Poreča i tako napraviti mjesta za one koji žele zasukati rukave i koji znaju što rade. Na sto dana poštede ne smiju računati, jer Porečanke i Porečani za to nemaju vremena.

Glasajte za Ljubu, glasajte za Edija, samo glasajte da konačno otkrijemo što stvarno i kamo želimo, pa da već jednom krenemo van iz drugog kruga pakla.