Dokle će se tolerirati nasilje i kriminal maloljetnika?

Prošlog je tjedna cijeli Poreč brujao o maloljetničkom nasilju ispred popularnog noćnog kluba u Plavoj laguni, što je bio samo posljednji događaj u kojeg su uključene neke vrlo mlade osobe, koje su u svojoj okolini vrlo dobro poznate po nasilju, a bile su prijavjene i kao sudionici jednog ubojstva prije godinu i pol dana.

Nakon obrade u policiji, 17-godišnji sudionik tučnjave dao je iskaz u kojem je porekao svoje sudjelovanje u premlaćivanju djelatnika noćnog kluba, te priznao „samo” da se prstom potpisao na stražnje vjetrobransko staklo oštećenog automobila. Glavni je akter svoj iskaz dao nešto kasnije, a sve je to završilo tako da su i 17-godišnjak i 21-godišnji D.B. dobili kaznene prijave zbog nanošenja ozljeda.

Tih nam se dana telefonom i e-mailom javilo nekoliko građana koje prilično iritira neobjavljivanje informacija o identitetu maloljetnih sudionika u nasilju, koje je u proteklom periodu na području Poreča uzelo velikog maha, a mnogi od njih se pitaju kako je moguće da maloljetnici sa podebljim prekršajnim, pa i kaznenim dossierom u policiji slobodno šeću gradskim ulicama i vrše nasilje nad mirnim stanovnicima i turistima. Kao naročito iritantnu činjenicu spominju neobjavljivanje podataka o maloljetnim nasilnicima koje priječi zakon.

- Mnogi od nas znaju točno o kome se radi, ali mislim da bi to radi vlastite sigurnosti trebali znati svi. Zakon koji zabranjuje objavu podataka o kriminalcima zapravo štiti njih same, a opasnosti izlaže građane koji se normalno ponašaju i plaćaju porez državi. Sa time se zakonodavac mora ozbiljno pozabaviti, rekao nam je jedan bivši policajac, jasno rekavši kako vinovnici ovog posljednjeg događaja imaju svoje „prste” u brojnim slučajevima nasilja nad turistima i građanima Poreča, te su čak sudionici događaja koji je rezultirao smrću jednog mirnog, pedesetgodišnjeg ribiča.

-Ne pada mi na pamet tvrditi da je policija korumpirana ili da nesavjesno obavlja poslove iz svog djelokruga. Dulji niz godina bio sam dio tog sustava i kategorički tvrdim kako gotovo svi policijski djelatnici rade ono što im zakon i nadređeni nalažu. Istina, i među mojim bivšim kolegama ima svakakvih ljudi, čemu svjedoče nedavna uhićenja nekolicine njih. Postoje i kolege, kao i bivše kolege, koji koriste svoje veze da bi zaštitili npr. svoju djecu, a postoje i nedodirljive osobe za koje se zna čime se bave, ali im iz određenih razloga, koje vam ja ne mogu ovako reći, netko „čuva leđa”. Sve je to loše, a takvi roditelji svojoj djeci zapravo čine medvjeđu uslugu, no, najveći je problem ipak pravosudni sistem koji de facto štiti nasilnike, rekao nam je naš sugovornik.

Jedna nam je majka teenagera u nevezanom razgovoru rekla kako među mladima u Poreču postoji strašno puno nasilja. –Mojem je sinu jedan njegov vršnjak već nekoliko puta ukrao kacigu za skuter, mobitel i druge stvari, a ja se kao samohrana majka nemam kome obratiti za zaštitu. Drugi nam je sugovornik spomenuo bandu maloljetnika koja krade skutere, te rekao kako policija jako dobro zna o kome se radi, kao i to gdje su im „skladište” i „radionica” u kojima rastavljaju skutere da bih prodali njihove dijelove, ali izgleda da to nikoga ne zanima, ili su to djeca osoba kojima se nadležni službenici ne žele, ili boje zamjeriti. -Ista ta „ekipa” se i u prometu ponaša divljački, ali se takvo ponašanje ne sankcionira, pa postane model ponašanja onim mladim osobama koje su povodljivije prirode.

-Nije to nikakva novost, takav je model ponašanja čak i romantiziran u filmovima. Evo, pogledajte Jamesa Deana koji je idol milijunima mladih, a poginuo je zbog divljačke vožnje. Ja sam odrasla osoba i znam da je James Dean bio obična budala, ali recite vi to mladima kojima ga mediji serviraju kao mesiju, zaključuje naš sugovornik, dodavši kako društvo mora postići stupanj razvoja na kojem se nasilje i kriminal jednostavno ne isplate. Njegovo je mišljenje da se one koji divljaju automobilima i motociklima, koji voze u pijanu stanju, vrše fizičko i psihičko nasilje nad drugima ili se bave kriminalom mora prestati smatrati ravnopravnim članovima društva, jer oni to nisu. -Oni su, jednostavno rečeno, ološ, a javnost će ih takvima početi smatrati onda kad se kriminalce prestane nazivati „kontroverznim poduzetnicima” i kad se političari sa njima prestanu fotografirati na kojekakvim dobrotvornim priredbama i potpisivanjima ugovora za projekte koji se financiraju krvavim novcem od krađe, ucjena, kamatarenja, droge i sličnoga.

Učiteljica iz jedne osnovne škole rekla nam je kako je nasilje u porečkim osnovnim i srednjim školama uzelo toliko maha da postoje djeca koje se učitelji doslovno boje. Naročito je to, prema njoj, evidentno u osnovnoškolskom uzrastu: dječaci i djevojčice se udružuju u „bande” kako bi psihički (npr. putem društvenih internetskih mreža), pa čak i fizički zlostavljali svoje vršnjake. Nisu rijetki slučajevi da se na Facebooku vrijeđa učitelje, a najužasnije u svemu je to što uzor djeci više nisu znanje ni druge ljudske vrline, nego upravo gotovo bezgranično nasilje i mržnja prema svakom autoritetu. -Imam u školi dvoje učenika, dječaka i djevojčicu, čije se roditelje radi ranijih neugodnih iskustava bojim pozvati na razgovor radi loših ocjena ili vladanja njihove djece. Ako ikad i dođu na informacije, njihova su djeca sveci, najbolja su na svijetu i ne postoji ni najmanja mogućnost da su za bilo što kriva, da se loše vladaju ili loše uče. Takvim je roditeljima za sve kriv sustav, pa i mi, učitelji. Na svaki naš pokušaj da im objasnimo problem, oni prijete inspekcijama i ministarstvima, a na kraju školske godine za svoju djecu očekuju dobre ocjene. Za njih su u stanju i prijetiti, a kojem da ja to ministarstvu prijavim?

Iskreno vam kažem, sve mi češće pada na pamet da promijenim svoju profesiju. Cijele sam se svoje mladosti željela baviti časnim učiteljskim zanimanjem, ali su mi ga suludi zakoni i apsolutno poremećeni odnosi u društvu učinili gotovo odvratnim. Inače mi ne bi palo na pamet da ovako, pa ni anonimno, istupam u javnosti, ali većina kolegica i kolega profesora i učitelja dijeli moje mišljenje da je doista došlo krajnje vrijeme za poduzimanje najozbiljnijih mogućih mjera suzbijanja nasilja među mladima, rekla nam je ogorčena učiteljica, zaključivši svoj iskaz nadom da će cjelokupna situacija ostaviti čim manje traga na ogromnoj većini djece koja se normalno ponašaju, uče, uredno izvršavaju svoje učeničke obaveze, te poštuje svoje roditelje, učitelje i uopće svaki društveni autoritet. Jer, bez toga imat ćemo potpuno bezvlašće u kojem će vrijediti zakon čopora i zakon jačega.